Priroda je moja inspiracija i oduvijek je bila. Ona je najbolja kreacija na cijelom planetu i mi samo, kao i svi prije mene, kopiramo prirodu, razumijete, jer nikada nećemo biti dobri kao priroda.

1. SAMOPOZITIVNO: Pozdrav Miranda, možete li nam otkriti tko ste i kako je započela vaša umjetnička priča?

Mogu se nazvati multimedijalnim umjetnikom i tako najlakše mogu opisati svoju profesiju. Da bih opisala tko sam trebalo bi mi puno više vremena no što mi ovaj intervju može dati, stoga sam i napisala 5 knjiga kroz koje pokušavam opisati sve o sebi, ne samo ono što se tiče moje osobnosti nego također i moje ostale dimenzije koja su nekako bezgranične i koje su nešto što bi svatko od nas trebao iskusiti, u ovom trenutku kada imamo tijelo. Podijeljena sam između dvije stvari: jedna je energija mog sanjajućeg tijela, moja energetska razina i drugo je moja osobnost. Ovdje sam, rekla bih, naporno radila kako bih ostvarila nekoliko stupnjeva koje su me oblikovale kao profesionalca na mnogim područjima pored umjetnosti. Nekako sam i ekolog, rekla bih, jer 30 godina živim život koji je ugodan mome tijelu i nije štetan planetu Zemlji. To znači da sam uglavnom vegan, brinem za planet, recikliram sve što koristim, duboko sam svjesna što radim i trudim se raširiti ovu svjesnost na mnoge razine oko sebe, na ljude koji su moja publika, ljude koji su oko mene.

Mislite li da bi ovo bilo dovoljno kao odgovor?

SAMOPOZITIVNO: Ok. A sada drugi dio pitanja? Kako je Vaša umjetnička priča započela?

Kada sam radila kao terapeut u ranim 90-ima i kada je moja prva knjiga „Lidija“ objavljena, a u toj knjizi sam objasnila teoriju o tome kako sam postala kreativna i kako moj umjetnički život započinje. A započeo je tako da sam cijeli život osjećala svoju kreativnost zaključanu duboko u sebi. Bila je tamo cijelo vrijeme iako nisam bila svjesna npr. započinjala sam s fotografiranjem ili čitajući u srednjoj školi, imala sam i neke izložbe. U mojim 20-tima sam radila kao dizajner interijera za moj prvi stan. Dizajnirala sam kuhinju, garderobu, cijeli stan i nisam shvaćala da je to također kreativni proces koji je bio potreban. Podsvjesno sam koristila znanje arhitekta i dizajnera interijera. Ali svjesno sam puno radila na sebi u ’80-tima prošlog stoljeća.

Tada sam bila na nekoliko radionica gdje sam otkrila da sam nekako kreativno blokirana. Kada sam odblokirala te zaštite, mentalne zaštite, kroz različite tehnike koje ću objasniti kasnije, tada se i moja kreativnost otvorila te sam mogla započeti slikati, kipariti ili pisati knjige, dizajnirati ili raditi u videu, glazbi, multimediji općenito, plesu, ili što već. Nije bilo ograničenja u ničemu, ali sam počela slikati i nekako sam razvila svoju osobnu tehniku, jer nikad nisam bila dobra u kopiranju bilo koga. Uvijek sam osmišljavala stvari, bila sam vrlo kreativna u tome da imam pristup ovom svijetu ideja, neograničeni prostor za bilo što novo i za sve što potom može ili ne mora biti realizirano. I tako sam nekako donijela ova nevidljivi svijet kroz moje ruke u moje slike i skulpture i započela sam raditi na staklu 1997. i sada je to već 20 godina moga rada koji će biti proslavljen u prosincu. Najviše volim raditi u staklu. Poslije sam eksperimentirala s broncom i pleksiglasom i nekim drugim materijalima i sada radim na velikim instalacijama u prostoru ili formaviva ili samo predmetima u parkovima koji su tamo trajno postavljeni i u koje ljudi mogu ući, to su prostori za meditaciju i koncentraciju, otkrivanje nečega novog o njima, to su također umjetnički predmeti koji nam donose ljepotu i ugodu.

2. SAMOPOZITIVNO: Po struci ste ekonomista, objasnite nam kako se iz društvenih znanosti postaje multimedijalni umjetnik?

