Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Intervju Ivana Vončina Toplek: Iskustva koja nisu ugodna bude u nama resurse koje u ugodi ne bismo niti aktivirali!

1.SAMOPOZITIVNO: Ivana, cijeli radni vijek radiš s ljudima kao mentor i instruktor kroz područja ljudskih resursa, održavaš edukacije o komunikaciji i prodaji, magistrirala si upravljanje prodajom i pregovaranje. Kako je raditi s ljudima i čemu ih najviše podučavaš ?

E ovako, prije svega bih rekla kako su nazivi mentor, instruktor, edukator jako ozbiljni i već samo tituliranje donosi neki neravnopravan odnos između ljudi koji su svaki sa svoje strane stola što uvijek pokušavam izbjeći. Osnova odnosa je međusobno poštovanje i uvijek tako pokušavam prilaziti ljudima. To što ja imam neke vještine i znanja ne znači da sam po bilo čemu vrjednija od nekoga tko ih još nije razvio i to je princip koji se pokazao kao jako djelotvoran. Volim raditi s ljudima i čak ne bih rekla da ih podučavam nego ih samo usmjeravam da spoznaju svoje potencijale, jasno definiraju cilj kojeg imaju, najprije sebi, a onda i svojem timu, partnerima, prijateljima, roditeljima. Klupko se počinje samo odmatati. Motiviram ih da se suoče sa strahovima i pogledaju situacije iz drugog kuta. Rasterećenost donosi najbolje rezultate i mogućnost uočavanja prilika.

2.SAMOPOZITIVNO: Ujedno, za tebe kažu da si jako talentirana, komunikativna i kreativna, pa nas zanima odakle izvire tvoja kreativnost i kada si otkrila svoj dar za slikarskim izražavanjem na platnu?

Volim reći za sebe da je moj najveći talent prepoznavanje talenata 🙂 i ta priroda mi je nekako odredila životni put rada s ljudima, a što se tiče kreativnosti vidim je u svemu, svijet doživljavam u bojama, bilo da se radi o mislima, izgovorenim riječima, emocijama…tako su i nastale moje slike. To je bilo samoizražavanje nekih duboko zakopanih stanja koja su čučala ispod nametnutih uvjerenja i obrazaca i formi. Oduvijek sam crtala, moj prvi fakultet sam odabrala tako da pomirim umjetnički i matematički dio sebe (TTF, Dizajn i projektiranje), tako da se taj dar samo aktivirao kada je sazrelo ono što sam imala za reći/pokazati. Tako je nastao ciklus slika Žene bez filtera.

3.SAMOPOZITIVNO: Radeći na sebi završila li si za Life coacha, NLP practitionera, Art coacha, cijelo vrijeme i dalje učiš. Pronalaziš li vrijeme za pauzu i odmor i na koji način, gdje i kada obnavljaš svoju energiju?

Pa u stvari mi se sada kada čitam ovo pitanje čini kao da je to išlo nekako samo po sebi. Bez pritiska. Istina je da sam prilično samo disciplinirana pa uglavnom završavam ono što sam započela, tako da su i sve te edukacije bile prvenstveno moja želja za shvaćanjem principa funkcioniranja psihe, kako bih pomogla sebi, a onda i drugima. Kao matematičarki mi je bitno imati jasnu sliku, ulazne parametre (uzroke) da bih shvatila izlazne (posljedice i simptome). Taj princip je primjenjiv na svaki dio života.

Što se pauze i odmora tiče, ponekada je to samo promjena nekog djelovanja (ne slikam nego pišem, ne razgovaram nego fizički nešto radim), a ponekada čisti pasivni odmor u kojem si dam da ne budem ništa i nigdje, legnem i samo otpuštam, misli, događaje, percepcije. Smijanje s djecom je genijalan relax. Obožavam biti u prirodi i imam sreću da u svom dvorištu mogu leći na travu, biti bosa i neopterećena. Dam si to vrijeme za sebe kako bih mogla nastaviti dalje.

4.SAMOPOZITIVNO: Smatraš li se autentičnom osobom i kako ljudi mogu postići autentičnost?

Pa dosta ljudi mi je reklo da im ulijevam povjerenje upravo zbog toga što me doživljavaju autentičnom. U svakom slučaju, trudim se biti što autentičnija, a za to je osnova iskrenost. Biti pred sobom iskren, prihvatiti sebe sa svim svojim prednostima i nedostacima i vjerovati u ono što iznosimo, izgovaramo ili prezentiramo je ključ autentičnosti. To se prepoznaje i takvim ljudima se vjeruje.

5. SAMOPOZITIVNO: Na kojoj osnovi funkcioniraš: trebalo bi ili samo budi?

Samo budi, jer od trebalo bi se stavljam u pasivan položaj i očekivanje da netko drugi preuzme odgovornost. Za sve ono „to mi je bitno“, sam u stanju budi, djelujem, ranije je to znalo biti čak i toliko žustro da izgorim, sada se učim razlikovati strpljenje i stajanje. Velika je razlika pustiti nešto da sazre od toga da se ne čini ništa.

