U Varaždinu se održava 10. po redu Business Cafe-a u temu “Jesu li poduzetnici spremni za budućnost”. Povodom toga razgovarali smo s jednim od gostiju Matijom Tomaškovićem direktorom tvrtke Evolva.

1.SAMOPOZITIVNO: Gospodine Matija možete li se kratko predstaviti našim čitateljima?

Zovem se Matija Tomašković, direktor sam tvrtke Evolva koja je na tržištu prisutna 16 godina te brojimo 20-tak zaposlenih. Po struci sam diplomirani informatičar, rođen u Varaždinu gdje i danas živim sa svojom obitelji.

2.SAMOPOZITIVNO: Što je fokus vašeg djelovanja i čime se bavite?

Evolva se bavi razvojem poslovnih web aplikacija po mjeri i to specijalizirano u Java tehnologiji. Naša softverska rješenja služe za prikupljanje i obradu poslovnih podataka te daju potrebne izvještaje našim klijentima. Često smo i u ulozi integratora – dakle spajamo različite izvore poslovnih informacija te ubrzavamo i automatiziramo procese. Glavni klijenti Evolve su banke, telekomi, škole, javna uprava, ali i širok spektar različitih tvrtki koje u lepezi postojećih softverskih rješenja na tržištu nisu mogle pronaći ono što bi ih zadovoljilo, odnosno koje ne žele svoje poslovne procese uklopiti u standardne kalupe nego žele raditi bolje i drugačije od ostalih. Osim tehničke ekspertize, kroz godine rada smo na više poslovnih područja stekli i razne poslovne ekspertize. Tako naše klijente osim u tehničkom smislu, vrlo često savjetujemo i u poslovnom smislu. Dio naših rješenja nudimo po cloud modelu čime naše korisnike rješavamo brojnih informatičkih briga i omogućavamo im veći fokus na njihovo poslovanje.

3. SAMOPOZITIVNO: Radili ste u Njemačkoj. Što vas je usmjerilo i motiviralo da se vratite u Hrvatsku i osnujete tvrtku. Jeste li se susretali s poteškoćama i kako ste ih riješili?

Prvi najveći klijent Evolve bila je upravo tvrtka za koju sam ranije radio u Zagrebu, pa kasnije u Njemačkoj. Rad na projektima na lokaciji u Njemačkoj mi je bio jedno lijepo i korisno iskustvo. Nuđena mi je opcija da ostanem raditi tamo, međutim nisam htio duže ostati u inozemstvu. Umjesto toga za mene je to bio okidač za osnivanje tadašnjeg Evolva obrta kao modela za nastavak te suradnje. Iz financijskog kuta tada sam računao da je idealan scenarij imati njemačke prihode, a sjediti u Hrvatskoj. Kada uspoređujete životne troškove, onda valja u obzir uzeti one najveće životne troškove – npr. nekretnine su i dalje višestruko skuplje vani.

S druge strane, iako je atmosfera u Njemačkoj firmi gdje sam radio bila super, a tim internacionalan, van posla sam imao nekako hladniji dojam. U konačnici, mi smo za domaće stanovnike tamo stranci i to stranci sa siromašnijeg istoka. Lijepo je kada se može živjeti u zemlji koju doživljavate svojim domom, a kada u inozemstvo možete otići tek turistički.

Što se tiče samog osnivanja obrta i kasnije tvrtke, tu nije bilo nikakvih birokratskih poteškoća.

4. SAMOPOZITIVNO: Sudjelovali ste i osvajali prva mjesta na natjecanjima studenata u izradi softver rješenja, koliko vam je to pomoglo u daljnjem razvijanju vaše karijere i usmjerilo u današnje poslovanje?

Sudjelovanje na natjecanjima u mlađim danima gradi samopouzdanje, a nanizana dobra mjesta svakako odlično pune životopis. Kada sam imao fazu traženja posla nakon fakulteta, odmah sam se primjerice uspio dobro rangirati na svakom natječaju. Kada imate tvrtku natjecanje je stalno. Borite se prvo za klijenta, a onda za uspjeh projekta. Dobro je imati natjecateljske kondicije od ranije prije ulaska u taj svijet. Svakako je korisno i ranije iskustvo eventualnih javnih nastupa i rada u stresnom okruženju.

5. SAMOPOZITIVNO: Postoje li osobe ili događaji koje bi mogli izdvojiti u svom životu, koji su utjecali na Vaš put i Vašu karijeru?