Moj otac je bio menadžer, a po profesiji je bio ing. kemije i nekako je promijenio profesiju. Mnogo sam naučila od njega dok je putovao po svijetu, pripremao stvari za nove tvornice kozmetike, za koje sam bila jako zainteresirana kao tinejdžerica i koje su bile jako interesantne. Imao je jak utjecaj na mene. Htjela sam studirati psihologiju ili filozofiju, ali on je insistirao u tvrdnji da neću dobiti stipendiju niti posao, iako uopće nisam razmišljala o poslu, a on jeste. Stoga sam se upisala na fakultet ekonomije u Ljubljani koji je bio novi, vrlo moderan. Mislim da je bio najmodernija zgrada na cijelom Sveučilištu. I uživala sam.

Uživala sam biti u masama studenata, ali nakon 2 godine, nakon što sam po prvi put posjetila London, on me je potpuno promijenio i transformirao. Tada sam završila preostalu polovicu 3. godine i postala ekonomist i potom jednostavno odustala te otišla studirati na Fakultet umjetnosti englesku književnost i jezik, s američkom i australskom književnosti, također ispočetka talijanski jezik, te talijansku književnost, te romanske i germanske jezike. To je bio kompleksni studij posvećen općenito književnosti i jezicima. U dvije godine talijanski sam naučila ispočetka, kao što sam već rekla. Živjela sam u Sieni te sam dobila stipendiju od talijanske vlade. Tada sam otkrila umjetnost, više povijest umjetnosti, jer sam bila svjesna umjetnosti cijeli život, ali ovo je bilo moje otvaranje u Firenci i Sieni i tada sam si rekla: „ovo želim raditi“. Ne želim prevoditi knjige, biti profesor, baviti se jezikom općenito nakon što završim ovaj studij, te sam započela studirati povijest umjetnosti. Pod vodstvom jedne njemačke slikarice Gabriele Rush-Straub koju sam upoznala u Italiji i koja je utjecala na mene. Zatim sam upoznala jednog profesora s Fakulteta za umjetnost u Stuttgartu koji je također utjecao na mene. I tako je sve jednostavno započelo. Sve što je bilo zaključano u meni desetljećima i godinama jednostavno je izašlo van. Ali pisanje knjige je bilo puno teže, na početku sam razmišljala kako mogu pisati, kako ću slikati nije bilo upitno, jer je bilo unutar mene, ali kako ću pisati, a naravno da znam pisati. Pisanje moje autobiografije prevedene na engleski na gotovo 550 printanih stranica, objavljenih u „Universe“ izdavačkoj kući. Pomislila sam, kako to napraviti i jednostavno se dogodilo. I nakon toga sam učila nove tehnike, s novim materijalima radim svakodnevno i otkrivam nešto novo. Također sam radila dijelove glazbe, uz pomoć nekog tko se dobro razumije u to područje. Ta osoba djeluje kao tehničar mojih ideja i pomaže mi s alatima, gdje sa uređajima kreiramo nešto novo. I to je ono što sam sada i kako stvaram.

 

3. SAMOPOZITIVNO: Studirali ste između ostalog i jezike, talijanski i engleski, živite između Slovenije, Indije, Engleske, stalno putujete i djelujete po cijelom svijetu. Možete li nam reći koja je vaša misija?

Kada sam otkrila tko sam i kada je sve u mom životu postalo jako prosvijećeno, što znači da nema više tame, ničega što me ometa, ničega za čim bih čeznula ili pokušavala ostvariti ili uhvatiti. Na toj točki sam shvatila da mogu podijeliti sve ovo s mnogim drugima, jer to nije ovdje samo zbog mene nego zbog društva u cjelini. Trebamo vratiti društvu ono što smo od njega dobili. Ovo je moja prva misija. Ono što primam proslijedim drugim ljudima, zato pišem, zato radim umjetničke izložbe ili performanse ili javna pojavljivanja. Podizanje svijesti je moja misija, te ju provodim vrlo lako kroz umjetnost i ekologiju i dobra sam kao predavač i kao terapeut, provela sam 7-8 godina radeći kao terapeut.

