Ah, ta mišljenja drugih ljudi. Već vrapci na grani znaju da nam ne trebaju biti bitna, ali počesto uhvatimo sami sebe u odradi akcija motiviranih uvjerenjima i mišljenjima drugih ljudi. No, što ćemo, živimo u čoporu i još uvijek smatramo da je blagonaklonost drugih ljudi nužna za preživljavanje i tako ju i tretiramo. S velikim strahopoštovanjem.

Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com

Svatko od nas svakodnevno nešto stvara, kreira, obavlja nekakav posao. Nebitno je li nam to jedini izvor egzistencije ili tek vikend-hobi, skloni smo o našim kreacijama tražiti potvrdu izvana. Budući da je vjerojatno apsolutno nemoguće stvoriti nešto što će oduševiti potpunu populaciju Zemlje, često se u tom procesu susrećemo s „negativnom“ kritikama. Po negativnim mislim ona mišljenja ljudi koja su u vama pobudile emociju i preispitivanje vlastitih postupaka. Ona mišljenja gdje nešto što ste napravili ne valja i treba (mora) ići drugačije.

Recept za nestanak negativnih mišljenja ne postoji i to je činjenica koju je nužno prihvatiti kao takvu, ali odlične su vijesti da se možemo istrenirati prihvaćati sva mišljenja na najkorisniji način za nas. Često čujemo da je prvi korak u odnošenju prema kritikama promotriti tko kritiku izgovara, odijeliti na osnovu subjekta čijem mišljenju ćemo udijeliti pažnju, a koje ćemo posve eliminirati. Gledaj tko kaže, a ne što kaže.

To nije bio pristup koji mi je donio najbolje rezultate. Ako si postavljamo odmah u glavi uvjet da je najbitnije tko govori i uzimamo u obzir samo mišljenja ljudi koje procjenjujemo trenutno važnima u svom životu, u opasnosti smo od cijenjenja mišljenja koja su zapravo nebitna za nas. Budući da ova pretpostavka kreće od nas samih i naše procjene, velik je prostor za pogreške ograničenog ljudskog uma uvjetovanog uvjerenjima iz prošlosti. Naravno da ćemo većinom biti u pravu i dobro procijeniti, mnogo nas sigurno neće dati na važnosti elaboriranju anonimnih stranaca zašto je naš rad potpuno besmislen i bilo bi najbolje da prestanemo postojati. Ali ako nam to kaže prijateljica iz djetinjstva, hitro ćemo početi preispitivati svoje vrijednosti u nadi da ćemo zaslužiti njezino odobravanje.

Pa kako onda razlikovati „konstruktivnu kritiku“ od običnog izljeva frustracija u našem smjeru?

Nije nam apsolutno bitno tko je osoba koja nam izgovara svoje mišljenje. Možemo odmah prihvatiti mišljenje potpunog stranca, a učinkovito eliminirati mišljenje vlastite majke samo ako se zapitamo koja je namjera iza svega što mi ova osoba sada govori? Značajno je velika razlika između cilja kojeg te dvije vrste komunikacije žele postići. Ako nam netko daje konstruktivnu kritiku, on na umu ima naš napredak. Želi nam dobro, želi da naučimo i napravimo nešto još bolje. Uvijek će nas pohvaliti i istaknuti nešto pozitivno u našem postupku, uz ono „negativno“ što misle da bismo mogli bolje.

Izljev frustracija je daleko od te plemenite namjere. Cilj ovog mišljenja je naša negativna emocija. Osoba koja, pod parolom „svi imamo pravo na mišljenje“, izriče svoje o vama nema ni u peti vaš napredak. Ne želi vas ničemu novom podučiti, ne želi vam pomoći nego želi da se osjećate manje vrijedno. Želi da se osjećate sitno kako se i ona osjeća, i svoje akcije motivira tom emocijom. Takav način komunikacije je veliki ispušni ventil današnjeg doba, doba brze razmjene informacija i poruka. Postoji ogroman broj ljudi koji sada sjede za svojim računalima, mobitelima i ostalim elektroničkim pomagalima namjerno prosipajući svoja stajališta po internetskim bespućima. I to je njihov način koji nas ne treba nimalo uznemiravati.

Možda se čini na prvu teško prepoznati namjeru iza stajališta prema nama s kojima se svakodnevno susrećemo. Što više i javnije radimo, veća je količina osoba koje se osjećaju dužno uputiti nam „savjet“. Vrlo često ih ni ne poznajemo ili poznajemo samo površno pa nam je jedino sredstvo raspoznavanja namjere poruka koju su nam uputili.

I to je ono najvažnije kod analize negativnih kritika. Ne tko govori, nego kako vam govori. Iz načina govora i sadržaja poruke lako je iščitati istinsku namjeru i reagirati u skladu s njom.

Već sam napomenula da će konstruktivna kritika gotovo uvijek sadržavati kompliment u sebi i nešto pozitivno o vama ili vašem radu. To je potreba govornika da se cijela komunikacija zadrži u spektru ugodnih emocija. Zatim će vam reći ono što smatra da možete popraviti, ono što mu se nije svidjelo i moglo bi drugačije. I onda će vam reći KAKO drugačije!

To je ključna razlika u sadržaju poruke, od izljeva frustracija dobit ćete čistu negativnu kritiku, uočavanje i izdvajanje samo onog što, po njihovim uvjerenjima, niste nikako dobro napravili i vaša cjelokupna vrijednost kao ljudskog bića utemeljena je na tom postupku. Neće vam savjetovati što konkretno možete drugačije, neće imati vaš napredak na umu niti ih je zapravo iskreno briga što će biti s vama. Važno im je samo izbaciti vlastito nezadovoljstvo svojom situacijom. Ponekad su takve osobe u ulogama koje zbog mišljenja društva smatramo bitnima i sposobni smo godinama slušati njihove komentare dovodeći u konačnici crv sumnje u vlastitu vrijednost.

Ovakvu formu komentara najbolje je odmah početi ignorirati. Pogotovo ako ovakav sadržaj dolazi od osobe koja vam nije važna i jednostavno nema pojma o čemu govori. Zanimljiva je ta potreba ljudi da procjenjuju plodove vašeg rada koji sami nikada nisu ni iskusili.

Za prvu vrstu je korisno da osvijestite namjeru osobe i shvatite da vam žele najbolje. Ipak imaju vašu dobru emociju kao konačan cilj, a iznose činjenice koje su uspjeli skupiti svojim iskustvom. Poslušajte one koji su dobri u onome što i vi želite postići, poslušajte one koji će vam reći što konkretno možete drugačije, poslušajte one s kojima skupa nešto gradite. Poslušajte, ali ni njih ne morate slušati. Izvor svih informacija imate u sebi, i u konačnici samo je vaše stajalište prema sebi uistinu važno.

Može vam cijeli svijet govoriti da ste luđak, ali ako vi izgarate od uzbuđenja i osjećaja ispravnosti svoje odluke, nitko vam ne može srušiti šansu da vam to uspije. Uvijek zapamtite da ćete jedino sa samim sobom biti ostatak svog života ovdje, a garnitura okoline je sklona promjenama. Zato je najvažnija vaša dobra emocija, vaša ispravna procjena vlastite vrijednosti koja je neupitna.

Pod paljbom tuđih mišljenja bit ćete cijeli život, zato je preporučljivo naučiti prepoznavati korisne informacije koje ćete implementirati, a pred beskorisnima stvoriti štit. Neka se odbiju natrag osobi od koje su i došle.

Gle tko to govori, ali kako govori?