Kako je hrvatski startup postao najbrže rastuća IT tvrtka u Europi s prihodom od 35 mil.kn
Na zavučenoj polici u uredu drže tri staklene skulpture Deloittea, nagrade za najbrže rastuću softversku agenciju tri godine uzastopce. Ne drže ih na vidljivom mjestu, niti se njima razmeću, iako dečki iz zagrebačke IT tvrtke Q itekako imaju razloga. Narasli su u posljednjih nekoliko godina 4000 posto, a takav rast, kako nam kaže Dalibor Jurgec, Dado, developer i jedan od osnivača Q-a, kompanije u IT sektoru obično ostvare u 15 godina poslovanja.
“Morat ćemo usporiti”, govori nam kroz smijeh, dok sjedimo u njihovom novom uredu u Reljkovićevoj ulici gdje su preselili lani. Uz Dadu je i Vedran Tolić kojeg zovu još i “mali gazda”. Bio je prvi zaposlenik Q-a kad je tvrtka osnovana 2013., a “mali gazda” postao je još kao student poduzetništva kada je, uvidjevši da tvrtka ima svjetlu budućnost, kupio udio od 20 posto. Dobra odluka! Prošle godine zabilježili su 35 milijuna kuna prihoda, a pod pojasom već imaju klijente, velike igrače kao što je Facebook, Volkswagen, Coca-Cola, The Times, Novartis, ManPower za koje rade softverska rješenja. U crnom od glave do pete, sjedi na crnom kauču i pije crnu kavu. Šminker. Toliću je tek 30 godina, a to ne propušta spomenuti pred Jurgecom, koji je najstariji u ekipi.
– Zaista, mislim da sam trenutno najstariji u cijeloj tvrtki u kojoj radi 130 ljudi. Ne smeta mi to previše. Sjeda brada je već tu, a to znači mudrost i iskustvo – šali se Jurgec, kojeg će Tolić opisati kao glas razuma u ekipi. Programer Jurgec inače je iz Dubrovnika. Tamo je išao na fakultet brodostrojarstva i skoro završio na brodu, kao zapovjednik stroja. Srećom, kaže, u Zagreb je došao početkom 2000-ih kao u ono vrijeme rijetki developer. Ostavio je brodostrojarstvo, a kaže kako će i to zbog mame jednom završiti, te se posvetio računalima, informatici.
Savršena kombinacija
A tko je onda avanturist u ekipi?, pitamo.
– Evo ga tu, govori Tolić, pokazujući na laptop u krilu. Preko Skypea na laptopu javio nam se direktor i suosnivač Filip Ljubić koji, iako na skijanju u Švicarskoj s obitelji, nije želio propustiti intervju. Filipa će ostatak opisati kao onoga koji ih sve vuče naprijed vizijom i strasti. Završio je ekonomiju, a još je kao student počeo raditi u Siemensu. Nakon završetka faksa, postao je i menadžer u poslovnoj školi Cotrugli, a poslije i CEO u domaćoj tvrtki Amphinicy Technologies koja se bavi softverom za svemirsku industriju. Oduvijek je htio raditi za sebe.
– Mi smo zapravo savršena kombinacija. Ja nemam apsolutno nikakvog znanja u programiranju, ali znam biznis, prodaju. Dado je developer s velikim iskustvom, i on to kuži do detalja, a Vedran je spona između nas i pokazao je veliku hrabrost kada je na početku uložio u nas – prepričava Ljubić.
Iznad njihovih glava u uredu, kao podsjetnik na to zajedništvo, stoji veliki natpis “We are Q”. Referenca na Star Trek? Galaktički šaljivčina Q koji uvijek sprema podvale kapetanu Picardu, je li on bio inspiracija za ime tvrtke?
– O, imamo i Trekkija ovdje – podbada Jurgec.
– Q je lik iz Jamesa Bonda, i on je bio inspiracija za ime tvrtke – ubacuje se Tolić.
Kako nam je Ljubić objasnio, Q je lik koji uvijek ima neka luda rješenja za Jamesa Bonda i kul je tip. Tako je ljudima najlakše objasniti što oni točno rade. Baš kao što Q izrađuje različite inovativne spravice, tako i Q-ovci izrađuju različita softverska rješenja za svoje klijente. Trenutačno ih imaju preko 30, većinu u Europi i SAD-u. Ističu da su im glavni klijenti britanski Smart, aplikacija za mirovinske fondove, švicarski Twint, aplikacija za plaćanje za koje rade web, dizajn i developerska rješenja, i The Times, najstarija novina na svijetu. Urede imaju u šest, a posluju u 20 zemalja.
Kako mladi dečki iz Zagreba stvore najbrže rastuću IT kompaniju u Europi?
– Pravo vrijeme, malo sreće i puno posla i truda – govori Jurgec.
U pravo vrijeme na pravom mjestu
Govore nam Q-ovci da sada, s postojećim referencama iza sebe, nemaju problema s privlačenjem klijenta. U početku, morali su biti dosadni, ali se i naći u pravo vrijeme na pravome mjestu. Sve se prelomilo kada su Ljubić i Dado, s kompanijom tek u povojima, skupili hrabrosti i otišli u Dubai. Uporno, povlačeći tamo za rukav razne klijente, u Zagreb su se vratili s nekoliko projekta koji su ih lansirali.
