fbpx
Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

KAD IMAŠ LJUBAV MOŽEŠ SVE: Priča o dečku koji je nakon uzgoja pataka odlučio raditi fenomenalan sir i jogurt!

Mladi vlasnik OPG-a, Mario Krog ispričao nam je zašto se više ne bavi patkama, kako se odlučio na proizvodnju sira i mlijeka i kako je osmislio cijeli brend Milk bar.

– Dođite za mnom da vam pokažem svoju sobu! – uzbuđeno govori Mario Krog, mladi vlasnik OPG-a smještenog u zagorskom selu Gornja Pačetina.

– Premjestio sam se u sobu čiji balkon gleda na izlazak sunca, ne mogu se ujutro probuditi bez da me sunce posjeti. Sunce je moj alarm – ponosno otvara balkon s kojeg seže čist pogled na njegovu farmu, drvarnicu, štalu i dvorište. Inače, Mario je ljubiteljima dobre hrane poznat po slobodnom uzgoju pataka, kojim se nedavno prestao baviti, a svoju je energiju usmjerio u proizvodnju mlijeka, sira i jogurta pod brendom Milk Bar.

– Odustao sam od uzgoja pataka jer sam imao velikih problema s klanjem. Jednostavno ih nije imao tko klati. Surađivao sam s partnerom iz Oroslavja koji se ubrzo počeo širiti i proizvoditi vlastitu robu te se stalno događalo da nije imao mjesta za moje patke. Otkazivali bi mi dan prije. To je bio tek početak problema. Uopće me nisu primali za Božić kad se patke najviše prodaju. Pokušao sam se snaći na više načina, tražio žene iz sela koje su bile voljne to napraviti, ali im je jednostavno trebalo previše vremena – kaže Mario

I nače, patke je vrlo teško očistiti. One imaju takozvano bijelo pahulje, kiče, koje se obnavlja svaka dva mjeseca. Cijeli dan provode u vodi i luče tekućinu kojom mažu svoje perje kako bi voda s njega jednostavno skliznula. Recimo, kokoš će se u vodi utopiti, ne zato što ne zna plivati, nego jer joj se perje natopi vodom i ona potone. Kod pataka to nije slučaj, pa je zato i njihovo čišćenje mnogo zahtjevnije i kompliciranije. Na pitanje zašto baš sir, odgovara:

– Obožavam sve životinje. Patkama sam se počeo baviti jer je njihovo održavanje i uzgoj u principu jednostavan. U strategiji OPG-a naveo sam da se želim baviti uzgojem više životinja. Tako sam nakon pataka nabavio i desetak pura. Nakon toga i jednu kozu. Zatim sam primijetio da su ljudi zainteresirani za kozji sir i mlijeko. Tako je nastao brend Milk Bar, u sklopu kojeg se svaki dan toči svježe kozje mlijeko. Siranu sam počeo raditi prije dvije godine i odlučio da želim proizvoditi sireve koji su karakteristični za podneblje u kojem se nalazim. Proizvodim tri vrste sira, mladi sir (mješavina kozjeg i kravljeg mlijeka), sir s koprivom (samo od kravljeg mlijeka) te zreli sir (također mješavina kozjeg i kravljeg mlijeka). Svi sirevi imaju istu cijenu, sto kuna po kilogramu. I spaša i kretanje životinja, ističe, iznimno su važni. Prehrana životinja mora biti raznolika, tek ćete onda dobiti vrhunski proizvod.

– Moje koze imaju mnogo hrane na raspolaganju, od sijena, djeteline, zobi… Imaju zaista odličnu ispašu i nisu mršave kao koze na većini farmi. Bile su toliko ‘debele’ da sam pomislio da su bremenite, ali se ispostavilo da jarac kojeg sam imao nije bilo plodan. U travnju sam nabavio novog jarca i nakon pet mjeseci, koliko koze nose, stigli su prvi kozlići. Sad čekam da prođu tri mjeseca kako bi oni ušli u razdoblje pune laktacije, zato je sirana službeno otvorena prije samo tri tjedna. Usred ljeta sam također nabavio i kravu – govori Mario.

Proces izrade sira započinje s kuhanjem mlijeka. Kuha ga otprilike dva sata dok ne dostigne temperaturu od 98 stupnjeva. Zatim dodaje ocat. Promiješa i stavlja sir u kalupe na prešanje. Drugi dan sir vadi van iz kalupa i soli. Nakon toga ga nosi u zrionu na sušenje, a kad dobije žućkastu koricu, reže ga i vakuumira. Mario je, uz sir i mlijeko, osmislio i slatke jogurte. Htio je izbjeći umjetne okuse, voćne smjese koje se nerijetko dodaju u jogurt. Zato je osmislio jogurt s okusom meda bagrema i cimeta.

– Na dno posudice stavim žličicu cimeta, prekrijem cimet bagremovim medom koji ima blagi okus pa ne nadvlada okus samog jogurta te ostatak teglice napunim jogurtom. Potrebno ga je samo promućkati. Ovaj me jogurt nekako podsjeća na Božić, zbog cimeta, mislim da ću ga nuditi kao božićni jogurt! – opisuje uzbuđeno proces.

Ono što ističe kao vrlo važno jest njegova filozofija zdrave hrane i zdravog načina života. Života lišenog gradske jurnjave, rekla bih. Ovo je čovjek na kojem se vidi da obožava život poljoprivrednika, život kojim živi, i svoje životinje. Kad imaš srce, možeš sve.

Izvor: Jutarnji.hr; Foto: Facebook