Kod terapeutskog rada, koji je vrlo kreativan proces, započinjala sam puno raditi u umjetnosti, jer je terapija bila jako kreativna i mi koristimo različite tehnike poput Clay dance, pisanje, slikanje, sve je to dio terapeutskog rada, što za mene predstavlja prirodne procese i zato sve više živim širom svijeta. Nikad nisam mislila da pripadam samo jednoj naciji ili religiji ili nekom određenom dijelu svijeta, uvijek sam osjećala da pripadam cijelom planetu. Život me tako vodi i osjećam se sretnom, primjerice što mogu putovati iz ovog londonskog stana gdje sam sada do svog doma u Sloveniji, gdje je u izgradnji njegov dio, koji stvaramo i koji se nalazi u prirodi, na jednoj izdvojenoj lokaciji u Sloveniji. Indija je za moje zimske dane, kada ne putujem mnogo, kada dođem u kuću, dosta hodam unaokolo, koristim javni prijevoz, ili jednostavno bicikliram. Ne provodim puno vremena putujući, jer nisam turist, samo dođem od jednog doma do drugoga i započnem s radom. Samo je 5 sati putovanja od vrata do vrata, od Londona do Slovenije, što je vrlo malo i 22 sata od vrata do vrata od mog doma u Londonu do umjetničkog centra u Indiji. Putovanje također koristim za istraživanje, za malo zabave i učenja. Cijelo vrijeme sam povezana s mojim prijateljima i pokušavam komunicirati preko društvenih mreža ili preko moje šire publike. Tako da sam aktivna svaki dan, ne gubim vrijeme u transportu koje je sada vrlo automatizirano, jer je jednostavno naći jeftine avionske karte i ako si dobro organiziran, možeš voditi vrlo pristojan i kvalitetan život bez previše novca. Ljudi misle da trebam puno novca za sve ovo, ali uvijek sve dobro isplaniram jer redovito putujem avionom.

 

4. SAMOPOZITIVNO: Odakle talent za umjetnost i kada ste ga otkrili?

Priroda je moja inspiracija i oduvijek je bila. Ona je najbolja kreacija na cijelom planetu i mi samo, kao i svi prije mene, kopiramo prirodu, razumijete, jer nikada nećemo biti dobri kao priroda.

Miranda Rumina: Med nebom in zemljo 19. prosinca 2017 – 2. siječnja 2018 Kranj

5. SAMOPOZITIVNO: U svom radu koristite razne tehnike, od stakla, akrilnog reljefa, kolaž, digitalne grafike, kao i različite umjetničke žanrove. Kako dobivate inspiraciju i tko vas angažira u vašim projektima?

Kao što sam rekla, najprije priroda, potom mnogi posebni ljudi koje pratim od rane dobi, slikari, plesači, političari, izumitelji, nije bitno, također novi fizičari, jer ne želim limitirati moje znanje na određeno područje kao što je to umjetnost. Kroz umjetnost možete izraziti bilo što, stoga ju možemo koristiti svugdje kao medij za svoje ideje. Ali moja inspiracija dolazi iz svega novoga, svega što dolazi, poput kozmičke energije, mi smo ovdje kozmičko sjeme, mi smo kristali života, ne samo kao ljudska bića, kao transformeri svjetlosnih zraka. Ako spoznajem sebe na vrlo visokoj razini, razini duše ili na još većoj razini, to je inspiracija. zato stvaram planete u staklu, planete u akrilnom reljefu ili stvaram infuzijsko staklo, priču između Ying i Yanga, apstraktnu priču između muževne i ženstvene energije ili kreiram četiri sezone u obje tehnike. Također radim s ljudima jer tu nekako ima puno posebnih bića.

Nakon što sam bila u Barceloni ove godine, posvetila sam sav svoj rad Antoniu Gaudi. Vidim svijet kroz njegove oči od trenutka kada sam ušla u njegove prekrasne palače koje je stvorio, preko parkova, i katedrala, njegovog doma i ostalih kuća, te raznih prekrasnih kuća koje je napravio za razne ljude. Cijeli svoj život posvetio je čineći ovaj svijet puno ljepšim, harmoniziranim i također duboko duhovnim. Od tog trenutka, kada sam došla u direktan kontakt s njim, sve posvećujem njemu. Rekao je da je sunce najveći slikar i stoga to ponavljam za njim. Moja prva knjiga posvećena je suncu i tretiram sunce kao moje uzvišeno biće. I posvećujem cijelu svoju prošlost tom centru našeg univerzuma. Tako dobivam inspiraciju i uvijek stvaram nešto.

