Pobijedi svoj unutarnji „snooze“
Da bi pobijedili svoj unutarnji „snooze“, odnosno prokrastinaciju, prvo trebamo znati zašto uopće odugovlačimo i ostavljamo stvari za sutra.
Piše: Zvjezdana Tintor/Samopozitivno.com
Ako smo skloni prokrastinaciji ne znači da smo lijeni. To lijepo objašnjava Mel Robbins, nekada kaznena braniteljica, danas televizijska voditeljica i autorica bestsellera, koja je održala jedan od 20 najboljih TEDx govora na svijetu. Kaže da nismo „dizajnirani“ da radimo stvari koje su nam neugodne, strašne ili teške. „Dizajnirani“ smo da nas mozak štiti od tih stvari; da nas održi na životu.
Kada pomislimo na neku radnju koju nam se ne da raditi ili zbog koje osjećamo strah, počinjemo biti pod stresom. A kako je stres nekada davno predstavljao ugrožen život, automatski se aktivira naš zaštitnički mozak koji nas štiti od opasnosti.
Zato za stvari koje nam se ne da raditi Mel kaže: „You’re never going to feel like doing it. Ever.“
Svoju djecu od malena učimo da pospremaju za sobom, naprave krevet, napišu zadaću i još puno toga. I nikad im se to ne da. Tako je i s nama odraslima. Kada navršimo 18 godina više nas ne „tjeraju starci“, nego se trebamo tjerati sami. Ali ne postoji neka magična pilula koju ćemo popiti pa će nam se sve one stvari koje nam se ne daju odjednom dati.
Glavna razlika između onih koji postižu više u životu od onih koji postižu manje je ta što ovi prvi više rade. Bez obzira u kojem području života. Jer biti poduzetnik je super, imati odlično tijelo je super, biti top sportaš je super, imati više novaca je super. Ali sve to zahtijeva više rada, što neizbježno uključuje i više stvari koje nam se ne da raditi.
Čak i kada radimo ono što volimo postoje situacije kada nam se to ne da. Jer hladno je, treba izaći iz toplog kreveta i obući se. Kiša je, treba obuti cipele i izaći iz stana. Dok pišem ovo razmišljam kako mi se večeras ne da na trening. Presvlačiti se, znojiti, pa vratiti doma i tuširati. A redovito idem na treninge i obožavam ih.
Imajući na umu činjenicu da nam se neke stvari nikada neće dati, ne moramo se boriti protiv toga. Samo moramo stvoriti novu životnu naviku koja će nadjačati naš zaštitnički „dizajniran“ mozak.
Inače su rokovi oni koji probude kampanjce. U školi i na faksu uvijek sam bila kampanjac i to nije značilo da sam loše prolazila, dapače. Čovjek može i kao kampanjac odlično odraditi puno toga.
Ali što kad nema rokova? Što kada samo želiš nešto „popraviti“ u svom životu ili napraviti nešto sa strane za što ti nikada nitko neće reći kada mora biti gotovo?
Tu se kampanjci pogube pa nas većina ostane u zoni odugovlačenja. I sama sam to iskusila kada sam počela razmišljati o promjeni posla i radu od doma. Zato pobjeda nad prokrastinacijom ima potencijal da nam preokrene život naglavačke.
Postoje dvije grupe stvari s kojima najčešće odugovlačimo. U prvu grupu spadaju neke uobičajene obaveze kao što su odlazak zubaru ili slaganje sezonske robe. Kada s takvim stvarima odugovlačimo nemamo nekih većih posljedica osim što bez veze gubimo vrijeme i stvaramo si nelagodu. Svako malo na to mislimo i onda imamo grižnju savjesti što to još nismo riješili.
U drugu grupu spadaju one stvari za koje bi rekli „Oduvijek sam htio…“ ili „Jednog dana bih volio, ali onda bih sada trebao…“. To su pak stvari koje nam doslovno mogu promijeniti život. S njima odugovlačimo jer smo upali u zonu komfora i jer bi stvarno trebali dignuti dupe s kauča, a sami smo sebi našli sto različitih opravdanja zašto to ipak ne bismo trebali.
Sva ta opravdanja samo su način na koji nas naš mozak štiti od nepoznatog.
Ako stvarno shvatimo ono što je rekla Mel Robbins, da nam se neke stvari nikada neće dati (i zašto nam se neće dati), onda znamo da je sad ili nikad.
3 ideje za pobijediti prokrastinaciju
- Pravilo „2 minute“
Sve što možeš napraviti u 2 minute, napravi odmah. Pomaže čak i rezervirati dio dana u kojem ćemo obaviti sve „male“ obaveze. Primjerice, kratki pozivi ili određeni kućanski poslovi. Isto tako ako se iznenada pojavi neka obaveza za koju znamo da će kratko trajati- naglasimo si to i napravimo ju odmah. Kada „2 minute“ postanu misao vodilja u svakodnevici, stvari se puno brže rješavaju i jednu grupu obaveza s kojima odugovlačimo možemo odmah prekrižiti.
- Pravilo „5 minuta“
Kada se radi o nekom dužem zadatku s kojim odugovlačimo, na primjer pisanje izvještaja ili vježbanje, često nam se ne da početi upravo zato što znamo da će dugo trajati. Zato se možemo pokrenuti tako da ćemo odlučiti na tome raditi samo 5 minuta. Kažemo sami sebi kako ćemo na brzinu odraditi 5 minuta zadatka i onda nastaviti s onim što trenutno radimo (ležanjem i skrolanjem po mobitelu). Tako se rješavamo osjećaja grižnje savjesti jer i 5 minuta je bolje od 0 minuta. A najbolja stvar koja se dogodi je ta da ćemo u više od 80% slučajeva nastaviti sa zadatkom i puno duže od 5 minuta. Jer, s obzirom na to da nas mozak štiti od stresa, kada krenemo s radnjom on shvati da stresa nema.
- Pravilo „5 sekundi“
Ovo je ideja iz knjige Mel Robbins, „The 5 second rule“, koja bi nam trebala postati novi moto ako se stvarno želimo riješiti prokrastinacije. Trebala bi biti i sastavni dio prethodne dvije ideje. Funkcionira tako da, kada osjetimo da ćemo početi odugovlačiti s nečim što bi trebali napraviti, odbrojimo u sebi 5-4-3-2-1 i nakon toga odmah krenimo u akciju. Dokazano je da takvo brojanje „prevari“ mozak i on zaboravi što je htio (odugovlačiti). Vraća nam fokus na radnju koju trebamo napraviti i zaustavlja preveliko analiziranje. I meni je zvučalo prejednostavno da bi bilo dobro, ali funkcionira. Ovom tehnikom s vremenom možemo potpuno promijeniti automatizam mozga, a tako i sve što radimo, odnosno ne radimo u životu.
Jer kada shvatimo koliko toga ne radimo zbog prokrastinacije, tada ju i odlučimo pobijediti.
„The time is now. Stop hitting the snooze buton on your life.“
Mel Robbins
