Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Zagrepčanin izmislio sustav koji jednim klikom spašava hranu od bacanja. To mu nije jedina sjajna ideja

VeeMee spaja kupce i proizvođače preko platforme na kojoj, skeniranjem QR koda na proizvodu, kupac može vidjeti sve informacije koje ga o proizvođaču zanimaju – tko je, što je, na koliko hektara radi, kako proizvodi svoju hranu. Odnosno, kupac može vidjeti je li to što drži u rukama autentično.

Ima samo trideset i jednu godinu, ali puno više dobrih biznis ideja kojima je, bez pretjerivanja, moguće spašavati svijet – Marko Kozjak iz Zagreba za život zarađuje tako što spašava hranu, i radi za »zero waste« budućnost, u kojoj više neće biti, ili barem neće biti toliko bačene hrane.

Svatko od nas, u prosjeku, godišnje u smeće baci 75 kilograma hrane – rezultat je istraživanja koje je za potrebe svog doktorata nedavno provela dr.sc. Branka Ilakovac, predsjednica Centra za prevenciju otpada od hrane. Najviše bacamo voća i povrća, ali i mlijeka i mliječnih proizvoda, kaže njezino istraživanje. Koliko hrane, međutim, još bacaju i trgovački lanci, pa i zbog najmanjih greškica u pakiranju, izgledu hrane ili slično, prosječnom je potrošaču teško i zamisliti. Na tone hrane vraćaju se proizvođačima, ili odvoze na otpad, primjerice samo zato što je pokoja rajčica u isporuci nagnječena, ili što je svaki deseti mango premekan te slično – u takvim slučajevima cijela pošiljka postaje kolateralna žrtva i biva bačena. Riječ je o tonama hrane koje su ispravne za jelo.

Kozjak, koji je u svibnju prošle godine s partnerom Nikolom Vidom osnovao tvrtku VeeMee, »supermanovski«, međutim, ulijeće baš u tom trenutku i – spašavaju hranu od bacanja. Tvrtka je u zadnjih šest mjeseci od bacanja već spasila više od sto tona hrane, ali i, zahvaljujući dobro posloženoj logistici u prijevozu robe, spriječila nastanak 12 tona CO2, koji bi inače završio u atmosferi.

Rupe u sustavu

No idemo redom. Kozjak je, priča nam u svom uredu u Tehnološkom parku Zagreb, završio »Teslu«, Srednju tehničku školu u Zagrebu, i već tada razvijao neke projekte za koje, međutim, nije bilo novaca da ih se i realizira.

– Onda sam, u svojim ludim mladalačkim danima u ruke uzeo Nietzschea i zaljubio se u filozofiju, te završio filozofiju i religiologiju. Nakon fakulteta sam, jer su me oduvijek zanimali i prodaja i pregovaranje, završio u prodaji voća i povrća, napredujući od asistenta do menadžera u jednoj, i direktora u drugoj firmi. Tu sam jako dobro upoznao sve rupe u sustavu – od problema s nabavom, preko prijevoza robe, do logistike, te odlučio pokrenuti tvrtku koja će upravo te ‘rupe’ popravljati, započinje svoju priču Marko.

U tome je već uspio, makar su mu mnogi, kaže, predviđali da neće. Razvio je sustav za spašavanje hrane, no VeeMee (Vi-Mi), kako mu i ime kaže, radi još nešto vrlo korisno – spaja kupce i proizvođače preko platforme na kojoj, skeniranjem QR koda na proizvodu, kupac može vidjeti sve informacije koje ga o proizvođaču zanimaju – tko je, što je, na koliko hektara radi, kako proizvodi svoju hranu. Odnosno, kupac može vidjeti je li to što drži u rukama autentično. Na platformu je za sada »prikopčano« oko 1.100 hrvatskih OPG-ova i drugih proizvođača, čija je izvornost zagarantirana, a kupac može, ako želi, OPG i posjetiti te vidjeti gdje nastaje hrana koju jede. Kodovi su unatrag šest mjeseci printani na, kaže Marko, više od 385 tisuća artikala. Priključite se, OPG-ovci, poziva ih Marko, kao i kupce da kupuju proizvode s takvim, QR kodom, preko kojeg će sa samo jednim »klikom« doznati sve o izvornosti proizvoda.

Spašavanje hrane

Priču nastavljamo s drugim važnim segmentom Markovog i Nikolinog biznisa – spašavanjem hrane, dobre hrane, od bacanja na otpad.

– Kad neka roba od proizvođača stigne u centralno skladište nekog trgovačkog lanca, zbog određene greške bit će, sva, vraćena proizvođaču, ili će biti poslana na otpad – u 70 posto slučajeva zbog pogreške u ambalaži, na deklaraciji, zbog tiskarske greške LOT broja i slično, a u 30 posto slučajeva zbog neke nepravilnosti na samoj robi, primjerice zbog malog dijela nagnječene robe i slično. To ne znači da ona nije dobra za jelo nego da dio neke isporuke, dva do tri posto robe, ima neko oštećenje, i cijeli će šleper, dakle i potpuno ispravna, kao i roba s oštećenjem, biti vraćen natrag proizvođaču – u neku daleku zemlju izvoza.

