Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Anksiozna, a sretna – kako se nositi s neprihvatljivim dijelovima sebe

Anksioznost, prekomjerno razmišljanje, osjećaj koji dolazi od nikuda, a onda biva višestruko uvećan negativnim i katastrofičnim mislima zbog kojih imaš osjećaj – da se SVE raspada, da NIŠTA nije kako treba, da je tvoj CIJELI život potpuni promašaj. Puno žena znam koje se bore s tim, a ne znaju kako. I sama sam jedna od njih. Samo, ja jesam često anksiozna, ali se NE BORIM s tim, već sam naučila kako biti anksiozna, a biti sretna.

Kao prvo, važno mi je naglasiti da ja nisam stručnjak u psihologiji, bar nisam educirana u tom smjeru, ovo su samo crtice iz mog života, rada na sebi, i psihoterapije koja je postala redovan i prirodan dio moje higijene. Kozmetičarku, masaže, zubara i slično smatram dijelom tjelesne higijene, a mentalna higijena mi je jednako važna. Rekla bih, čak i važnija. No danas, nažalost, nepravedno zanemarena.

Zapravo zanemarena je oduvijek, ali prije nije bilo tolike potrebe za njom. More coacheva, psihoterapeuta i raznih drugih terapeuta pokazuju nam da je mentalna higijena itekako potrebna. No u doba overloada svime, zbog kojeg nam je pomoć nekoga osim nas samih i potrebna, overloadani smo i coachevima i psihoterapeutima. Zbog toga svega, kao da nam anksioznost još više i raste, jer svi nam oni govore da bi TREBALI bit zahvlani, TREBALI biti jednostavno sretni, voljeti sebe, misliti pozitivno i osjećati golemo samopouzdanje. Zbog takvih se izreka dijeljenih u kućicama na društvenim mrežama, ukrašenih cvjetićima, leptirićima i srcima, većina nas zapravo osjeća – još gore.

Ja nemam magičan recept od kojeg će Tvoja anksioznost nestati, ali imam nekoliko stvari koje ti mogu pomoći da naučiš s njom živjeti. Stvari koje meni pomažu, ne mora značiti da će pomoći i tebi, ali vrijedi ih isprobati. Na kraju priče, ako samo osjećaš tu mučninu u sebi, a ne činiš s njom ništa osim što je mrziš, osjećaj će biti još jači i na kraju će te potpuno progutati. Jer ono protiv čega se borimo, bori se protiv nas.