Trenutno stvaram nešto za Pokret žene u umjetnosti. Posvećujem mnogo svog vremena miru, ratu, okrutnosti. Istražujem na neki novinarski način, kolažiram te elemente u slike. Nije bitno što trebam napraviti ili na što se trebam fokusirati, samo pratim struju, što god je potrebno da djelo bude gotovo. To je moj način i nadam se da će to biti prolaz za druge, jer mi nismo ovdje samo kako bismo bili umjetnici ili kako bi se suočavali s umjetnošću, ili filozofi, ne. U slučaju krajnje hitnosti na Zemlji, koji se događa upravo sada, obzirom da se upalio crveni alarm za cijelu civilizaciju, a ljudi to ne žele čuti, jer misle da će biti deprimirani, jer će biti svjesniji činjenica koji ih navode da trebaju postupati pozitivnije. Čak i ovaj intervju sa Samopozitivno portal može puno pomoći da se rašire krila, naprave promjene, vjeruje u transformaciju, uživa u obilju, a priroda mi pokazuje da je obilje svugdje, pa zašto bismo ograničavali sami sebe?

6. SAMOPOZITIVNO: Kroz svoje djelovanje ste postali i pisac. Koliko ste knjiga do sada objavili i što vam predstavlja pisanje?

Pisanje mi znači rad u pravom smislu riječi. Pokušavam transformirati taj rad u nešto puno kreativnije što je prikladnije za ovo vrijeme. Moja nova biografija nazvana „Nova knjiga“ je odgovor poput ovog intervjua. Moja druga autobiografija „Kodeks“ je također napravljena na drugačiji način. Imala sam žensku i mušku publiku, te dvije osobe koje su zapisivale sve dok sam ja snimala. Stvarala sam knjigu kroz moj govor, kroz moje podučavanje, kroz moje opisivanje i trudila sam se biti vrlo izravna u tome.
Današnje vrijeme je drugačije nego prije, nisu samo knjige koje mogu prenijeti ovaj verbalni jezik. Sada možemo koristiti video ili govor tijela ili pjesme i snimati to što nam daje mnogo više opisanog nego samo pisana riječ. Pokušavam obuhvatiti sve što znam iz stvarne literature iz koje sam mnogo naučila dok sam bila mlada i pokušavam sve to staviti u svoje knjige ali također pokušavam prilagoditi te knjige ovom vremenu i ovoj publici. Pišem uglavnom za mlađe generacije jer mislim da bi one mogle biti više zainteresirane za to nego generacije koje su u transformaciji s npr. majčinske razine, uglavnom uvijek sam ispred vremena. Moje knjige će vjerojatno kasnije imati mnogo utjecaja na publiku. Napisala sam 5 knjiga, 3 su autobiografske.

Počela sam ciklus s „Lidijom“ koja je prevedena na engleski i svaki 12 godina napišem sljedeću knjigu. 4-ta knjiga će biti objavljenja 2028. što će biti kraj mog pisanja. Ali ako bude potrebno, napisat ću nešto drugo, nešto što je traženo, ako bude potrebno, učiniti ću sve što bude traženo kako bih nekako prenijela znanje onome tko ga treba.

7. SAMOPOZITIVNO: Aktivni ste i na društvenim mrežama, pišete blogove. Koju tematiku pratite i što poručujete ovim kanalima?

Svakodnevno objavljujem moj dnevnik na Instagramu i objavljujem dio toga na Facebooku. Ne pratim druge ljude, jer uglavnom nemam vremena, ili mi ovaj svijet nije dovoljno zanimljiv da bih tako tragala za informacijama. Znam tu i tamo vidjeti objave mojih prijatelja, ali uglavnom nemam vremena da ih pratim. Čini me ispraznom kotrljati se kroz FB, ali volim reakcije ljudi jer mislim da su zahvalni kada im na taj način pokazujem svoj život i uživaju tako putujući svugdje sa mnom ili su inspirirani s nečim što im pokažem, vjerojatno više zbog publike nego zbog mene same.

