Što god da radili i čime god da se bavili, treba biti davanje do vrhunca. Ne treba tražiti zadovoljstvo u osrednjosti. Tu je super ona priča o orlu i kokošima. Kada orao odraste s kokošima i nikada ne poleti u visine smatrajući cijeli život da je on kokoš. I čak kada je vidio orla na nebu kako leti, divio mu se i rekao kako je eto on jadan jer nikada neće moći biti tako prekrasna ptica.

 

1. Tvrtko živite i radite u Slavoniji, u malom mjestu Strizivojna, vlasnik ste OPG-a u kojem uzgajate stare sorte voća i trenutno ste jako popularni na društvenim mrežama. Putem FB videa motivirate ljude, potičete ih svojim primjerima iz svakodnevice i podučavate pozitivnom gledanju na stvari. Što vas je potaklo na video snimke i na koji način one danas upotpunjavanju vas i vaš posao?

Za početak, pozdrav svim čitateljima portala „Samo pozitivno“. Poticaj za video snimke je došao djelomično spontano a djelomično ponukano nakon video klipa o „otuđenju“ mojih sadnica. Taj video je doslovno poplavio internetske stranice i mene provukao na sve moguće novinarske portale. Kada sam vidio reakciju ljudi da im se svidjelo to što nisam reagirao na uobičajen način, nego sam sve okrenuo na zezanciju, odlučio sam pokušati češće snimati video klipove u kojima bih na pozitivan način dijelio vlastita iskustva s ciljem da drugima pomognem u osobnom i poslovnom rastu. U video klipovima iznosim svoja razmišljanja i svoja viđenja funkcioniranja svijeta. Oni su sada postali dio mojeg poslovnog komuniciranja prema drugima. Kada jednom prihvatite izaći u javnost sa svojim nutarnjim stavovima i osjećajima, tada morate u njima biti originalni i s njima trebate biti iskreni prema svima.

2. Može li se živjeti u Hrvatskoj od poljoprivrede i kako?

Škakljivo pitanje a samim time i odgovor. 😊 Vjerujem da se može. Imam veliki broj primjera da se može uistinu dobro živjeti od poljoprivrede. Imaju li svi tu sreću? Nemaju. Ali svakako treba biti svjestan one stare poslovice: „Zemlja traži slugu a ne gospodara“. Poljoprivreda traži puno žrtve i odricanja kako bi se uz težak fizički posao nešto ostvarilo. Kao što sam i rekao, možemo svjedočiti i dobrim poljoprivrednim praksama, a možemo svjedočiti i poljoprivrednim praksama koje onima koji ih provode zagorčavaju život.

3. Vi ste se iz Rijeke i Zagreba vratili u Slavoniju. Kakav je život na selu i koje su prednosti u odnosu na velike gradove?

Život na selu je život na selu. Razlog povratka u Slavoniju je bio splet brojnih okolnosti. Ljubav prema Slavoniji je vjerojatno moj element koji ima većina ljudi prema svojem rodnom kraju. Osim toga, tu je definitivno prisutna i doza moje tvrdoglavosti da pokažem sebi i drugima da se u toj Slavoniji nešto može napraviti.  i pokrenuti. Selo smiruje i opušta, grad gura i umara. Moram priznati da ne bih izdržao kada bih živio samo u Slavoniji. Potreban mi je Zagreb da me drži u poslovnoj kondiciji. Moja supruga i ja smo trenutno nazovimo to nomadi. Pola vremena smo na imanju u Slavoniji, a pola vremena u firmi u Zagrebu. Budući da me posao u Zagrebu ponekada sažvače, potrebna mi je Slavonija i rad u mojim voćnjacima da bih provjetrio glavu. Život na selu je predivan za puno stvari. Čovjek ima priliku uzgajati svoju hranu, živjeti usporenijim životom, udisati čišći zrak. Selo nudi zaokruženiji sustav funkcioniranja i djelovanja u skladu s prirodnim zakonima. Ali kada osjetim da sam se previše ušuškao u „normalan“ život, posegnem za Zagrebom da unesem malo nemira i turbulencije. 😊

4. U svakom poslu ima uspona i padova. Kao što ste već spomenuli, na svoju poslovnu nepriliku kada su vam pokrali tek posađene voćke, odgovorili ste sa zahvalnošću i od toga napravili edukativni video počinitelju kojeg je pogledalo  preko 80000 gledatelja. Smatrate li da je to bio hrabar izbor  ili bi bolje bilo da ste ostali ljuti i postali žrtva lopova?

