5 razloga zašto pisanje može imati terapijski učinak na tvoj život

Zvuči li ti poznato situacija da toliko toga trebaš obaviti da bi ti glava mogla eksplodirati od misli? Jesi li ikada u tom trenutku posegnula za olovkom i papirom pa rasporedila sve te zadatke na to-do listu i osjetila olakšanje?

Ako jesi, već si iskusila jedan od terapijskih učinaka pisanja, a to je:

Pisanje smiruje kaotičnu buku u glavi.

Kad jednom zapišeš sve što trebaš napraviti, prepuštaš papiru obvezu čuvanja informacija i daješ mozgu dopuštenje da se opusti i razmišlja o nečem drugom.

Isto se može primijeniti na bilo koju situaciju kad ti mozak počne pretjerano raditi – pred ispit, razgovor za posao ili spoj s osobom do koje ti je stalo. Odvoji nekoliko minuta, zapiši misli koje ti se roje po glavi kako dolaze i nakon toga se slobodno prepusti zabavnijim aspektima iskustva.

Pisanje pojačava fokus i bivanje u sadašnjem trenutku.

Kad pišeš, ne možeš se ne fokusirati na ono što radiš. Između tvog mozga i ruke stvara se neraskidiva veza i ako joj dopustiš da slobodno teče, osjetit ćeš snagu laserskog fokusa.

Osim toga, pisanje je najbolji prečac za bivanje u sadašnjem trenutku. Bez obzira pisala o prošlosti, budućnosti ili svojim trenutnim osjećajima, pisanje će ti olakšati osvještavanje lakoće sadašnjeg trenutka i time automatski opustiti emocionalnu napetost.

Pisanje olakšava otpuštanje potisnutih emocija.

Sigurna sam da se barem povremeno nađeš u situaciji gdje nije primjereno reagirati na način kako se uistinu osjećaš ili iz raznih razloga ne možeš reći svoje stvarno mišljenje o nečemu. Koliko god ti se takve situacije činile banalne (Draga svekrvo, volim te, ali baš me briga što ti je čobanac bio preljut.), neizražene emocije ostaju zarobljene i sigurno će se manifestirati naknadno.

Ali zato ih uvijek možeš zapisati i dopustiti onome što ne možeš izgovoriti da pronađe svoj put van.

Takve zapise ne moraš ni čuvati, samo zapiši, poderi i baci, ali dopusti svojim osjećajima da budu izraženi kakvi god da jesu.

Pisanje poboljšava pamćenje.

Prisjećanjem na događaje s vremenskim odmakom usmjeravaš se na različita gledišta na situaciju što potiče mozak na stvaranje novih asocijacija, jača neuronsku mrežu i stavlja sjećanja u kontekst.

Činom prisjećanja i zapisivanja događaja iz života ili razmišljanja o određenim temama vježbaš memoriju i zato je npr. vođenje dnevnika jedan od najboljih načina poboljšavanja pamćenja.

Pisanje doprinosi upoznavanju sebe.

Pisanje je dvosmjerna komunikacija, pisanje je razgovor sa sobom. Ako pažljivo pročitaš ono što zapišeš, možeš otkriti neslućene informacije o sebi. Ponekad ne znaš što misliš i želiš dok to ne zapišeš.
Odvojiti redovito vrijeme za razgovor sa sobom nužna je higijena vlastitog mentalnog zdravlja i otkrivanja skrivenih potencijala.

Tvoji zapisi mogu biti zrcalo u kojem ćeš jasno vidjeti sve dijelove sebe, upoznati ih, prihvatiti i zavoljeti. A kad se svi dijelovi tebe osjećaju sigurno i voljeno, isto tako će se osjećati i svi oni oko tebe.

Zato te pozivamo da ovog Valentinova prvo posvetiš pažnju svojim potrebama na FreeMind Writing radionici terapijskog pisanja s tematikom otkrivanja ljubavi prema sebi, 13.02.2020. u 17 h pod vodstvom Jelene Kuzmić.

Čekamo te u Vinkovcima na adresi Duga 61, ponesi bilježnicu, dječju znatiželju i otvoreno srce, a za ostalo ćemo se mi pobrinuti.