Znate li koliko ljudi u Hrvatskoj boluje od epilepsije?

“Nije lako živjeti s epilepsijom. Mnoge svjetski poznate osobe vodile su borbu s epilepsijom, a postigle su puno. Život je borba, prihvaćanje. Takvi smo, moramo prihvatiti svoje stanje i naučiti se nositi s napadajima. Želim da moja knjiga bude trajni pokazatelj kako to i postići”, rekla je Ivana Leleković Car (42), autorica knjige “Moja zla prijateljica”.

Ova profesorica matematike i fizike te diplomirana inženjerka prometa odrasla je u Zagrebu, ali živi u Crikvenici i radi kao administrator u jednoj tvrtki.

 U intervjuu za Generaciju govorila je o ideji za knjigu, kako ovaj roman pomaže djeci i starijima da se upoznaju s epilepsijom, koje su glavne teškoće kroz koje je i sama prolazila, je li se kao žena susretala s dodatnim predrasudama u društvu, tko joj je bio najveća podrška i što bismo svi trebali znati o epilepsiji.

Za početak, recite nam kako ste došli na ideju za knjigu “Moja zla prijateljica”?

Razgovori s ljudima koji boluju od epilepsije, a pogotovo s roditeljima čija djeca boluju, kao i moja vlastita borba, potaknuli su me da počnem pisati roman. Svoja iskustva želim podijeliti s drugima, pomoći im u toj borbi! Želim im pružiti moralnu pomoć, naučiti ih kako da se nose s napadajima, kako epileptički napadaji izgledaju, što učiniti kada krenu…

‘Moja knjiga je motivacijska’

Što se sve može naći u knjizi i na koji način djeci, ali i svima ostalima približavate ovu tešku tematiku?

Knjiga je pisana kao roman, s namjerom da je mogu čitati svi, i djeca i roditelji. Moju priču priča dječak Karlo koji je obolio od epilepsije kao petogodišnjak. Kako se on sam, a i njegovi roditelji nose s njegovim stanjem sve do završetka srednje škole. Prihvaća li ga okolina, ima li prijatelje, djevojku…? Osuđuju li ga pojedinci, društvo…ili ga prihvaćaju? Priča je ispričana iskreno, toplo i jednostavno, u želji da je svi s lakoćom mogu pročitati, prihvatiti i razumjeti te shvatiti kako izgleda svijet “zle Prijateljice” – epilepsije.

Pomozimo Ivani da objavi knjigu putem GO FUND ME na ovom linku 

U Hrvatskoj, a ni u svijetu, ne postoji takva knjiga ili roman. Svojom knjigom želim ne samo pomoći nego i skrenuti pozornost na to da su ljudi s epilepsijom svuda oko nas. Moja knjiga je motivacijska. Neki o epilepsiji i ne govore, a bliski su vam! Možda ne govore, ne da vi o tome ne biste znali, već se boje tuđe osude, stigme…, a ja sam imala sreće i nisam se s tim susrela. Današnje društvo drugačije razmišlja. Ljudi više nisu kao prije. Zbog toga im svojom knjigom želim jednostavno reći da mi nismo bolesni, nego da se povremeno suočavamo s jednim drugim stanjem i da se drugačije osjećamo u tim trenucima. Takve nas treba prihvatiti. Ljudskost prije svega!

Što bismo svi trebali znati o epilepsiji i kako pružiti podršku sobama koje boluju od epilepsije?

Epilepsija je najčešća kronična neurološka bolest od koje u Europi boluje šest milijuna ljudi, dok se svake godine dijagnosticira tristo tisuća novooboljelih. Prema procjenama, u Hrvatskoj je oko četrdeset tisuća oboljelih od epilepsije.

Iako se može kontrolirati, zbog zabluda i mitova ostaje stigmatizirana. Čak pedeset posto ljudi koji žive s epilepsijom prijavljuje društvenu stigmu. Dijete s epilepsijom može biti isključeno iz školskih aktivnosti ili društvenih događaja, a odrasla osoba s epilepsijom može se osjećati zanemarenom zbog posla koji bi lako mogla obaviti. Mnogi pogrešno vjeruju da je to mentalna bolest, da ograničava aktivnosti ili čak da je zarazna. Moralna podrška oboljelima od epilepsije je najbitnija!

I za kraj, koji su vam planovi za dalje i što biste poručili osobama koje se tek suočavaju s dijagnozom epilepsije?

Nikada nemojte odustati jer i uz epilepsiju se puno toga može postići ako se to uistinu želi! Želja mi je izdati knjigu, a plan mi je napisati drugi dio, a može i obrnuto. Svima koji žele pomoći da moja knjiga ugleda svjetlo dana mogu podržati moju crowdfunding kampanju.