Ante Jeličić Beleca: Ljubavna patnja ne može se nadvladati, samo oprostiti

Krajem srpnja u Veloj Luci održavaju se, kao i svake godine, Dani Olivera Dragojevića posvećeni legendi dalmatinskog šlagera. Uoči festivala, u Veloj Luci je predstavljen roman „Ljubavna pjesma“ Ante Jeličića Belece u kojem se autor bavi temom neuzvraćene ljubavi. Bud Bulin, glavni lik romana „Ljubavna pjesma“, traži osjećaj ljubavi u pjesmama i filmskim citatima, svjestan da među svim pjesmama tek treba pronaći pjesmu vlastitog života.

Pjesme koje najviše odgovaraju Bulinovu pojmu ljubavi su one koje pjeva Oliver Dragojević jer Oliverov glas, emocija, iskrenost i autentičnost izražavaju onaj osjećaj koji Bud Bulin traži u sebi i od svijeta oko sebe. Iako živi u New Yorku, Bulin je snažno vezan uz dalmatinsku obalu, kamen i materinji jezik. Zbog toga će se u romanu i u potrazi za vlastitom Pjesmom prepoznati mnogi mladi koji o ljubavi i emocijama uče daleko od zavičaja, kroz pjesme i filmove, prepušteni vlastitom iskustvu i snalaženju u društvu u kojem ljubav naizgled nije važna.

Ante Jeličić Beleca rođen je 1990. godine u Splitu. Nakon završenog studija sportskog menadžmenta u Splitu, te MBA u SAD-u postao je izbornik rukometne reprezentcije Australije (1916. – 1919.). Pisati je počeo za vrijeme školovanja u SAD-u i prije „Ljubavne molitve“ napisao je dva romana –“Eskort djevojka” i ”Ljubavna molitva”. Uz MBA u Americi je završio filozofiju na Sveučilištu u Arizoni. Roman „Ljubavna pjesma“, prije Vele Luke, predstavio je u Zagrebu, Splitu i u rodnom Hvaru.

S Antom Jeličićem Belecom razgovaramo o njegovu romanu i temi koju je izabrao, o njegovu studiju metafizike i shvaćanju ljubavi kod njegovih vršnjaka koje smatra prijelomnom generacijom.

U romanu “Ljubavna pjesma” glavni lik je mladi i talentirani Bud Bulin koji pati zbog nesretne ljubavi i traži odgovore na pitanja o smislu ljubavne boli. Zašto je ljubav važna za osobni rast?

Zato jer je ljubav naše prirodno nasljedstvo, univerzalno ljepilo, pokretač onda kada mislimo i da nije. Važna je za osobni rast jer jedino uklanjanjem omoga što ona nije postižemo efekt da vidimo što ona jest. Jednostavno mi kao ljudi uglavnom tako funkcioniramo, čast iznimkama, a bez razvijanja svjesnosti i osvještavanja nemoguće je zagrebati ispod ljušture površnosti gdje se ljubav nazire samo u tragovima.

U roman “Ljubavna pjesma” ugradili ste poznate Oliverove refrene. Što ste našli u pjesmama koje je pjevao Oliver? Kako ste izabrali Olivera za svoj uzor i duhovnog vodiča?

Oliver je otočaninin, Dalmatinac, Mediteranac i univerzalac. Svoj, skroman, jednostavan, ljudski, težak, buntovan, karakteran, nepredvidiv, prgav, nježan, mekan i genijalan. Njegove pjesme ne pričaju samo život individualca nego život čitavih generacija. On je moj uzor i pristupam mu s velikim poštovanjem a ne idolopoklonstvom, jer idoli vode u krivom smjeru. Nisam ga izabrao, njegove pjesme same su dolazile u procesu pisanja, baš kao i ostale koje nisu njegove.

Kako nesretna ljubav djeluje na sazrijevanje mladog čovjeka? Kako se dolazi do prihvaćanja i pomirenja s neispunjenom željom i otvaranja prema novim ciljevima?