Bit će bačena. Mi smo u kontaktu s proizvođačima, primarno uvozne robe, jer u Hrvatskoj taj sistem još nije dovoljno prepoznat, te robu preuzimamo na skladište naših partnera. Tamo ju ili prepakiravamo, ako je problem u ambalaži i slično, ispravljamo tiskarske greške – uglavnom činimo bilo što potrebno da se isporuka uskladi sa zakonom, i u roku od 24 sata pošalje u trgovine na prodaju. Ako je pak riječ o robi čija su oštećenja veća, i jasno nam je da bi povratak u trgovinu trajao i duže od jednog dana, prodajemo je food outletima ili veletrgovcima, pojašnjava Marko. VeeMee je dosad, u samo šest mjeseci aktivnog rada, spasio oko 90 posto takve robe, koja je, »popravljena«, poslana u trgovine ili u food outlete odnosno na veletržnice. Treća je opcija da se roba i podijeli, ako drugog rješenja nema, odnosno za nju nema kupaca, a ipak ju netko želi.

Naš je fotoreporter u jednom zagrebačkom food outletu snimio upravo to – dolazak »semafor« paprike koju je VeeMee preuzeo, a koja se inače prodaje u pakiranju s tri komada različitih boja. Kako je, međutim, isporuka u trgovački centar došla s pokojom oštećenom paprikom, sve je izvađeno iz originalnih pakiranja, dobra je paprika odvojena od oštećene, i bit će prodana u food outletu na »refužo«. Ili, navodi Marko još jedan primjer – trgovci žele da svaki avokado ili mango koji prodaju bude čvrst pa će zbog poneke mekše voćke cijela pošiljka, nažalost, biti vraćena proizvođaču, dakle roba će još jednom prevaliti dug put natrag, da bi bila uništena. Sve će voće na kraju biti bačeno, a kamioni koji ga prevoze potrošit će još puno benzina i, posljedično, u atmosferu ispustiti još puno CO2, potpuno nepotrebno. VeeMee će, međutim, to spriječiti pa će spasiti i čvrste voćke, koje će otići u trgovačke centre, i one malo mekše, koje će, poželjne, dapače, za pripremu slastica i sličnog, završiti u food outletu, i to po puno nižoj cijeni. Svi vukovi siti, a voćke na broju, umjesto na deponiju.

Zahvaljujući Markovom i Nikolinom biznisu, dosad je, u samo šest mjeseci, kaže nam Marko, spašeno više od sto tona hrane, a na još 600 tona bolje organiziranog prijevoza, što je također dio posla kojim se VeeMee bavi, spriječeno i ispuštanje 12 tona CO2 u atmosferu.

– Primjerice, u Hrvatsku za neki trgovački lanac dolazi 15 kamiona s nekom robom, na tri točke isporuke, koje se onda granaju na još četiri točke i tako dalje, što je sve zajedno puno kamiona, puno benzina i puno CO2. Dobrom logistikom ta se količina CO2 može itekako smanjiti, a osim toga, hrana preko nas još jednom prođe kontrolu, pojašnjava.

Zero waste točke

Kad bi se, kaže, čitav sustav digitalizirao, odnosno svi u njega povezali – od proizvođača, preko prerađivača i otkupljivača do trgovaca, otpada bi bilo – nula.

– Imate li, primjerice, dvije tone rajčice, od koje 90 posto može u trgovinu, a ostatak ne može, i taj je mali dio moguće spasiti – slanjem u preradu, da postane umak, u bioenerganu i slično. Dakle, moguće je. Ponekad uspijemo to postići – spasiti apsolutno cijelu pošiljku, primjerice manga ili avokada, koji bi se inače vratili u, primjerice, Nizozemsku, kaže Marko.

Najveći je problem u spašavanju hrane, kako napominje, logistika, koja je trgovcima često skuplja od vrijednosti same hrane, no logistika VeeMee-a je tako »posložena« da su zahvaljujući dobroj povezanosti sviju u lancu, i troškovi daleko manji.

– Često mi znaju reći kako ‘spašavam uvoznike’, umjesto da svi osvijeste činjenicu da – spašavam hranu od propadanja, pametno zbori Marko.

Ništa, napominje, ne treba biti bačeno, jer sve što se smatra robom za otpad može imati neku svrhu. I kora od rajčice, kaže, puna korisnog likopena, može biti upotrijebljena, na primjer, u kozmetičkoj industriji.

– Samo kad bi sve bilo digitalizirano, uvezano. Sve što bacamo može imati namjenu, a mi smo u VeeMee-ju spremni nadograđivati sustav sve dok ne dođemo do ‘zero waste’ točke, kaže Marko o ovoj pametnoj poslovno-ekološkoj priči.

Crowfunding kampanja

Bude li sve išlo po planu, VeeMee će početkom ožujka platformi preko koje je moguće informirati se o proizvođačima i hrani koju kupujemo, dodati još jednu vrijednost – crowfunding.

– Kupujete li hranu nekog OPG-a ili drugog proizvođača – kojeg ste upoznali preko našeg QR koda na proizvodu te ste njime zadovoljni – moći ćete mu preko platforme donirati sredstva za kupnju onoga što mu je potrebno. Proizvođač će tamo oglasiti, na primjer, da mu trebaju sredstva za kupnju novog traktora, još zemljišta, sadnica, gnojiva ili slično, a vi ćete mu moći direktno donirati deset, sto kuna, koliko želite. Kad se novac skupi, poljoprivrednik će pak biti dužan dio sredstava, ali u robi koju proizvodi, pokloniti onima kojima hrana treba. Time ćete donacijama zapravo dvostruko pomoći – i svom omiljenom poljoprivredniku, i socijalno ugroženima, otkriva Marko jedan od brojnih poslovnih planova. VeeMee će poljoprivrednike iz svoje mreže , kao i food waste projekt, početkom veljače prezentirati na berlinskom sajmu Fruit Logistika, jednom od najvećih sajmova voća i povrća na svijetu.

Izvor: Novilist.hr