Tako mi Coach pomogao

Sve veći broj coacheva nudi svoje usluge i mnogi od njih obraćaju se poslovnoj zajednici. Upravo zato je novi broj Lidera kao temu tjedna izabrao baš coaching.

Kako bi saznao kako se snaći u tom svijetu, tko su pravi coachevi, a tko prodaje maglu, novinar Aleksandar Tešić napravio je istraživanje i razgovarao s hrvatskim coachevima. Jedan od njih bila je i Mirela Španjol Marković, a u nastavku pročitajte što je rekla na tu temu.

Kako ste postali coach i koliko dugo se bavite tim poslom? Imate li certifikat i kako ste ga stekli? Je li certifikat neophodan za bavljenje coachingom ili su dovoljna znanja, vještine i iskustvo?

Certifikat za life i business coacha dobila sam 2012. godine kad sam u Cogniti završila modularni program «Biti coach.» Za bavljenje coachingom po mom mišljenju trebalo bi imati certifikat, kao i za bilo koje drugo zanimanje kojim se profesionalno bavite. Međutim, kod nas tržište na području edukacije još nije regulirano, pa se kao coach potpisuju i neki koji su završili neke druge programe za samorazvoj. Osobno sam za profesionalizaciju struke i neprekidno se stručno usavršavam u Njemačkoj, gdje je edukacijska branša strogo regulirana i monitorirana od strane stručnih udruga. Hrvatska udruga za coaching (HUC) trudi se ponuditi osnovne edukacije za sve članove, no ni to nisu certificirani programi. Neki od naših članova završili su inozemne programe, a neki domaće, no vjerujem da će se ova struka s vremenom profesionalizirati te postaviti kriterije za bavljenje ovim poslom. Do tada kvalitetu regulira isključivo tržište, što mislim da nije dobro i nanosi štetu ugledu struke.

Koliko se financijski nagrađuju Vaše usluge tj. plaća li klijent po satu ili po određenom paušalu? Je li zanimanje coach u Hrvatskoj dovoljno financijsko isplativo da može biti jedini posao?

Osobno najviše radim executive coaching za tvrtke, te dogovaramo pakete od cca 10 sati za postizanje ciljeva koje smo dogovorili zajedno s klijentom i sponzorom (tvrtka). Nakon toga produžujemo vrijeme ukoliko je potrebno, no važno je znati da je coaching proces koji je vremenski ograničen s jasnim ciljevima i praćenjem napretka te nije proces koji traje godinama. Još uvijek mislim da se ne može živjeti isključivo od coachinga jer cijene nisu na razini kao u zemljama s dužom coaching kulturom, pa su najčešće coachevi, kao i u mom slučaju, ujedno i treneri poslovnih vještina te poslovni konzultanti, te je u toj kombinaciji coaching dodatna usluga koju moja tvrtka Ciceron može ponuditi klijentima.

Koliko je vremena (prosječno) potrebno za postizanje rezultata? U kojem se postotku slučajeva (okvirno) postiže očekivani rezultat? Plaća li klijent uslugu i ako rezultat nije postignut?

Budući da je smisao coachinga promjena na određenom polju života ili rada, ciljevi su prva stvar koja se postavlja na prvom susretu. Kad imate jasan cilj što želite postići (npr. bolje upravljanje vremenom, jasnije komuniciranje ideja, prihvaćanje nove uloge u organizaciji) onda je i lakše mjeriti uspješnost. Za uspješnost coachinga najviše je odgovoran coachee, jer je na njemu da provodi dogovoreno, dok je odgovornost coacha da ga diskretno vodi kroz proces osvještavanja, podržava i prati proces. Coaching nikad ne traje dulje od godinu dana, 1-2 x mjesečno. Rekla bih da je sama odluka da klijent ide na coaching već uspjeh, jer uključuje osvještenost o potrebi za promjenom i postizanjem boljih ciljeva, nikada mi se nije dogodilo da cilj nije postignut. Uvijek se dogodi promjena.

Koji su najčešći razlozi zbog kojih klijenti zatraže Vaše usluge?

S obzirom da sam ja prepoznata kao komunikacijski konzultant i poduzetnica, najviše mi se obraćaju korporacije i poduzetnici. Teme na kojima radimo je poboljšanje komunikacije u timu, asertivnost, prelazak s operativne na lidersku poziciju, upravljanje vremenom i stresom, leadership. Poduzetnici najčešće prepoznaju coaching kao proces postizanja maksimalne učinkovitosti u vrijeme promjena – nagli rast poduzeća kojeg ne prate adekvatne vještine, generacijski jaz između starih zaposlenika i novih generacija millenialsa koje odlikuje različit vrijednosni sustav. A to onda otežava timski rad.

Kako izgleda proces? Kako coaching funkcionira? Možete li prepričati primjer iz prakse?

Proces započinje izborom coacha, gdje obično predložim organizaciji da coachee sam izabere između 2-3 coacha. Na inicijalnom razgovoru dogovaramo krajnji cilj, pa ga razlomimo na manje ciljeve. Zatim se dogovaramo koje su nam opcije, coach koristi razne alate kao što su pitanja, konstelacije, reflektira ono što čuje, da bi se coachee sam prepoznao i vidio sebe iz druge perspektive. Coachee sam definira i bira opcije, dogovaramo što će od toga do sljedeći puta primijeniti, dok je nekad dovoljno samo da se coachee čuje i u jednom ili dva susreta riješi problem. Trenutno radim s CEO jedne velike tvrtke koja u zadnjih 2 godine doživjela veliki rast te radimo na procesu prelaska njegove uloge iz visoko operativnog posla u lidersku ulogu koja zahtijeva potpuno drugačiji način rada- umjesto odrađivanja operative i postavljanja biznisa, zapošljavanja, sad se radi na strateškom planiranju, motiviranju ljudi, minimalnom monitoringu, ukratko uživljavanje u jednu novu ulogu. Da bismo to postigli, klijent mora osvijestiti neka ograničavajuća uvjerenja kao što je da je operativni posao vrijedniji od liderskog jer uključuje više aktivnosti i svepristunost. Jer to jednostavno nije točno.

*Cijeli članak pročitajte u novom broju Lidera.