Kada sam prvi put bio žrtva nepoznatih počinitelja prije 7 godina koji su se poslužili mojim sadnicama, onda sam istog trena pozvao policiju. Isti scenarij se odigrao i godinu kasnije. Neke promjene su nastupile u mojem životu i sada mi je bilo normalno da se isprdam s cijelom situacijom. Nisam očekivao da će video pogledati toliki broj ljudi (287 000 pregleda). S godinama sam naučio da nema smisla dopustiti da nas takve gluposti zaraze iznutra. Ako im dopustimo da nas nadvladaju, onda je to samo pokazatelj naše slabosti. Naravno da je teško uvijek zadržati stav mirnog duha, ali to je nešto čemu trebamo težiti. Ako puštamo da budemo žrtve djelovanja drugih ljudi, trebamo shvatiti da nije problem u njima, nego u nama.

5. Koliko su po vama Hrvati općenito odabrali ulogu žrtve našeg sustava i što bi poručili mladima koji danas masovno odlaze trbuhom za kruhom ?

Hrvati su doktori za kukanje. 😊 A što se tiče mladih koji odlaze… što im poručiti? Ako trebaju za kartu, neka mi se jave. 😊 Najozbiljnije… nalazimo se u tako čudnom balonu za koji ne znam što bih rekao. Imamo veliki dio populacije ljudi u državi koji su zdravorazumski rečeno glupi. Oni nemaju problema s kvocijentom inteligencije. Njihov problem je njezino ne korištenje. Dopuštaju si da ih političari i predstavnici Crkve iskorištavaju i manipuliraju s njima. Odlazak mladih, nije toliko povezan s manjkom poslova ili slabo plaćenim poslovima. Odlazak ljudi je povezan uz to što im se ne sviđa sustav u kojem žive i ne žele u njemu podizati obitelji. Tko je kriv za to? Možda će me netko prozvati zbog ovoga, ali krive su generacije koje su stvarale ovu državu i koje su si dopustile da se pod parolom nacionalizma provede uništenje te iste države. I ti isti sada očekuju da sve bude kao u raju i da svi budu sretni. Ali ne ide to tako. Treba zasukati rukave i pokrenuti stvari. Najlakše je sjesti pred TV, gledati vijesti i očajavati za stanjem u državi. Ono se neće promijeniti zbog djelovanja političara. Ono se može promijeniti samo djelovanjem naroda. Žao mi je što nam je država u takvom stanju i žao mi je što mladi napuštaju državu. Ali po meni je to nešto normalno u ovome trenutku. Ja gledam koliko truda i energije ulažem u izgradnju svojeg posla. Moji prijatelji koji su otišli prije 2-3 godine izvan države, žive tri puta bolje od mene, iako su samo zaposlenici kod nekog. Ja sam u Hrvatskoj poduzetnik koji ulaže u posao i razvija ga. Nisam se pošteno odmorio zadnjih osam godina. Nisam kao moji prijatelji koji žive i rade izvan RH išao na Azurnu obalu ili na Bali na odmor. Zar tu trebamo išta dodati? 😊

6. Sa Zagrebom ste i dalje u kontaktu kroz tvrtku koja se bavi zdravom prehranom i prodajom blendera i sokovnika. Što vama predstavlja zdrav način života i može li se od zdravog načina života i povratka prirodi profitirati?

Da, kao što sam i napomenuo, pola vremena provodim u firmi u Zagrebu. Sve je počelo zbog osobnog iskustva u tome svijetu. To iskustvo sam želio podijeliti sa svima pa je tako i nastala firma Enzita d.o.o. koja je danas vodeća na hrvatskom tržištu po pitanju vrhunskih blendera i sokovnika. Nije nužno da ljudi moraju kupiti od nas neki od aparata da bi mogli provoditi zdravi način života, ali će im njihovo korištenje svakako pomoći u tome.

Za zdravi način života dovoljno je samo da se malo više povežemo s Prirodom i sa sobom. Totalno smo zanemarili te važne stvari. Vi možete živjeti i na selu, pa opet nemati zdravi stil života. Prehrana, vrijeme za sebe, provođenje vremena izvan svakodnevnih poslova, rad na sebi… sve su to elementi koji su nam potrebni za provođenje prakse zdravog života.

