Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Odnosi – energetska razmjena

Odnos”, “relationship”, “veza” i još brojni nazivi opisuju nam pojavu koju nije moguće jednostavno definirati. Znanost nam za odnose, kao ni za bezbroj drugih životnih situacija nije pružila jasnu definiciju i kriterije. Zato što odnos nije moguće definirati. Zato što su naši odnosi s drugim ljudima nešto suptilno, nedokučivo, krhko, promjenjivo, varirajuće, ali neuništivo.

Jednom kad smo s nekim “popili kavu”, taj događaj nikad ne nestaje iz nas (iako ga možda prekrijemo drugim sjećanjima, on uvijek ostaje zapisan u slojevima našeg uma), jednom kada smo nekome pružili ruku i predstavili se, dodir je napravio zapis u nama i u svemiru; jednom kad sagradimo prijateljstvo, možemo otići živjeti na drugi kontinent, ali uspomene i osjećaji prema toj osobi opstat će nekad i desetljećima; kad rodimo dijete, ono ostaje dio našeg bića i nakon što se odvoji i usmjeri na stvaranje svoje obitelji; roditelji žive u nama do kraja našeg života – ne njihovog; pa čak i kad podijelimo vrijeme s psom ili mačkom, kućnim ljubimcem, stvara se odnos koji često opstane dugo nakon što nas to biće napusti.

Sve ovo je većinom povezano s ljubavlju, prisnosti i pozitivnim iskustvima. No, što je s neprijateljstvima, osobama koje ne poštujemo, onima s kojima prekinemo razgovor i viđanje, uskratimo im pozdrav, s onima s kojima smo u braku proveli godine, spojili se u ljubavi i očekivanjima, puni planova i nada, a onda nešto pukne, raspadne se, tiho ili glasno, i ne želimo ih više, ne dijelimo ni informacije, ni vrijeme niti prostor? Što je s onima koje ne želimo u svojim životima i najradije bismo da se nikada nisu rodili, da ih nikada nismo sreli?

Upravo s njima imamo posebne veze i odnose. Upravo oni ostaju u nama zabilježeni, u našim mislima i podsvijesti, očekujući oprost, priznavanje, prihvaćanje. Ne očekuje to druga osoba, ne govorim o tome. To su likovi koji žive u nama, virtualni svijet nepoželjnih likova, koji nas ne može napustiti dok jednog po jednog ne otpustimo u miru. Tek tada su ti odnosi zacijeljeni i mi smo zacijeljeni.

Oprost, prihvaćanje, otpuštanje nisu procesi koje radimo nekom drugom, u koji je uključena druga strana, to su procesi nas samih, našeg odnosa s djelićima sebe koji čekaju da budu prihvaćeni, pa da mogu mirno živjeti u nama.

Zato, pregledajmo svoje “odnose”, one unutarnje, skrivene, i pojmimo da smo sa svima koje smo sreli, vidjeli, razgovarali s njima, imali poslovni ili privatni kontakt, ili možda čak fizički ili seksualni, one koji su nas iznijeli u sedmo nebo i one koji su nas doveli do vrata pakla, zahvalimo im, priznajmo ih, prihvatimo ih i upitajmo se: koja je to osobina koja me najviše privlači ili me najviše odbija? I pokušajmo upravo tu osobinu pronaći u sebi! I onu dobru i onu nepoželjnu. Nađemo li ju, bit ćemo veći, zreliji i spremniji stvarati energetsku mrežu odnosa s manje drame i više zadovoljstva. Bit ćemo spremni otvoriti svoju ranjivost i gledati na odnose kao na razmjenu energija, razmjenu iskustava bića, kao na dar života, jednako vrijedan i kad je ugodan i kad je neugodan. Jer, odnosi nas obogaćuju, kroz njih rastemo, kroz odnose upoznajemo sebe.

Izvor: Aromara.hr