  1. Kad osjetiš da nadire preplavljivanje osjećajima, a za njima slijede i misli, stani, udahni i izdahni polako i duboko nekoliko puta. Dopusti sebi da te osjećaji preplave kako su i krenuli. Fokusiraj se na njih, ne na misli i ne analiziraj svaku misao koja ti dođe. Nastavi smireno i duboko disati i odradi body sken… Polako osjeti svoje tijelo, dio po dio, od stopala pa sve do vrha glave. Osjeti i opusti stopala, osjeti i opusti potkoljenice, pa koljena, pa bedra, pa cijele noge, i tako polako čitavo tijelo. Ono što će se dogoditi jest da će se fokus pomaknuti s misli na emocije i bit će ti lakše. Nekad mislimo da je lakše pobjeći od osjećaja, zapaliti cigaretu, upaliti tv ili pojesti tablu čokolade, ali zapravo je lakše osjetiti ih.
  2. Pitaj se je li stvarno SVE užasno? Raspada li se doista ČITAV tvoj život? Kad me ulovi anksioznost i val negativnih misli, ulovim sebe kako koristim riječi poput – totalni užas, katastrofa, sve mi se raspada, ništa ne valja. I tu je zapravo onaj trigger i začarani krug zbog kojeg sve postaje gore. Osvjesti što to točno sada i u ovom trenutku nije kako bi htjela. Zapiši tu misao. Kad ju zapišeš neće te proganjati.
  3. Uvedi ritual zahvalnosti i piši stvari na kojima si zahvalna, čak i kad imaš osjećaj da nisi. Na silu zapiši samo tri stvari na kojima možeš biti zahvalna i elaboriraj ih. Da, čak i u trenutku kad imaš osjećaj da se sve ruši. Ako ne možeš to osjetiti, glumi. Meni pomaže ovo pitanje: kad bi bila zahvalna ili sretna u ovom trenutku na nečemu što imam, što bi to bilo?
    Dnevnik zahvalnosti vodi redovito, a na one dane kad se osjećaš dobro, piši kao luda. Zapisuj sve detalje svega što te usrećuje. Ti trenuci kad smo dobro bitni su za trenutke kad se osjećamo kao zadnje smeće. Kad dođe navala katastrofičnih misli, izvadi dnevnik i čitaj.
  4. Pobrini se za sebe. Ne zato da bi anksioznost nestala, nego zato da budeš u miru s njom. Zamisli da ti je došla frendica koja se osjeća loše. Što bi učinila? Kako bi ju tretirala? Bi li ju zasipala salvama uvreda i napadala ju što se OPET osjeća loše? Ili bi joj pružila utjehu, zagrljaj, možda topli čaj ili čašu finog vina. Uzmi knjigu i malo čitaj, izađi i prošeći, istuci jastuke, pleši kao bijesna životinja ili se zatvori u sobu i isplači. Pomaže i topla kupka, vođena meditacija koja te fokusira na riječi (preporuka Michael Sealey – hipno terapija na jutjubu).
  5. Ovo je moja anksioznost. Ovo nisam ja. Ovo su emocije i misli koje me preplavljuju. Ponovi to. Pa još jednom, pa još jednom, pa još jednom. Dobro je vidjeti što nam anksioznost želi reći, ali ponekad jednostavno ne znamo. I onda se upuštamo u beskrajne analize i traženja što to točno ne valja s našim životom. Ponekad to nije tako bitno, a ni dobro. Umjesto da se svaki put baviš mislima, samo ih zapiši. Zapisuj ih kako dolaze, neka sve izađe van. I osjeti emocije kako dolaze, neka se sve manifestiraju.
  6. Osvjesti trenutke koji su ti lijepi. Samo na sekundu probaj osjetiti trenutak kakav je sada. Samo prebaci pažnju s utrkujućeg uma na sada i ovdje. Neće trajati dugo, ali pomoći će da osjetiš da su to trenuci koji samo prolaze, kako lijepi, tako i teški. Sve je prolazno. Pa i ti. Al sebe imaš najdulje.
  7. Pobrini se za svoje tijelo. U trenutku preplavljivanja osjeti ga kako sam navela gore, popij čaj i puno vode, pojedi neki cjeloviti obrok ili si napravi smoothie. Okupaj se, upali Aroma lampicu s eteričnim uljima, namaži se nekom finom kremom za tijelo, ili napravi masku za lice. Nešto dugoročnije? Da. Ako misliš da ne možeš učiniti da se um i srce osjećaju bolje, uvedi navike za svoje tijelo. Male, ali kad ih izvodiš probudi osjećaj da si radiš nešto dobro i korisno.
    Pij puno vode. Smanji količinu kofeina i jednu kavu zamjeni čajem. Nabavi suplemente tipa vitamina b. Njeguj kožu i kosu. Uvedi neku fizičku aktivnost koja te veseli.

Nadam se da će ti ovo služiti. Stvar je u tome da, koliko god bježala, tvoja anksioznost će te uvijek susresti. I bit će još jača. Pa probaj nekako pohrliti njoj u susret. Kad se misli malo smire osluškuj se, ima tu neka poruka za sebe. I nekad nije u obliku nečega što krivo r<daiš, nekad te samo podsjeća da se više voliš. Da se zagrliš. Da se razumiješ. Da budeš u miru sama sa sobom ili da izađeš među ljude. Možda ti poručuje da imaš prevelika očekivanja – od sebe, drugih ili od života?

Već sam pisala o drugim metodama koje koriste dugoročno – vođenje dnevnika misli, prakticiranje zahvalnosti, plesanje, pisanje i slično. Vjeruj mi, sve je bolje od kruga krivice u koji ćeš se upustiti ako se budeš krivila što anksiozna. A ta krivica nikome ne služi.
Tako je kako je. Nekad i ta rečenica može biti dovoljna da prihvatš te dijelove sebe.

Preuzeto s bloga https://ivkaarmandatodorovic.com