Nesretna ljubav omogućuje brže sazrijevanje. Nema savršenog recepta za procese prihvaćanja i pomirenja, mislim da ih ne možemo ubrzati. Sigurno da je pisanje jedno otvaranje, transformiranje, prihvaćanje, preslagivanje. Postoje i drugi načini, nekako meni osobno najviše pašu fizički napor i usavršavanje kreativnih zanata. Tada nas proces uči više nego što mi učimo proces, i mislim da je to ta prijelomna točka od onog što želimo do onog što nam stvarno treba.

Završili ste metafiziku na Sveučilištu u Arizoni. Kada ste postali svjesni svog zanimanja za metafiziku? Je li studij u Arizoni ispunio Vaša očekivanja? Gdje u svakodnevnom životu možete primijeniti metafiziku?

O metafizici sam čitao, a negdje u SAD-u mislim da sam počeo shvaćati da me metafizika zanima. Tražio sam dubinu i bijeg od površnosti. Studij je ispunio moja očekivanja, premda je studij samo vrh sante leda, koliko ćemo naučiti ovisi o uloženom vremenu i dodatnom radu. U Dalmaciji je jako teško primjenjivati metafiziku jer smo omeđeni obrascima i uvjetovanjima, ni ja nisam na to otporan. Pokušavam se oduprijeti, ali ne uspijem uvijek. Dva koraka naprijed, jedan natrag. Nekad kad se odmaknem od svakodnevice zapravo tek shvatim koliko sam napredovao.

U “Ljubavnoj pjesmi” vodite svog glavnog junaka od ljubavne boli do cjelovitosti i nekih novih svitanja. Zašto na tom putu mnogi mladi ne uspiju nadvladati patnju i otvoriti srce novim ljubavima? Što je najteže u rastu do nove cjelovitosti?

Neka nova svitanja je Oliverova pjesma. J Nigdje bez njega. Patnju ne možeš nadvladati, ona jest, ona je činjenica. Možeš oprostiti. Onda ona poprima drugi oblik, onda ona postaje svrhovita i lekcija, onda ona postaje nepotrebna. I to je putovanje potrebno proći da shvatiš koliko nam malo treba da bismo bili sretni.

Primjećujete li u svojoj generaciji da mladi nakon ljubavnog razočaranja prije biraju usamljenost nego novu ljubav, zbog straha od nove povrede i razočaranja? Što biste preporučili mladima nesretno zaljubljenima?

Teško mi je postavljati se u ulogu autoriteta jer bez obzira na svoje životno iskustvo i poslove koje sam obavljao, biološki sam još mlad. Ne volim filozofirati, premda sam to studirao. Mogu pričati što uviđam, a općenito iako ne patim da budem u pravu – najčešće budem. Moja generacija je prijelomna, ni old school a ni IT generacija, tako da se lomimo između tradicije i modernog. Mladi koji dolaze definitivno su usamljeniji, osvješteniji ali i sebičniji. Oni stariji su kruti, egocentrični i imaju dozu zatucanosti, ali su humaniji, ljudskiji, empatičniji. Najviše se bojim poremećaja ličnosti u budućnosti, sve ih više uviđam oko sebe a najveći je problem da oni ne biraju generativno nego napadaju sve. Ipak, možda se nešto od svega toga pozitivno izrodi za ovaj planet. Ne znamo mi sve. Niti možemo predvidjeti što loše radi za dobro.

Kako su povezane ljubav i metafizika? Budući da ste živjeli u inozemstvu, primjećujete li koliko je ta povezanost prisutna u našoj svakodnevnici, a koliko je osviještena u stranim zemljama?

U konačnici metafizika jest ljubav. Jer ljubav je sve, a metafizika se bavi tim pitanjem cjelovitosti. Tko sam, što sam, kamo idem i odakle dolazim su pitanje koja bez Ljubavi s velikim Lj ne možeš odgovoriti. Definicija je osobna za svakoga, i to je ljepota ljubavi. Mislim da je ta povezanost ljubavi i metafizike još uvijek ljepša i punija tu kod nas nego vani u inozemstvu, bez obzira na probleme s kojima se mi suočavamo na socijalnom i kulturnom planu.

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar