Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

VRIJEME KADA SU ODGOVORNOST, STRPLJENJE I ODLUČNOST VAŽNIJI VIŠE NEGO IKAD

“Od svih ratnika najjača su dva: vrijeme i strpljenje.” L. Tolstoy

Ovih dana  svjedočimo interesantnim i izazovnim vremenima i gotovo se svi nalazimo u nezavidnoj situaciji donošenja odluka i to ne bilo kakvih već kriznih i nesvakidašnjih.

Dok u strahu pratimo nekontrolirano širenje nedovoljno istraženog koronavirusa po svijetu, svakodnevno slušamo brojke zaraženih i umrlih, dok promatramo sustav kako se snalazi i pliva u moru epidemioloških problema, pitanja su sljedeća : Kako donositi odluke unutar vlastitog sustava, bilo da imate obitelj, tvrtku ili ste sami? Koga slušati? Kako reagirati i kome vjerovati?

Umjesto odgovora, ponudit ću vam jednu priču u nadi kako ćete iz nje izvući vlastite predodžbe i lakše doći do vlastitih odgovora i u konačnici odluka.

Mudri ljudi kažu kako svaki problem koji ima rješenje traži odluku. No, što u ovoj našoj situaciji kada trenutni problem nema rješenje i nismo sigurni uopće što učiniti i u kom smjeru se pokrenuti?

Priču vam izvlačim iz knjige mudrih priča: „Krava koja je plakala“ koje je sakupio znanstvenik iz Londona koji je na Cambridgeu diplomirao teorijsku fiziku. Nezadovoljan akademskim svijetom, otišao je u džungle Tajlanda i učio izravno od mudrih učitelja, dobio novo ime Ajhan Brahm i od tada je redovnik preko 30 godina i postao je vrlo cijenjeni duhovni učitelj.

Priča pod nazivom „Odlučivanje“ ide ovako:

„Dobro je spoznati kako donosimo važne odluke u životu?

Obično tražimo od nekog drugog da odluči umjesto nas. Na taj način, ako nešto pođe po zlu, imat ćemo koga okriviti.

Neki moji prijatelji žele me uvući u donošenje odluka umjesto njih samih, ali ja ne pristajem na to.

Jedino ih mogu podučiti kako da samostalno donesu mudru odluku.

Kada se nađemo na nekom raskrižju i nismo sigurni u kom smjeru krenuti, sjednimo sa strane, odmorimo i pričekajmo autobus.

Uskoro, obično kada ga najmanje očekujemo, on stiže.

S prednje strane autobusa postoji natpis s velikim masnim slovima, na kojem piše kamo autobus ide. Ako vam to odredište odgovara sjednimo u  njega. Ako ne, čekajmo drugi. Uvijek dođe drugi autobus.

Drugim riječima, trebamo li donijeti neku odluku, a nismo sigurni kakvu, moramo se odmoriti  i malo pričekati. Uskoro kad to ne očekujemo, rješenje će doći. Svatko rješenje ima svoje odredište. Ako nam to odredište odgovara tako ćemo i odlučiti. Ako ne, pričekajmo. Uvijek postoji i drugo rješenje.

Tako ja donosim svoje odluke. Skupim sve važne informacije i čekam rješenje. Dobro rješenje uvijek dođe, dokle god imam strpljenja. Ono dođe iznenada, kada i ne razmišljam o njemu.“

Ne znam kako ćete doživjeti ovu priču no sigurna sam kako će vas osvijestiti da opcija okrivljavanja drugih nije rješenje, već da trebamo biti strpljivi i svjesno preuzeti odgovornost za vlastita ponašanja i odabire. To po meni podrazumijeva odgovorno prilagođavanje trenutku i stanju u kojem se nalazimo, znači smanjiti kretanje na minimum, ne biti podložni panici i strahu mase, već se pridržavati naputaka epidemiologa kako ne bismo ugrozili vlastiti zdravlje ali i zdravlje ljudi s kojima smo u kontaktu.

Ako nam se ukažu prilike, a osjećaj nam govori da to nije autobus za nas, poslušajmo taj unutarnji glas u sebi. Ako ga niste do sada slušali poslušajte ga sad, situacija je izvanredna i budite strpljivi, tko zna, možda će nas po prvi put disciplina spasiti mogućih posljedica.

Možda ćemo skratiti proces trajanja izolacije i cjelokupno stanja u gospodarstvu ako svi skupa budemo disciplinirani i dosljedni, strpljeni i odgovorni.

S druge pak strane, ako vam se ukaže prilika i osjećaj je dobar, toliko dobar da ste dobro i s odlukom koju ste donijeli, slušajte sebe. Spašavajući sustav ljudi oko vas spasit ćete i svoj sustav.

U ovakvim situacijama, najbolji su nam primjer naši liječnici i medicinsko osoblje, naše prodavačice, kao i svi oni koji smatraju da svojim dolaskom na posao daju doprinos rješavanju situacije i koji svjesno svaki dan donose odluku vratiti se na svoje radno mjesto kako bi pomogli drugima i kako bi se cijela priča pandemije zaustavila.

Zato, poštujući tuđe odabire i odluke, budimo budniji više nego ikada, budimo odgovorniji i strpljiviji da pomognemo jedni drugima slušajući naputke stručnjaka, jer ovakve situacije i služe da nas poduče kako da budemo bolji, kako da preuzmemo odgovornost za vlastite postupke.

Dobro je razumjeti da vrijeme itekako može stati kad je bolest u pitanju i trajati kao vječnost i samo nas strpljenje i odluka da to prihvatimo mogu iz tog vrtloga izvući.

Kad prve dvije lekcije (odgovornost i strpljenje) savladamo ostaje nam dakle treća koja se zove „odlučivanje“ i koja će nas obvezati da budemo bolja osoba i za sebe i za druge u bliskoj budućnosti kada sve ovo prođe, kako se ovakva izazovna vremena više ne bi ponovila.

Sretno nam svima u mudrim odlukama i budimo dobro s njima, a put će nas već odvesti do rješenja i to autobusom koji je stigao upravo zbog nas.

Mara Majstorović, urednica portala Samo pozitivno.