Nema nikakvog komercijalnog uspjeha u tome, to je više javni dnevnik. I jako je intiman. Ponekad u veganskim grupama dijelim slike hrane koju konzumiram, a koje ranije nisam dijelila tako živo i otvoreno s bilo kim, osim s intimnim prijateljima, partnerom i obitelji, to sam neka nova ja. I kroz taj javni imidž koji razvijam, koji je mnogo intimniji, instantan, ali također manje zahtjevan, mentalno aktivan i umjetnički razrađen. Ono što sam uočila, ljudi se prilično boje umjetnosti i preferiraju fotografije lokacija u prirodi koje sam posjetila više nego umjetničke galerije ili moje umjetničke radove. Više su za dizajn, modu, dizajn interijera i mnogo hrane, to je ono u čemu ljudi uživaju. Stoga idem na tu razinu iako znam što je moj rad, jer na višoj razini je manje publike, ali i dalje te posebne stvari radim tek za nekolicinu ljudi i pokazujem ih nekako u zagradama, skrivene. Netko će ih vidjeti, a netko neće. Ali takav je život.

8. SAMOPOZITIVNO: Možete li nam nešto više reći o umjetničkoj udruzi Kerubin i ukratko prepričati vaša iskustva vezana uz Indiju i Auroville.

Kerubin je osnovan 2003. i slijedi Yam i May društvo, oba su uključena u umjetničku terapiju i ekologiju. Kerubin također slijedi taj pravac, ali je više umjetnički te ima art galeriju u Isoli. Tamo je Kerubin osmisljen i uspostavljen. Sada sam Kerubin transformirala u ZenPLus i to prije nekih 2 godine tj. službeno prije godinu dana. Sada stvaram nešto što mi više odgovara nego Kerubin. Kerubin je bio poput grupe umjetnika koji su pozvali u suradnju još neke druge umjetnike i bili smo jako aktivni u tom periodu. Ako ste vidjeli moj CV, dosta projekata smo radili u Indiji i Sloveniji, te simultano neke projekte istog naziva na oba kontinenta i na obje strane u Isoli i Aurovillu ili Ljubljani i Aurovillu. Igrali smo se s mnogim različitim mogućnostima kako bi bili prisutni na dva mjesta istovremeno, u istoj tehnici ali različitoj publici, te različitim ljudima koji su bili uključeni u naše radionice.

Nema razlike u kreativnosti, netko može biti kreativan u Indiji, Engleskoj ili Sloveniji to nije limitirano na neko mjesto. Npr. dok sam živjela u Aurovillu sam više radila s prirodnim tehnikama kako bi smo vidjeli stablo u našoj memoriji koristeći ugljen na papiru te obuhvaćajući debla papaje, nima ili manga. Crno-bijele slike debla, te kreiranje svjetlosnih instalacija ili instalacije u ledu. Radila sam ledene instalacije u Indiji, trajale su kraće nego u Sloveniji, ali mogu predstaviti bilo koju tehniku koju koristim u Sloveniji, Engleskoj i Indiji i natrag, što je pokazatelj kako smo globalni, koliko globalno je otišao ovaj planet, to je vrlo pozitivan utjecaj globalizma među mnogim negativnim utjecajima. Stoga trebamo dijeliti ove pozitivne strane.

SAMOPOZITIVNO: Kako ste se osjećali u Aurovillu i Indiji?

Uvijek sam prisutna tamo, kao da nikad nisam otišla. Moja energija nije ograničena, samo je moje tijelo ograničeno na jedno mjesto, tako da se trudim cijelo vrijeme biti prisutna, pratim vremensku prognozu za Aurovill i Sloveniju, mnogo puta idem tamo u svom sanjajućem tijelu i osjećam energiju zato što znam kako je tamo, koji ljudi su tamo, o čemu se komunicira, te kako radimo. Za mene Indija, Aurovill predstavlja prirodu, te jednostavnost života ispred svega. To je cijeli svijet. Aurovill predstavlja cijeli svijet sa 2.000 ljudi i 7.000 gostiju i uobičajeno je tamo tako u jeku sezone. Kada sam u Londonu, kao da prigrlim cijeli svijet, sve rase, sve nacionalnosti, u Aurovillu mogu učiniti isto ali na drugačijoj razini. Mogu biti duboko svjesna oba mjesta jer pripadam cijelom svijetu.