6.SAMOPOZITIVNO: Imaš li svoje dnevne rutine i kako si zadaješ ciljeve?

Uf, u ranijim godinama sam bila sva u rutinama i kontroli, nakon toga sam se prezasitila pa sam se učila uživati u kaosu i “ništa se ne mora”, to je kao klatno na satu, iz jedne krajnosti ne možeš odmah u balans, nego uletimo u drugu krajnost. Sada koristim i jedno i drugo iskustvo kako bih si organizirala dan. Ono što sam si uzela za rutinu je pisanje dnevnika koji je ujedno i planer. U njemu rezimiram događanja i postavljam ciljeve koji su u skladu s potencijalima i mogućnostima, trenutnim i dugoročnim (obzirom na situaciju ti se ciljevi često prestrukturiraju). I gotovo svakodnevno vježbam.

7.SAMOPOZITIVNO: Što je po tebi najvažnije za dobru i uspješnu komunikaciju sa sobom i drugima?

Iskrenost i poštovanje, uvažavanje sebe i svojih granica te strpljenje sa sobom. Kada smo postigli to onda se iz nas ta slika zrcali na sugovornika. Treba biti ambiciozan, ali isto tako ne osuđivati se ako ne ispadne sve kako smo htjeli. Sve su to lekcije iz kojih odabiremo što nosimo sa sobom u život dalje. To određuje nas i naše postupanje. Usporedba koja je istinski prihvatljiva je isključivo samo sa sobom, gdje smo u odnosu na sebe od ranije, jer svatko od nas je drugačiji. Svatko od nas ima sve potrebne resurse u sebi, ali moji resursi i nečiji tuđi su različiti, tako da uspješna komunikacija sa sobom obećava uspješnu komunikaciju s drugima.

8. SAMOPOZITIVNO: Što bi poručila našim čitateljima, kako sagledati današnju realnost i zamijeniti crne scenarije s mogućnostima?

Razmišljala sam što je to što nas je kao društvo definiralo da kukamo i veliku pozornost dajemo crnim scenarijima za razliku od nekih drugih društava. Kod nas u velikoj mjeri vlada stav da se treba držati iznad površine jer ako zaroniš pitanje je hoćeš li isplivati, a ovo je vrijeme koje je turbulentno i u kojem je puno urona i izrona. I to je ključno, shvatiti da ništa ne mora biti konačno i da su iskustva koja nisu ugodna dio života kao i ona u kojima uživamo. Da nas obogaćuju i uče, vrlo često, puno uspješnije od onih koja nam odgovaraju jer u nama bude resurse koje u ugodi ne bismo niti aktivirali. Radoznalost i mogućnost izbora je ogromni darovi koje smo dobili u životu i dok smo živi ih možemo koristiti. Zahvalnost na onome što je uz nas, nam pruža osjećaj mira i daje opuštenost uz koju možemo uočiti prilike i sagledati situaciju iz druge perspektive. Sve je to život koji ima cikluse, a rad na sebi nam pomaže da kroz te cikluse prolazimo sa što manje trauma. Sasvim je u redu ponekada se osjećati loše, propustiti kroz sebe emociju boli, ljutnje, bijesa, očaja jer ako ih ne “odradimo” oni su ostali u nama i na njih trošimo jako puno energije kako bismo “normalno” funkcionirali. Naravno, to ne znači da smijemo nekome naštetiti prilikom svog propuštanja, ali svjesnost da je emocija prisutna nam pomaže da postanemo svjesni i kada je prošla. I onda krećemo dalje, obogaćeniji za još jedno dragocjeno iskustvo. Zbog toga nam je važno na umu imati cilj koji je u skladu s našim potencijalima i mogućnostima, a prema kojem i dalje krećemo nakon što smo se oporavili.

9.SAMPOZITIVNO: Za kraj, što te inspirira i pripremaš li neku novu izložbu ?

Puno toga me inspirira, ljudski odnosi, priroda i njeni ciklusi, moja djeca koju gledam kako se razvijaju u zasebne Svemire dok uče život, knjige, glazba. Kroz sva svoja čula doživljavam svijet i njegove mijene i to mi je neiscrpna inspiracija. Što se izložbe tiče, ideje polako sazrijevaju, ne silim ih, to je onaj dio strpljenja kojeg sam počela uvažavati, pa kada dođu dobro dođu :).

Za kraj veliko hvala Mari Majstorović kod koje vrijedi Nomen est Omen, pravoj majstorici koja je kroz svoj portal “Samo pozitivno” pokazala da ljudi žele pozitivne vijesti i da vjeruju u dobro. Nemali broj pratitelja to potvrđuje

Hvala 😊 Mara Majstorović

Foto: Sanja Grgić Ćurić, Foto Hrvatska