Za bilo kakav profit, važno je prvo ne razmišljati o njemu. Malo poslovnog apsurda, ali profit bi trebao doći kao nuspojava vrhunskog posla. Može li se kod nas složiti takva priča o zdravom načinu života i očekivati dolazak profita? Ne mogu na to pitanje dati 100% pozitivan odgovor. Surađujemo s brojnim klijentima koji to pokušavaju to napraviti. Neki imaju uspjeha u tome a nekima baš i ne ide po planu. Ali kao i u svakom poslu, upornost i energija osobe koja to želi je to što posao drži na životu. Mada ponekada i uz to, potrebne su neke preinake u hodu kako se sve posložilo. Ako pogledamo na trendove izvan Hrvatske, možemo primijetiti da je priča oko zdravog življenja izuzetno u porastu. Naravno da to ima najviše veze sa što većim brojem bolesnih ljudi, ali i to je dobar okidač da sve više Zemljine populacije krene misliti o svojem zdravlju. Smatram stoga da se i u Hrvatskoj može posložiti dobar i profitabilan posao od zdravog načina života i povratka Prirodi.

7. Gledajući videa, ne možemo ne primijetiti vaš optimizam i želju da prenesete svoje iskustvo i znanje drugima. Smatrate li da su pozitivan stav i dobar osjećaj bitni na putu do uspjeha i kako po vama šokački jal i inat zamijeniti emocijama poput zahvalnosti, ljubavi, radosti, povjerenja, nade i potaknuti Slavonce  na suradnju, razumijevanja i zajedništvo.

Pozitivno promatranje svijeta oko sebe je nužna predispozicija za bilo što. Ako čovjek nema to u sebi, sigurno može nešto ostvariti. Međutim, hoće li to biti vrhunski rezultati koje ta osoba priželjkuje, ne vjerujem. Kako Slavonce „istresti iz gaća“ i ukazati im da sami sebe truju i da su s takvim pogledima na svijet glavni krivci za stanje u Slavoniji? Iskreno, ne znam. Dugo razmišljam o tome i pokušavam doći do nekog rješenja. Većinom kada nešto pokušam, uvijek je tu netko tko je pametniji i tko sve zna. Moram isto tako priznati da me je moj poslovni spoj sa Zagrebom postavio na poziciju s koje mogu lakše djelovati na druge, ali i dalje je to presporo. Za početak ono što bi bilo najnužnije za napraviti, je educirati crkvene djelatnike. U većini ruralnih područja, svećenik je taj koji ima glavnu riječ. Ako on „truje“ s nekim svojim zaostalim stavovima, upropastit će cijelo selo, i to na način da im neće ukazati na stvari koje  su im potrebne za rast. Naravno da kao i u svemu tako i ovdje možemo pronaći predivne primjere svećenika koji bude i potiču svoje zajednice, ali mislim da ih takvih treba biti puno više. Današnji svećenici bi trebali biti life coachevi. To je njihova glavna dužnost. Njih bi ljudi slušali i njihove primjere bi pratili. Oni bi jedini mogli prenijeti ljudima spomenute emocije i potaknuti ih na suradnju i zajedništvo. Ali to je doslovno zabadanje prsta u osinje gnijezdo, pa je pitanje hoće li od toga biti ništa. Ali vjerujem u minimalne pomake koji bi kroz određeni vremenski period mogli izazvati zarazu koja će se lagano proširiti našom Slavonijom.

8. Kako vaša obitelj gleda na ovo svakodnevno izlaganje javnosti, riskirate li svoju privatnost ili smatrate da je osobno brendiranja bitna stavka u boljoj prodaji vaših usluga?

Moja obitelj je navikla na moje ekshibicije. Ispočetka je bilo nekakvih napomena i pokušaja korekcija, ali ubrzo su odustali. 😊 Ja imam svoj stil i smatram da je on bitan radi povezivanja sa što većim brojem ljudi. Što se tiče osobnog brendiranja, smatram da je to najvažnija stvar koju si možemo napraviti ako se već bavimo ikakvim poslom. Klijenti se povezuju s vama i vjeruju vam. Naravno da to nosi i ogroman teret sa sobom. Ne možete si dopustiti da se predstavljate na jedan način, a da totalno drugo nudite na tržište. Vaš brend je vaš potpis. To je ono što vi jeste.

9. Uskoro ćete gostovati na 47. Business Cafe-u u Zagrebu na temu: Živjeti i prodavati punim plućima!  Što po vama znači živjeti punim plućima i koliko takav osjećaj može pomoći u poslu i komunikaciji s drugima?

