Hrvatski visokogorac Matej Perkov (34) napravio je još jedan izniman podvig – krenuvši od razine mora, hodao je 330 kilometara s teškim ruksakom na leđima i popeo se na Mont Blanc. Isto je prije njega u povijesti učinio još samo jedan čovjek.

Ispenjao sam najviši vrh Alpa, 4810 m visok Mont Blanc, krenuvši od razine mora. To mi je bila velika želja nakon što sam do sada ispenjao najviši vrh Atlasa (Sjeverna Afrika) i Damavanda (Iran) krenuvši s morskog žala. Ovo je bio drugi uspon na Mont Blanc od razine mora – prvo je to napravio Britanac John Henzell davne 1995. godine, ali on je krenuo iz Francuske. Ja sam odabrao start iz 330 km udaljene talijanske Savone, jer Italija mi je draža kao zemlja i bliži mi je mentalitet ljudi rekao je Matej za croexpress.eu

Kako kaže bilo je tu i dobri ali i teški trenutaka.

– Najteža je bila bol u stopalima zbog teškog ruksaka. Hodao sam 25 km dnevno, a osjećaj je često bio kao da hodam po noževima. Potplati cipela koje sam koristio u prvom dijelu ekspedicije izlizale su se do te mjere da je između asfalta i čarape bio tek milimetar gume, pa sam cipele ‘futrao’ iznutra novinama.

Odlučio sam odustati ako se bol pogorša ili bude nekih drugih problema, no to je normalno. Kod ovakvih napora čovjek počne sumnjati u sebe, ali ima i to nešto što ga tjera naprijed, neki inat prema samom sebi. Ipak, mislim da je ovo zadnja ekspedicija ovakvog tipa ali pamtim i one dobre stvari potput poziva na večeru u selu Mercenasco povodom blagdana Sv. Roka.

Nakon mise svi stanovnici, njih više od 100, sjeli su za dug stol, a večerom je častio gradonačelnik. Mene su stavili na čelo i poručili mi da godine svakako moram doći s djecom (rekli su nek ih pravim ako ih nemam). Na Mont Blancu upoznao sam divne ljude, a golem je ponos u srcu kada nakon takvog puta digneš hrvatsku zastavu na vrhu. Posebice mi je drago da sam nakon silaska osjetio atmosferu utrke UTMB, najvećeg sportsko – turističkog događaja u Alpama, značajnijeg od bilo koje skijaške utrke. Trčali su i Varaždinci koji su me prvi izgrlili i čestitali mi na uspjehu – svi su završili ovu gladijatorsku trku te i ja njima od srca čestitam!

Osjećaj na vrhu 

– Uvijek je prisutna sreća, olakšanje što dolazak na vrh znači uspjeh, a jedva sam suspregao i suze. Vidik je bio čist, čak sam vidio i more s kojeg sam krenuo i to mi je bilo posebno emotivno. Gore sam bio nešto više od pet minuta – nekoliko fotografija sa zastavicama, malo čaja iz termosice, progutaš energetski gel i pravac dolje.

Nova ekspedicija

– Iskreno, bolovi i napor su uistinu ogromni. Radio bih takvu ekspediciju opet samo ako uspijem organizirati da dio stvari za penjanje nekako ostavim podno planine, ili da mi je sufinanciraju sponzori do kojih je nemoguće doći. Imam mnogo svakakvih ideja, ali zasada ne uključuju polazak od razine mora. Mnogi očekuju nastavak ove romantične priče, no zasada smatram da trebam odmor i svakako pripaziti na zdravlje zavšrio je Matej.