U Sloveniji se uobičajeno posvetim prizemljenju, kontaktu sa zemljom, negdje između svega, jer Slovenija je uvijek negdje na pola puta. Tamo sam najviše povezana sa Zemljom, ljepotama Zemlje koje Slovenija ima na vrlo malom ograničenom prostoru. Možete stići od planina do mora u 1,5h i možete putovati od visokih planina do nizine za 2 sata. Glavni gradovi obuhvaćaju sve na udaljenosti od 1 h, od prekrasnih špilja do najviših planina, mora. Lokacija Slovenije i njena mnogostranost i biološka raznolikost je nevjerojatna. Nisam iznenađena da je to moje mjesto rođenja. I uvijek će biti sa mnom na ovoj razini gdje sam započela s mojim tijelom, gdje sam dobila moje osnovno znanje, gdje su moji obiteljski korijeni, gdje je većina mojih prijatelja, jer sam tamo gradila sve ovo što jesam, najduži broj godina nego igdje drugdje. Doma se osjećam svugdje. I kada me ljudi pitaju gdje je moj dom, kažem gdje god je moje srce, gdje god idem.

9. SAMOPOZITIVNO: Piše se o vama kako nikada niste bili zaposleni. Od čega živite i kako se financirate?

Prije no što je novac stvoren, ljudi su živjeli i stvarali su svašta. Mi možemo isto tako. Ja sam uvijek sve razmjenjivala: Kreirala sam umjetnički projekt, život bez novca, razmjenjujem moje umjetnine za gotovo bilo što, za tofu, za sok od naranče, masažu, bicikl, popust za moj auto, moj prvi mobitel, nisu mi dopustili razmjenu fosilna goriva pa stoga razmjenjujem ili plaćam za neke stvari poput plina za kuću u kojoj sada živim. Godišnja potrošnja plina je također na neki način razmijenjena. Imam vrlo male troškove, razmjenjujem se s ljudima koji također stvaraju odjeću, nakit, torbe. Kada si kreativan ne ograničavaš se onako kako te sistem želi ograničiti. Zato možeš kreirati svoj način života, svoj posao. Kako što sam rekla, rad od kuće mi je vrlo prirodan, jer tada ne idem nigdje, ali odem po potrebi u tvornicu, kada završim posao doma, idem van i odem kod puhača stakla, i dr. profesionalaca, ali uglavnom radim od doma i uvijek sam zaposlena. Radim subotama i nedjeljama, ali također imam i praznike, imam dovoljno sna, odmora, aktivnosti i sve je izbalansirano. I mogu raditi na vrlo malom prostoru, raditi tjelovježbu u vrlo maloj sobi, to sve ovisi o tome kako koristiš svoje resurse, što si kreativniji i ekonomičniji manje trebaš. Također trebaš manje hrane ukoliko jedeš sirovu hranu.

10. SAMOPOZITIVNO: Kako vaša obitelj gleda na vaš život i djelovanje i koliko vam znači njihova podrška?

U mojoj obitelji sam crna ovca, možete to i zamisliti. Tako sam se istaknula od mog rođenja, a u mojoj obitelji nisam odrastala od moje 1,5 godine. Stoga nisam razvila dovoljno povezanosti s mojom obitelji i uvijek sam pripadala ovoj većoj obitelji. Neki moji rođaci su također pripadali toj velikoj obitelji, globalnoj obitelji, a ostali nisu. Ovi koji su pripadali toj globalnoj obitelji su me podržavali dok drugi dio moje obitelji me je promatrao pitajući se: što ona sad namjerava, što će ona sada napraviti, što će slijedeće opisati u svojim knjigama? Bilo je puno pitanja. Jer puno puta sam dotaknula ono znanje koje je njima bilo nepoznato te ga nisu razumjeli. Neki su mi vjerovali, a neki nisu. Oduvijek sam bila kontradiktorna ljudima, kao i mojim rođacima i obitelji, neki su slijedili moj put, a neki su jednostavno otišli. Jako smo različiti. Mislim da jabuka ne pada daleko od stabla i da tako treba biti unutar obitelji, unutar jedne obitelji uobičajeno su snažne karmičke veze i ako je to nekako izostavljeno onda mi trebamo biti oslobođeni naslijeđenih mentalnih uzoraka unutar naše DNA i očekivanja naše obitelji što trebamo raditi.