Živjeti punim plućima je nešto čemu bismo svi trebali težiti. Tu izjavu možemo promatrati na brojne načine. Meni je najdraži oblik onaj u kojem volimo sebe. Živjeti punim plućima znači ne sputavati sebe. Živjeti punim plućima znači osluškivati svoje nutarnje JA. Po meni to ne uključuje nužno i posjedovanje ogromne količine novaca ili pokretanje brojnih poslova. Živjeti punim plućima po meni znači jednostavno biti sretan. Za početak pronaći ljubav prema sebi. Mene je to znalo dovoditi u konflikt s okolinom, budući da imam običaj mijenjati stil života i ono čime se bavim. Npr. 18 godina sam svirao tamburu. Od toga zadnje četiri kada sam uistinu došao do zavidne sviračke karijere u najboljim orkestrima u Hrvatskoj. Godinu dvije prije nego što ću prestati s time je došla promjena u stilu prehrane i nove poslovne prilike koje su me odvukle u nekom drugom smjeru. Nikome nije bilo jasno da sam odlučio samo tako da više neću svirati. Jednostavno ono moje nutarnje JA više nije bilo zadovoljno s time. Otišao sam dalje. Ne znam jesam li bio jasan s ovim primjerom, ali cilj mi je bio prikazati da življenje punim plućima ponekada znači otpustiti stvari u koje smo se godinama davali. Na takav način otvaramo prostor za nešto novo u što se opet možemo dati 100%. Riješiti se grča da nešto moramo, zbog toga što to drugi očekuju od nas. Ništa ne moramo. Jedino što trebamo je osluškivati sebe i kontinuirano se voljeti kako bismo si osigurali daljnji rast.
Koliko takav osjećaj može pomoći u poslu i komunikaciji s drugima? Mislim da može puno pomoći. Ukoliko volite ono što radite i ukoliko je to što radite ispunjenje vaših trenutnih želja, ljudi oko vas to osjete. Nesvjesno prenosite zarazu na ljude i oni preuzimaju dio vaše energije. Kada netko primijeti da doslovno prštite od sreće i zadovoljstva zbog onoga čime se bavite, svatko želi biti u kontaktu s vama i svatko želi surađivati s vama. Tu je prisutna ta iskrenost i ljubav u komunikaciji s drugim ljudima. To je ono što nas povezuje.

10. Kažete da je priroda vaša učiteljica. Čemu vas je podučila i što ćete prenijeti kao spoznaju u nasljeđe svojoj djeci?

Prvo što me je Priroda naučila je da što manje petljam po njoj. 😊 Mi ljudi volimo sve uređivati i držati pod kontrolom, a nekada je najbolje samo biti promatrač i diviti se procesima koji se odvijaju bez naše intervencije. Ono najvažnije što sam naučio kroz godine promatranja je sljedeće. Priroda uvijek daje izobilje. Stabla rastu do svoje najviše točke rasta, cvijeće daje maksimalno cvjetova, voćke daju obilje plodova. To je ono najvažnije što me je Priroda naučila. Nikada ne dopustiti da budem osrednji i ispod prosječan. Nije bitno što radim, važno je kako to radim. Uvijek treba težiti najvećem rastu i najvećem broju plodova vlastitog djelovanja. Ljudi posjeduju neograničenu moć kreativnosti. Uistinu bi bilo žalosno da ju zanemarimo i pustimo da spava negdje ispod tepiha. Vraćam se na prethodno pitanje. Ne moramo nužno pokrenuti posao koji će donijeti revoluciju življenja na Zemlji. Možemo i to, ali možemo i jednostavno uživati u slikanju tratinčica i tome posvetiti cijeli život. Što god da radili i čime god da se bavili, treba biti davanje do vrhunca. Ne treba tražiti zadovoljstvo u osrednjosti. Tu je super ona priča o orlu i kokošima. Kada orao odraste s kokošima i nikada ne poleti u visine smatrajući cijeli život da je on kokoš. I čak kada je vidio orla na nebu kako leti, divio mu se i rekao kako je eto on jadan jer nikada neće moći biti tako prekrasna ptica.
To je ono što želim naučiti svoju djecu. Nije bitno što radite, budite najbolji u tome i budite sretni s time. Uvijek moramo pronaći tu unutarnju energiju ljubavi prema samom sebi i na njoj ploviti u kreiranju svoje stvarnosti. Tada ćemo imati ispunjen i sretan život.

11. Za kraj, obećali ste snimiti pozitivan video za Samo pozitivno portal koji promiče pozitivne vrijednosti, što poručujete našim čitateljima ?

Snimim pa pošaljem 😊

Hvala, urednica portala Mara Majstorović 😊