fbpx
Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Profesorima koji povuku sredstva iz EU veća plaća!

U traženju ključa za poboljšanje plaća nastavnika pronađen je model kojim bi prosvjeta napokon mogla barem djelomično odmaknuti od uravnilovke. Zaposlenici u osnovnim i srednjim školama uz socijalne su radnike najpotplaćeniji kadar javnoga sektora piše Jutarnji List.

Sve garniture u ministarstvima obećavale su nastavnicima veće plaće ili, kako su to ministri voljeli definirati, “poboljšanje materijalnih uvjeta” i rijetko se tko nije složio s tezom da barem one najmarljivije nastavnike treba dodatno financijski stimulirati. Nikada se nije našlo zakonsko rješenje niti model – kako.

Jednostavan model

Na inicijativu tima ministrice obrazovanja Blaženke Divjak, pronađen je jednostavan model kojim bi rasle plaće poduzetnih nastavnika. Djelatnicima koji rade na projektima povlačenja sredstava iz fondova EU zakonom bi se omogućilo dobivanje veće plaće u iznosu do 30 posto. Klauzula od 30 posto za proaktivne nastavnike ugrađena je, doznajemo, u izmijenjeni Zakon o odgoju i obrazovanju koji vrlo skoro ide u javnu raspravu.

– To je početak kraja uravnilovke i naša velika inicijativa početka nagrađivanja izvrsnih i motiviranih u školstvu. Sustav obrazovanja iz letargije mogu probuditi jedino izvrsnost i poduzetnost – tvrdi izvor iz HNS-a koji daje političku potporu promjeni i uvjeren je da će izmjena Zakona dobiti zeleno svjetlo.

Kada je riječ o povlačenju sredstava za projekte iz obrazovanja, sadašnja je praksa takva da škole koje predlažu projekte ovise isključivo o motiviranosti svojih djelatnika jer ne postoje zakonski mehanizmi da škole financijski stimuliraju nastavnike koji rade ili vode projekte. Umjesto toga, nastavnicima odobravaju određeni postotak radnog vremena za projekt, a EU nadoknađuje ustanovi taj dio plaće za nastavnika. Nastavniku, dakle, ne odlazi niti lipa.

Ravnatelji škola potvrđuju da je rezultat tog modela sve manji broj djelatnika koji zadržavaju motivaciju u sustavu koji radi po modelu da je jedina nagrada dodana vrijednost njihovoj školi.

Prema modelu ugrađenom u izmjene Zakona, ispravlja se nepravda za djelatnike osnovnih i srednjih škola koji rade na projektima EU. U praksi to znači, objašnjavaju upućeni, da nastavnik s plaćom od 6000 kuna, koji 50 posto svog radnog vremena provede u radu na projektu, na polovicu plaće (3000 kuna) dobiva povećanje od 30 posto, odnosno oko 900 kuna. U tom slučaju plaća bi mu dok traje projekt (što je u pravilu više mjeseci) iznosila 6900 kuna. Za djelatnika koji bi na projektu radio sto posto vremena, plaća bi bila 30 posto veća na ukupni iznos.

Zakinuti nastavnici

Koliki je maksimalni iznos koji bi ambiciozni nastavnik mogao dobiti zbog rada na projektu, teško je precizirati s obzirom na to da EU otvara mogućnost povlačenja sredstava za sve veće i zahtjevnije projekte. Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić najavio je da će za promjene sustava obrazovanja i cjeloživotno učenje u sljedećem periodu biti dostupno 530 milijuna eura.

Predloženi model nagrađivanja nastavnika voljnih raditi na projektima podrazumijeva autonomiju škola prilikom odlučivanja koliki postotak radnog vremena pojedini nastavnik troši na projekte. Ovisno o tome, rasla bi mu i stimulacija. Postavlja se pitanje, ako pravila EU ostaju ista, a mijenja se zakonski okvir u Hrvatskoj i uvodi mogućnost nagrađivanja najmarljivijih, zašto taj model i dosad nije bio u primjeni?

– Dosad za to očito nije bilo sluha, što je šteta. Jer, imamo vrlo ambicioznih škola, koje su za svoje projekte izvlačile milijune eura iz fondova a da za to najzaslužniji nastavnici nisu dobili niti euro – kaže naš izvor.

Jedan od najpoznatijih primjera je Poljoprivredna škola Antuna Matije Relkovića iz Slavonskog Broda, koja je za 22 projekta uspjela povući više od šest milijuna kuna. Jedna od nastavnica koja je sudjelovala u radu na nizu projekata, Jelena Đurđević, na projektima je radila u svoje slobodno vrijeme.

Primjer iz broda

– Za projekt čija sam bila voditeljica, ukupne vrijednosti 300 tisuća eura, dobila sam 50 posto radnoga vremena. Riječ je o vrlo zahtjevnim procesima za koje smo koristili slobodno vrijeme. Mnogi nam kolege nisu vjerovali da nismo plaćeni za taj posao s obzirom na to da je u pojedinim fazama bila riječ o radu 24 sata dnevno, što na projektu, što u nastavi – kaže Đurđević.

Izvor: Jutarnji.hr