INTERVJU MARIJANA BOŠNJAK : MALA GOSPODARSTVA U SLAVONIJI IMAJU POTENCIJALA
SAMOPOZITIVNO: Marijana, vlasnica ste licence za Business cafe koji se u Slavoniji održao po treći put. Kakva su Vaša iskustva i reakcije poduzetnika?
Da, kolegica Silvija Podoljak i ja smo zajedno kao partnerice počele s Business cafe-om Slavonija sredinom ove godine. Moja tvrtka je vlasnik licence, a Silvija je moderatorica na svim događajima. Do sada smo održali uspješne evente u Požegi, Slavonskom Brodu i Osijeku. Obje imamo puno iskustva u organizaciji i smatrale smo da se možemo s lakoćom prihvatiti tog posla. Uživam kad biram goste i čitam sve te lijepe uspješne poduzetničke priče. To me inspirira. Business cafe povezuje ljude i ja se radujem što sam jedna karika u tome. Ljudi dolaze i odlaze s Business cafea nasmijani i zadovoljni, a često dobivamo i pohvale.
SAMOPOZITIVNO: Osim toga i sama ste poduzetnica, bavite se vlastitom proizvodnjom piva kroz obiteljski posao. Što Vas je potaklo da krenete u privatni biznisi da li je trebalo hrabrosti?
Moj suprug Mario je još davne 2001. prvi puta skuhao pivo u majčinoj kuhinji. Godine su prolazile i pivo je bivalo pitkije, no i dalje se varilo hobistički. A onda smo se 2008. godine prijavili kao Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo na natječaj Ministarstva poljoprivrede i dobili pristojan iznos bespovratnih sredstava. To je bio okidač da krenemo ozbiljnije. Od 2010. godine imamo Kušaonicu domaćeg piva u Sičicama kraj Nove Gradiške i pravi smo pionir pivske craft scene u Hrvatskoj. Sve se odvijalo polako i nije bila potrebna neka velika hrabrost jer nikada nismo digli kredit, ulagali smo samo onoliko koliko smo imali i redovito se javljali na natječaje za bespovratna sredstva.
SAMOPOZITIVNO: Da li je cijela obitelj uključena u to i planirate li na svoju djecu prenijeti posao?
U naš posao je uključena cijela obitelj. Glavni majstor pivar danas je suprugov brat Dario, a ja se bavim uglavnom marketingom. Mario i ja imamo desetogodišnje blizance Marka i Bornu, pa ako im se svidi, moći će i oni raditi u obiteljskom poslu.
SAMOPOZITIVNO: Čime su se bavili Vaši roditelji? Koliki je njihov utjecaj bio na Vašu karijeru?
Moja mama je učiteljica u mirovini i taj posao je s velikom ljubavlju radila u jednoj smjeni. U drugoj je kod kuće kuhala, šivala, šišala nas. Svašta je radila dok je mogla. Otac se bavio izradom drvenih suvenira kao i cijelo selo Štivica u kojemu sam odrasla. Moj brat i ja, i svi ostali u selu smo vrlo rano učili rezbariti – ukrašavati drvene suvenire i tako smo provodili ljeta. Zarađivali smo kao djeca. To je sigurno utjecalo na moj stav da si svatko mora moći zaraditi za život.
SAMOPOZITIVNO: Po Vama, ima li potencijala u malim gospodarstvima u Slavoniji? Možete li se uzdati u vlastite snage ili je potrebna potpora ministarstva i države?
U malim gospodarstvima u Slavoniji svakako ima potencijala. Ljudi su vrijedni i znaju raditi, no treba im dogradnja. Rijetki su svjesni što sve ne znaju. Treba ih netko naučiti poslovanju, financijama, prodaji,…. Država ima mehanizme i načine kako pomoći, no malo tko to koristi. Rekla bih da je slaba veza između jednih i drugih. Imamo vrlo rasprostranjenu mrežu lokalne samouprave koja bi mogla poduzeti korake ka tome da osigura to povezivanje i edukacije. Ne znam zašto to ne rade.
SAMOPOZITIVNO: Niste uvijek bili privatna poduzetnica. Što je bilo presudno da iz državnog sektora prijeđete u privatni? Jeste li imali nekoga tko vas je potakao u toj odluci?
Nakon završenog fakulteta sam se zaposlila u maloj turističkoj agenciji, koju smo ustvari kolegica i ja osnivale. Sreća pa je kolegica imala neko iskustvo u knjigovodstvu i znala je barem popunjavati virmane. Nisam se mogla načuditi kad sam shvatila da vlasnik nema pojma o poslovanju turističke agencije, niti kolegica. Ja sam došla ravno s faksa i usput položila ispit za voditeljicu turističke agencije. Radila sam tamo jednu godinu. Najviše mi je pomogao kolega kojega sam upoznala na seminaru, on je vodio svoju agenciju u drugom gradu. Ni kriv, ni dužan svaki dan je odgovarao na moja pitanja telefonom. Agencija još i danas radi. Poslije sam otišla u veliku firmu i tamo bila jedanaest godina. Dakle, dvanaest godina sam zarađivala novac u realnom sektoru prije nego što sam se zaposlila u računovodstvu jedne škole. Tamo sam provela tri godine, a poslije toga još godinu dana u Lokalnoj akcijskoj grupi. Dakle, samo četiri godine sam bila na nečijem proračunu. Kad smo pokrenuli svoju tvrtku za trgovinu kroz koju smo prodavali pivo, više nisam mogla raditi dva posla jer i muž radi dva posla. Tada sam se zaposlila u našoj firmi. Imam ured kod kuće i veseli me što mogu biti s djecom.
SAMOPOZITIVNO: Koje su prednosti privatnog biznisa po vama ? Kako usklađujete u obiteljskom poslu privatno i poslovno?
Dijelom sam već odgovorila na ovo pitanje. Za mene je najveća prednost što sam kod kuće kada djeca odlaze u školu i kada dolaze kući. Mogu raditi kada meni odgovara. Nekad je to rano ujutro, a vrlo često u kasno popodne i navečer. Budući da sam svaki dan s djecom, ne pada mi teško kada odlazim na put od nekoliko dana.
SAMOPOZITIVNO: Tema Business cafe-a u Osijeku je bila „Vizijom do uspjeha“. Koja je Vaša osobna vizija i možete li ju s nama podijeliti?
Naravno da imam svoju viziju, ali ne mogu ju sada podijeliti sa svima. Voljela bih da za nekoliko godina ponovimo intervju i stavimo fotografije onoga što mi je sada vizija.
SAMOPOZITIVNO: Vaša misao vodilja kroz život je?
Misao koja me vodi kroz život je:
More ne možeš prijeći zureći u vodu……….Rabindranath Tagore
SAMOPOZITIVNO: Hvala
