Što zamisliš kad čuješ riječ beskućnik? Kakve emocije osjećaš kad zamisliš beskućnika?

Sažaljenje, potrebu za pomaganjem, strah, neugodu, krivnju? Pojavi li se zahvalnost jer je tebi bolje nego njemu?

Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com

Rekla bih da su ovo najčešće iskrene reakcije koje se inicijalno aktiviraju u ljudima pri susretu s unesrećenima. Ako ćemo upasti u zamku kategorizacije, sigurna sam da ih većina procjenjuje kako je on u goroj životnoj poziciji. Rijetko tko će pomisliti: „Oh, da sam bar ja na njegovom mjestu!“
A možda bi se trebali zapitati koje su prednosti njegove životne situacije i kako mu pomoći da ih spozna i iskoristi.

Beskućnik s čvrstom vizijom može dosegnuti značajno veće količine obilja puno brže od prosječne osobe, a evo i zašto:

SLOBODA

Kad te život toliko zgazi da dođeš do točke u kojoj misliš da uistinu više nemaš ništa, dobivaš ono što rijetko tko posjeduje, a to je sloboda. Beskućnik koji je izgubio sve potpuno je slobodan od straha da će to izgubiti!

Rijetko koja prosječna osoba može si dopustiti svu širinu akcije koju može poduzeti onaj koji nema ništa jer je za nju rizik veći. Ulog može biti sve ono što je gradila – obitelj, nekretnine, automobili, prijatelji, status, stil života… Većina ljudi proživjet će živote u strahu od rizika da ne izgube ono što imaju i upravo zbog toga nikada neće dobiti ono što uistinu žele.

Beskućnik nema straha. Njegovi strahovi su sada njegova realnost i kreće iz potpuno slobodne pozicije. Slobodne uputiti se u bilo kojem smjeru, postati tko god i što god želi. On više nema kategorije u koje se udobno smjestio i može posegnuti za svakom. Svakodnevno buđenje izvan zone komfora gradi hrabru osobu prisiljenu samostalno stvarati prilike.

ZAHVALNOST

Zahvalnost je emocija koja otvara sva vrata. Ako sreću zamislim kao nekakvu matematičku formulu – zahvalnost je ono što ju uvećava. Beskućnik objektivno ima puno manje razloga biti zahvalan, ali on će biti zahvalan na sitnicama koju većina u svojim zonama komfora uzima zdravo za gotovo. U očajnoj potrazi za prilikama, on će svaku primiti kao ostvarenje sna i blagoslov s neba.

Zahvalniji je onaj koji nema ništa, a dobije malo, od onoga koji ima i dobije još više. Beskućnik je onaj koji nije znao što je imao dok nije izgubio. A sada može biti svjestan što ponovno dobiva i iskoristiti „drugu priliku“ – upravo zato što ju je jednom izgubio.

A što zahvalniji biva, dobiva više i još zahvalniji postaje.

FOKUS

Gubljenjem materijalnih dobara, beskućnik gubi i sve ono što mu je odvlačilo pozornost od njega samog. Osim slobode, dobiva i vrijeme da se izgradi u svijetu ispočetka. Nema više ništa osim sebe i vremena. A to je sve što mu je potrebno.

Ako u glavi ima jasnu i čvrstu viziju svog postignuća, on sve što ima može usmjeriti samo u tom smjeru unutrašnje žudnje. Nema više izgovora – ne stignem zbog posla, imam djecu, boli me glava, a što ako sve izgubim. Sva životna energija poput lasera usmjerena je na željeno, umjesto raspršena na tisuće svakodnevnih sitnica.

Je li itko kod zamišljanja beskućnika vidio Jennifer Lopez? Jima Carreya? Stevea Jobsa kako skuplja boce? Možda Eda Sheerana kako spava pod vedrim nebom i sanja o punim arenama?

Vjerojatno ne.

Njih smo skloniji vidjeti u vizijama ogromnog obilja, bogatstva, luksuza i udobnosti. Oni će puno češće završiti u kategorijama poželjnih životnih situacija, nego beskućništvo.

A za sve njih upravo to je jednom bila neizbježna druga strana medalje.