fbpx
Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Martinov eko češnjak iz Ježdovca sve traženiji

Francuzi ga koriste za pripremu toplih umaka, Talijani od njega rade delikatesne šalše i slična jela, Indijci ga koriste uz začinski curry, a Hrvati najčešće za spravljanje suhomesnatih proizvoda, nemalo kobasica češnjovki. Riječ je naravno o češnjaku. Ljekovitoj biljci koju mnogi ne ljube zbog karakterističnog joj mirisa ali zato kao dodatak, češnjak jelima uvelike poboljšava okus. Spada u porodicu ljiljana a uzgajali su ga još drevni Egipćani, Kinezi i drugi drevni narodi koji su ga povezivali s vječnim životom.

Ne čudi, jer osim eteričnog ulja koje sadrži sumpor, češnjakove su nutritivne tvari i vitamin C, dušične supstance, bogat je on i fosforom, vitaminom B6, manganom i dr. Upravo je ljekovitost i ljubav prema toj biljci bio jedan od razloga zašto je na OPG-u Martina Čerkeza iz Ježdovca kraj Lučkog u Zagrebačkoj županiji, zaživio ekološki uzgoj češnjaka.

Sušeni češnjak u prahu i granulama

Kako svježeg tako i sušenog mljevenog u prah odnosno u granulama. Na oko 6 hekatara svoje i zemlje u zakupu ta obitelj uzgaja domaći ozimi češnjak ali i grah trešnjevac, zelenček, te raž i ječam koje prodaju kao sirovinu po mlinovima. Gospodarstvo postoji od 2013. godine a Martin Čerkez po struci fizioterapeut, u poljoprivredu je kaže ušao jer valjalo mu je proširiti znanja, pa on kao i obitelj mu, živi samo od uzgoja češnjaka i rada na poljoprivredi.

U ekološkoj proizvodnji nemalo moraju poštivati i plodored pa se uzgoj češnjaka na istoj zemlji kod njih “događa” svake četvrte godine. U međuvremenu tlo obogaćuju zelenom gnojidbom koja zemlji daje potrebne hranjive tvari, jer ne koriste u eko poljoprivredi MPK gnojiva i slične preparate. Zato tlo hrane djetelinom i lucernom. Zemlja na kojoj uzgajamo češnjak, kaže gospodin Čerkez, je “porozna, pjeskovita i ne zadržava vlagu” što odgovara češnjaku. U blizini im je i rijeka Sava pa je i to razlog takvoj strukturi tla, a čak i kada su jače kiše, češnjak dobiva vlagu i zbog propusnosti i ocjeditosti – ne pliva u vodi.

Održavaju tzv. četveropoljni plodored što zahtjeva ekološka proizvodnja pa onda rotiraju spomenute kulture. O tome koliko se po hektaru dobiva češnjaka, radišni Ježdovčanin kaže kako je zahvalan omjer 1:5, tj. na 100 kilograma sjemena 500 kilograma češnjaka. U konvencionalnom uzgoju je drukčije, kaže nam nositelj gospodarstva na kojem se svježi češnjak prodaje po 70 kuna za kilogram, a riječ je o jesenskoj sorti koja razvija cvjetnu stapku sa sjemenom odnosno cvijetom. Češnjak je prošaran ljubičastim crticama, pun je eteričnih ulja, ljuska mu je kompaktna i priljubljena uz češnjeve. Teže se ljušti i jačeg je okusa od onog uvoznog kojeg ima najviše po trgovačkim lancima.

Martinov Eko češnjak, kako ga je nazvao, je neujednačenih češnjeva i nisu “svi pod konac”. Dodaje kako im je Zagreb veliko tržište, a prodaja na malo i za kućnu upotrebu zapravo im odnese sav urod bijelog luka. Ostavi ga obitelj svake godine do 700 kg za sadnju jer najbolje je imati svoje sjeme. Dobro je i što će u poljoprivrednoj im proizvodnji, supruga našeg sugovornika uskoro postati magistra ekološke poljoprivrede s diplomom Visokog učilišta u Križevcima, jer “bez znanja nema ništa”, odlučan je gospodin Čerkez. Ističe kako je ekološki uzgoj povrća rigorozan kao i kontrole te Pravilnik. Kako su im plodovi češnjaka nešpricani i ekološki, biljka ne može dugo izdržati a da ne proklija pa su pribjegli proizvodnji sušenog češnjaka (grubo mljevenog) u granulama i sitno mljevenog u prahu.