– Nisu to bili nikakvi posebni ili veliki projekti, ali bili su dovoljni da se podignemo. Mi smo u tom trenutku bili u situaciju da ovisimo, doslovno, o tim mjesečnim primanjima, da platimo račune i isplatimo plaće. S ljudske strane, to je težak potez, obojica smo imali obitelji i kredite, a ne znaš hoće li uspjeti ili ne – govori Ljubić. Dodaje da je zbog toga što često u medijima čitamo o uspješnim startupima, ljudi imaju osjećaj da je uspjeh nešto što dolazi olako.
– Ljudi ne shvaćaju koliko su izgledi za uspjeh mali. Mi smo radili noću, satima, ostavili godine života i zdravlje kako bismo uspjeli. Nemaš privatni život, a i kada si doma, vrtiš filmove u glavi o svim problemima koje moraš riješiti. Abnormalne su to količine žrtve, odricanja i energije. Pa recite mi, tko ne bi, radeći u četiri ujutro, jednostavno rekao “što će to meni, pa idem na plaću, posao od 8 do 4” – kaže Ljubić.
Nakon toga, uslijedili su projekti za Facebook, Coca-Colu i Walmart, kojima su napravili web aplikaciju za nove zaposlenike. Došao je i Volkswagen, za koji su radili mobilnu aplikaciju See More, koja počiva na proširenoj stvarnosti, a preko koje kupac može mobitel usmjeriti na bilo koji VW model i dobiti sve podatke o vozilu, mogućnost da u proširenoj stvarnosti razgleda automobil izvana i iznutra.
– Primjerice, za The Times smo dogovarali suradnju vrlo dugo. Bilo je upitno hoće li se išta realizirati, a onda smo za njih napravili nešto sasvim drugo od onoga što je bilo originalno planirano. Naime, oni su taman kretali u razvijanje booking platforme Times Expert Traveler, i netko im je trebao napraviti to rješenje u nerealno kratkom roku od šest mjeseci. Kontaktirali su nas i pitali nas možemo li to napraviti, mi smo rekli da… – prepričava Tolić. Jurgec dodaje kako je to često slučaj u velikim korporacijama. Sastane se odbor, nešto odluče i s tim se odmah ide u realizaciju. Oni su se, jednostavno, našli pri ruci.
Novi prostor
Tolić će se našaliti i reći kako njihov uspjeh leži u tome što svatko od njih trojice radi svoj posao i ne miješa se u posao onog drugog.
– Filip je ekonomist, Dado je developer, a ja sam nešto između. Svatko radi svoj posao i svatko je u njemu dobar. Ne sjećam se da smo ikad imali neki konflikt. Jedini trenutak kada smo morali glasovati jer se nismo mogli složiti jest kada smo se selili u novi prostor – prisjeća se Tolić.
Donedavno derutan i nenaseljen prostor, preko puta Trga dr. Franje Tuđmana, u godinu dana Q-ovci su renovirali iz temelja i pretvorili u programersku oazu na 1200 kvadrata. Jurgec, kao glas razuma, programer iz svijeta logike i matematike, tada je bio skeptičan, tvrdeći da je ta investicija preskupa i kako će predugo trajati. Uspio je u to uvjeriti i Tolića pa su preglasali Filipa s dva naprema jedan. Ipak, primjećujem, tu smo, u uređenom uredu, puč nije uspio.
– Da, to je istina – priznaje pomirljivo Jurgec, govoreći kako je sada ipak sretan i misli da je preseljenje bila prava odluka. Nije bilo lako, ubacuje se Ljubić, govoreći kako ih je morao odvesti na finu večeru, s dvije boce vina, kako bi ih navabio na ideju preseljenja.
– Priznaju sada obojica da je to bila dobra odluka. Sada, kada klijenti dođu kod nas i vide naš novi ured, odmah gledaju drugačije na nas, vide nas kao ozbiljnu tvrtku – iznosi Ljubić argumente. U prošloj su godini imali ukupno 99 posjeta klijenata u zagrebački ured, a taj će prisan odnos s klijentima istaknuti kao jedan od faktora uspjeha. Kako kažu, oni su uspješni jer rade sve drugačije, obrnuto od klasičnog knjiškog primjera. Svakog novog klijenta zovu u Zagreb, rezerviraju mu najbolji hotel i najbolju večeru, desert, vodiča za šetnju gradom.
– Mi smo za klijente doslovno kao putnička agencija. Nismo tipovi koji će ga dovesti u ured, škrabati nešto po ploči i razgovarati samo o poslu. Nas zanima sve o njemu. Koji su mu hobiji, što radi, ima li obitelj, kako razmišlja. To su neke stvari koje nas zanimaju, i to je naša filozofija – govori Ljubić. Njihov je posao, veli, uostalom kao i posao svakog dobrog developera, uzeti ideju klijenta i pretočiti ju u digitalno. Kako bi to bilo moguće, moraju shvatiti što klijent želi, biti spremni u svakom trenutku uskočiti na avion i posjetiti klijenta. Imati socijalnu inteligenciju, objašnjava Ljubić, staviti se u “šuze” klijenta i korisnika te aplikacije.
– Putovanja, putovanja, putovanja. Ja sam svaki mjesec barem dva tjedna u avionu. Letim, posjećujem klijente, razgovaram s njima. Slušam njihove ideje, sugeriram im što se može, a što ne. Pokušavam vidjeti širu sliku onoga što oni zapravo rade i žele s aplikacijom ili web rješenjem. Najteže je samog klijenta pridobiti na agilan način rada, da je uključen u svaku etapu razvoja jer mnogo je IT tvrtki i danas naviklo na princip “evo ti novac, trebam to i to, imaš tri mjeseca” – prepričava Tolić.
