Ne zaboravite sreću sa početka puta!
Svi volimo nešto preuređivati i prepravljati, volimo nove stvari, kupovinu i miris trgovine. Tako smo i mi krenuli ovih dana u avanturu zvanu renoviranje stana. Sa ograničenim budžetom i velikim željama već se nazirala ona sitna kap koja će se iz neizmjerne sreće u tren pretvoriti u ljutnju.
Piše: Petra Perinović/Samopozitivno.com
Sjeli smo za stol, dvije generacije potpuno različitih stilova i ukusa i kako sada sve to zbrojiti u jedno? Ne okreneš se i već se svi mrko gledamo ali ipak morali smo napraviti podjelu rada. Prvi odlazak u trgovinu bio je s osmjehom od uha do uha pun uzbuđenja i velikih želja. Uzimam u ruku pločicu koju sam ugledala još na ulazu u trgovinu i divim se njezinom sjaju, presretna jer sam našla što sam tražila uzviknem: kupujemo to je to nema dalje! Spusti me na zemlju polako ali sigurno glas od iza: a cijena? Eh da ta cijena, mislim da je to bila valjda najskuplja pločica u trgovini, vjerujem da se i vama baš to uvijek desi. Odložim je i mislim se pa kud baš uvijek najskuplja? I tako kako su odmicali sati koje smo proveli po trgovinama izmicao se i onaj početni osmjeh,a avantura zvana renoviranje sve više je zapadala u probleme. Stigao je i drugi dan odlaska u trgovine pa je tako došao i treći i četvrti dan kad nam više nije bilo ni do čega. Nakon duge i iscrpljujuće potrage ni sami više nismo bili sigurni što smo odabrali, tražili smo ponudu kako bi uplatili i umorni otišli kući.
Već slijedećeg dana kako to biva u svim velikim obiteljima stiže iznenađenje. Oni iz druge generacije sa početka teksta nisu se baš držali dogovora i promijenili su sve onako kako bi to oni željeli iako to naravno nije bio dio dogovora. Sitna kap? Ma kakva sitna kap bila je to litra vode koja je prelila i onako već prepunu čašu.
Vika, dreka, ljutnja i nervoza. Idealan primjer kako od maksimalnog zadovoljstva baš te minimalne probleme pretvorimo u maksimalno nezadovoljstvo. Ključevi su na stolu, obustavljamo radove nitko više neće raditi svoj dio posla ma zapravo više nitko neće raditi ništa i što nam je sve ovo trebalo. Tako posvađani i ljuti jednostavno se razilazimo.
Svatko je u životu barem jednom prošao kroz ovakvu situaciji i onako duboko u sebi znao da nije ispravna. Sve je to skupa smiješno jer se kao i uvijek sve dobro završilo, a mi smo potrošili mnogo dana na ružne riječi nervozu i ljutnju. Uspjeli smo kao i uvijek iz jedne sasvim pozitivne stvari stvoriti negativnu i zato trebamo raditi svakoga dana kako bi u određenom trenutku prepoznali da je sreća važnija od svake ljutnje. Ne, ne želim reći da treba pustiti nekog da griješi i gledati to kao nešto pozitivno ali svakako dopustite sebi da budete sretni i uvijek se sjetite zašto ste krenuli u to što danas radite i sa kojim stavom ste krenuli. Upravo zbog lošeg stava i negativnog promišljanja negativno se i desi. Dopustite sebi da krenete sretni i završite sretni.
Naglasit ću samo da sam zbog toga što nije bilo pločica koje sam htjela kasnije pronašla jedne u koje sam bila 100% sigurna da su najbolji odabir do sada, a u nemogućnosti da se napravi kada kakvu sam žarko željela naišla sam na prekrasnu kadu koja mi se ipak svidjela i tako sve do kraja radova.
Najveće zadovoljstvo čovjeka je da radi ono što ga čini sretnim stoga ustrajte u tome da nema te sitnice ni stvari koja vas može toliko uzrujati da zaboravite svoju sreću sa početka puta. Naposljetku sve uvijek bude baš onako kako treba. Zar ne?