Ja poštujem njihov put, mogu li oni moj? Mnogo puta sam se pokušavala uskladiti i shvatila sam da ako mi je toliko puno puta značilo istaknuti se zašto bi se sada toliko trudila uklopiti. Puno sam se godina trudili uklopiti i više to ne želim. Jer se ne osjećam dobro i nije mi zabavno, a život nije težak nego je zabavan i lagan. Jel’ možete zamisliti drvo koje razmišlja o svojoj evoluciji kao o nečemu jako teškom? Ja ne mogu. Zašto volimo kućne ljubimce toliko? Misle li oni da je njihov put toliko težak? Zašto se osjećamo dobro uz djecu, vide li ona život kao tegobu? Ne! Zato trebamo pronaći balans u našem životu, kada trebamo pokazati više odgovornosti i kada trebamo pokazati više znanja, čak i tada tu je puno igre, jer kreativnost je zapravo igra.

 

11. SAMOPOZITIVNO: Postoji li osoba ili događaj koji su vas usmjerili na životnom putu i koja je vaša misao vodilja?

Nisam ovdje da bih išta mijenjala, želim samo biti svjedok. To je moj moto koji sam napisala „U Pismu Bogu“ i tu je cijelo pismo koje mogu priložiti ovom intervju. I mogu reći da se nisam puno promijenila od 1992.g. kada sam to opisala. Točnije rujan 1993. Slijedila sam Oscara Wilde o tome kako umjetnost o umjetnosti izgleda. Umjetnik je stvaratelj prelijepih stvari i vjerujem u to. I prošla sam kroz sve njegove riječi do ovoga da je umjetnost prilično beskorisna, što je zapravo zadnja rečenica kojom opisuje što je umjetnost i umjetnik za njega.

Također se mogu povezati s ovim njegovim riječima koje sam opisala u predstavljanju Dorian Grey. Mogu se povezati s mnogim stvarima, ali se također mogu povezati sa sobom kao vrlo apstraktnim bićem, ne samo Miranda Rumina ili Lidija Asta kako sam se ranije zvala. Također mogu vidjeti svoju evoluciju koja nije samo zemaljska i drugačije strane sebe kojih bi se ljudi uplašili ako bih ih opisala. Mnogo je stvari koje me obilježavaju. Bokal „Master Maitreya“ koji sam opisala u svojoj prvoj knjizi je jedno od najsnažnijih iskustava koje sam doživjela jer on uglavnom nema tijelo i kada god je Majstor mudrosti kreirao tijelo to me je jako obilježilo. Rođenje moje kćeri, mojih unuka Kiare i Tristana, smrt moje majke, smrt mog učitelja-svećenika. Umjetnost je jaka, ona vas snažno obilježava, inspirira i užasava. Kao što je Oscar Wilde rekao, umjetnik se može izraziti kroz bilo što, možete uzeti npr. kako je bilo teško vaše djetinjstvo, možete to koristiti kao vrlo kreativan materijal, možete postati vrlo uspješni koristeći svoju privatnu dramu u kreativnom procesu ili unutar svog života koji je također kreativan i nije važno jeste li vi umjetnički nadareni ili niste.

12. SAMOPOZITIVNO: Kada stvarate, kako se fokusirate na to što radite?

Ne fokusiram se, ja se igram. Prije no što sam započela sa svim što je napravljeno, vidjela sam crtež, sliku, skulpturu, vidjela sam sve, znala sam kako ću to napraviti, kako će to ispasti, znala sam tehniku, ali uvijek je nešto između što je promjenjivo, što me iznenadi i što je dodano, a nije bilo zamišljeno. Ali u toj mašti je jako puno mašte i uvijek je tamo puno iznenađenja. I zato ja to zovem čista magija i uvijek je to suština nečega što je nepoznato, što je iznenadno lijepo i iznenadno vas protrese, pomakne vas i obriše s vama pod. To je ono što mi inače tražimo u životu. Ne možemo to kontrolirati i predvidjeti i nepredvidivo otkrivamo sebe. Mogu reći da mi je to jako važno. Ali kada radim, to je zapravo struja, struja, struja, kada se dajem najviše i kada se osjećam vrlo vrlo živom. I osjećam se prisutna i kreativna kao Bog kao Božica, jer on je uvijek ispred mojih očiju u tim staklenim predmetima, bezbroj puta su kreirani samo tako, iz ničega. To je magični proces i nema tu misli, tu i tamo tek, oh, što je vruće, 1000 C, opasno je i može eksplodirati u vaše lice. Ali uglavnom pokrije ovakve misli s mantrom: „om“ ili s „om namah shivaya“ ili jednostavno pjevam u sebi djetinje melodije koje me vraćaju u savršeni dječji svijet. Jer zapravo svi mi slijedimo svoje dječje snove, svjesni toga ili ne, da ih imamo. Stoga ponovno postajemo djeca kroz ovo što pokušavam biti, mudro dijete, kao genijalac.

SAMOPOZITIVNO: Mogu Vas još pitati, može li se danas umjetnošću djelovati na sustav koji nas okružuje?

Naravno. Zemlja bez umjetnosti je samo „EH“. Ovo je prekrasno napisano na društvenim mrežama. Naravno svi imaju utjecaj na sve. Sve je povezano. Ali što je veća kreativnost, što je veća inteligencija, profesionalizam između svega, više utjecaja postoji na ljude, na stvari, na sistem kao cjelinu, na civilizaciju. Što je savjesniji proces, što više pogleda ima, jer ja živim dovoljno dugo da vidim da nam se to pokazuje. Kada sam bila mala, kada sam imala 6 ili 7 godina, znala sam da ćemo komunicirati s malim uređajima, nisam ih zvala telefonima ili pametnim telefonima, i da ćemo vidjeti jedni druge na tim uređajima. To sam znala kada sam bila mala. Da ćemo vidjeti jedni druge preko nečega. U to vrijeme u mom životu nije bilo televizije, bio je samo radio, ali sam znala da ćemo mi jednog dana moći gledati jedni druge. Nisam mogla predvidjeti sa znanjem koje sam imala da ćemo imati Iphone X ispred sebe. Sada čekam ove uređaje koji će letjeli okolo, poput kapsula. To je ono što još uvijek čekam. Previše smo povezani s putevima i ovim sistemom da trebamo ići putem kojim smo stvorili. Zašto ne bi smo jednostavno letjeli i dijelili više prostora i stvarali nešto potpuno novo, te se prestali voziti na 4 kotača.

13. SAMOPOZITIVNO: Za kraj što biste poručila mladim ljudima koji se žele baviti umjetnošću i živjeti od nje ?

Rekla bih im da najprije idu u prirodu. Stvorite mjesto u prirodi, gdje će te živjeti s prirodom i gdje ćete imati svoje vlastito veganske plodove i to je moja glavna preokupacija u Sloveniji i Indiji, ne u Londonu. Ovdje samo imam vrt s biljem i proizvodim neke mladice, ali kuham svoju hranu. Da kuhajte svoju hranu, proizvodite svoju vlastitu hranu. Pored toga, kada imate vremena istražujte, bavite se umjetnošću i radite druge stvari koje su povezane s umjetnošću, pomažite ljudima, dizajnirajte, stvarajte, budite kreativni i dijelite ovo.

Nemojte očekivati da ćete postati slavni umjetnik koji prodaje umjetnička djela za milijune dolara, jer to ne ide tako. Pronađite druge načine da se održavate, budite kreativni, nemojte se prodavati, za neke neinteresantne poslove. Budite skromni, živite s prirodom, koristite urede od doma koristite energije koliko je moguće i razmišljajte o energiji kao ograničenoj ili kao neograničenoj. I kada stvorite takvu bazu sa solarnim sustavom, s elektro prijevozom, s vlastitom proizvodnjom hrane, možete biti umjetnik i prodavati stvari ili raditi neke druge stvari.

Ali najprije morate brinuti o sebi kroz brigu o prirodi. To je naš prvi cilj, a tek poslije je bitno da radimo ostale poslove. To je za mene osnova. Osnovni sistem je priroda, a sve ostalo proizlazi iz toga. Ali ako živimo izvan toga, možete biti odličan umjetnik i prodavati i živjeti primjerice u Tokiju cijeli život, ali to zahtjeva drugačiju disciplinu od ove koju ja koristim. Ja vjerujem u ovaj inventivni proces života onakvog kakav on jeste i svakog njegovog detalja, zato sam stvorila Zen Plus. Jer tu je odgovor. Kraj odgovora. 🙂

SAMOPOZITIVNO: Hvala 🙂

Urednica portala samopozitivno.com Mara Majstorović

Prijevod: Ksenija Šlopar