Nisu očekivali da će potražnja za sušenim češnjakom biti iznimna pa ga brzo rasprodaju. Martinov eko češnjak u granulama, u svojoj srži ostaje bez vlage (dehidrira se ) nakon čega se melje i dobiva u naravi 100% suhe tvari. U tom je procesu omjer nutritivne tvari 1:4 iz čega proizilazi da se od četiri kilograma svježeg dobije kilogram suhog češnjaka.

On je jačeg okusa jer riječ je o koncentriranoj i suhoj tvari. U sklopu gospodarstva imaju Čekezi sušaru, dehidrator ali i mlinove gdje obrađuju češnjak. Biljku još uvijek ljušte ručno što je teško i zahtjevno jer “grize prste”, ali i to je kažu dio posla.

Sezona sadnje češnjaka polovica listopada

Sezona sadnje je polovicom desetog mjeseca kada se biljka ukorijeni u zemlju, odnosno zimi miruje a u proljeće, kada se tlo zagrije počinje rasti. Sadnja im se obavlja sadilicom i to na razmaku između redova od 30 centimetara odnosno između biljaka u jednom redu od 10 do 12, dok je dubina od 7 do osam centimetara. O tome koliko, i isplati li se uzgoj češnjaka, za sve one koji namjeravaju otići iz Hrvatske naši sugovornici poručuju, živjeti se od poljoprivrede može! Ali treba raditi i pametno odlučivati.

Može se, kažu, pri osmišljavanju poljoprivredne proizvodnje startati i sa češnjakom, čak i ako netko nema kakav komadić zemlje jer ljudi nemalo – oni koji zemlju imaju – istu daju u zakup jeftinije ili bez naknade samo da bi se obrađivala. Posebice jer se na onu zapuštenu, koja stoji u šikari plaća određena kazna. Svoja je polja u okolici Zagreba i gospodin Čerkez djelomično oplemenio takvom pogodbom. Robu prodaje preko facebook i internet stranica a šalju narudžbe i poštom i to diljem Hrvatske.

Proizvodnju supružnici ne namjeravaju širiti jer bi u tom slučaju morali zapošljavati radnike a ovako im je poljoprivreda i dalje tek u krugu obitelji. Roditelji gospodina Čerkeza su zaposleni, ali se “bave i zemljom” dok su on i supruga u svojoj proizvodnji češnjaka, graha (trešnjevac i zelenček im je po 35 kuna za kilogram) i ratarskih kultura. Suhi češnjak u granulama nemalo je tražen a prodaju ga po 35 kuna za 100 grama odnosno količinski po želji kupaca.

Za nabavku mehanizacije prijava na mjeru 6.3.1

Kako im treba mehanizacije Čerkezi su se prijavili za novac iz europskih fondova i to mjeru 6.3.1 za bespovratna sredstva od 15.000 eura. Kaže kako i Grad Zagreb pruža subvencije svojim poljoprivrednicima od nabavke sjemena, mehanizacije i sličnih stavki. Kada je o oglašavanje u riječ, obitelj je već s početka poljoprivredne proizvodnje ustrojila svoju facebook i web stranicu a oglašavali su se i po oglasnicima. Ističu kako im je značajna teškoća u prvim koracima poljodjelstva bila to što nisu imali iscrpnih informacija kada je riječ o uzgoju češnjaka, pa su se učili na vlastitim greškama.

Smatraju da nisu pogriješili i što se nisu zadužili kod banaka pa nisu kreditno opterećeni već se drže one ” malo po malo”. Tako namjeravaju nabaviti i nove strojeve ponajprije traktor i motokultivator i uskoro poboljšati uvjete i brzinu rada.

Izvor: Agroklub.com   Foto: arhiva OPG Čerkez