Prva računala sam kao klinac vidio kod obiteljskih prijatelja i uspio sam tada nagovoriti roditelje da mi kupe tadašnji Commodore 64. Prvih par godina sam naravno igrao igrice kao što to i svi današnji klinci rade. No jednom prilikom mi je prijatelj mog oca napisao par linija koda i pokazao kako mogu to moje računalo natjerati da radi ono što ja želim. Bio sam fasciniran. Satima nakon njegovog odlaska sam pokušavao rekonstruirati što je napisao, a onda sam uspio pronaći priručnik za računalo kojeg sam ranije skoro bacio i mjesecima sam prepisivao primjere koda, pa mijenjao, isprobavao, gledao kako to radi. Do kraja osnovne škole napisao sam prvu igricu. Do kraja srednje škole napisao sam dvadesetak tisuća linija koda, a tijekom svoje karijere više stotina tisuća linija. To je za mene jedan hobi koji se pretvorio u moj životni poziv i velika je sreća kada vas ljudi plaćaju za ono što volite raditi.

6. SAMOPOZITIVNO: Koje vaše softversko rješenje smatrate najvećim vlastitim uspjehom i zašto?

Ovdje ne bih naveo softversko rješenje nego projekt, a zasluge nikako ne pripisujem samo sebi nego je to uspjeh cijelog tima koji je u tome sudjelovao. Naime, prije nekoliko godina nam se obratio naš najveći klijent sa izazovom da se moderniziraju njihove stare aplikacije pisane u jednoj staroj tehnologiji i sa zastarjelim tekstualnim sučeljem iz vremena monokromatskih ekrana. Radilo se o softverskim rješenjima koja su se sastojala od stotina i stotina ekrana i od više stotina tisuća linija koda koje su napisane kroz gotovo 100 čovjek-godina rada. Naravno, opcija da se troši novih 100 čovjek-godina za pisanje softvera iz početka u novim tehnologijama nije ni vremenski ni financijski bila opcija. Rodila se ideja da napravimo softverski konverter koji će napraviti analizu koda u starom programskom jeziku i izbaciti ekvivalentan kod u Javi (danas popularnom programskom jeziku), a također će stare ekrane prebaciti u nove web ekrane koji će se dalje moći modernizirati koristeći danas dostupne tehnološke standarde. Ovaj iznimno tehnički kompleksan projekt odradili smo uspješno i u vrlo kratkom roku. S obzirom da je ušteda u vremenu i novcu za klijenta bila više od 90% naspram razvoja “od nule”, mislim da imamo pravo i dan danas smatrati da smo na tom području i tehnički i poslovno napravili pravo malo remek-djelo.

7. SAMOPOZITIVNO: Gost ste 10. po redu Business Cafe-a u Varaždinu na temu “Jesu li poduzetnici spremni za budućnost”. Što ćete poručiti sudionicima i jeste li vi spremni za budućnost?

Mislim da danas nema poslovnog područja na kojem se inovacije ne događaju stalno. Zakopati glavu u pijesak i uživati u svojoj trenutnoj zoni komfora i uspjeha, a zanemariti neke nove trendove koji kucaju na vrata – nikako nije opcija. Ne treba se opet povoditi svakom novotarijom. Mislim da odluke treba donositi mudro i da sve potrebne prilagodbe treba pravovremeno odrađivati. Na softverskom području se primjerice lako dogodi da glavna tehnologija na koju se oslanjate dođe u slijepu ulicu. Softverom se bavim već 30-tak godina i puno puta sam gledao kako donedavno popularne tehnologije odlaze u povijest, a skupa s njima i cijeli timovi, ali i firme. Skrenuti treba na vrijeme. U Evolvi neprestano pratimo i tehnološke, ali i poslovne trendove.

8. SAMOPOZITIVNO: Za kraj možete li nam reći gdje vidite IT industriju kroz 10 godina i u kojoj mjeri IT pomoći razvoju gospodarstva u Hrvatskoj?

Mislim da IT industrija generalno ima još puno toga za reći i da će u budućnosti učiniti naš život ljepšim u brojnim sferama. Što se same IT struke tiče, ona će se i dalje strelovito razvijati, ali i sve više dijeliti tj. budući IT stručnjaci će se sve više specijalizirati za određena tehnička, ali i poslovna područja, i to vrlo rano.

Što se našeg gospodarstva tiče, tko ne ugradi softversku pamet u svoje poslovanje i iskoristi tehnološke mogućnosti današnjice, mislim da će teško pratiti lokalnu, a kamoli svjetsku konkurenciju.