Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Andreja Varoščić Austin: U odgoju budućih naraštaja sudjelovat će sama priroda  

Anastazija iz serijala „Zvonki cedar ruski“ i boginja iz serijala „Put boginje“ po mnogo čemu su slične – obje žive iskonsku ženstvenost u bliskom dodiru s prirodom i odnose s drugima grade osluškujući svoje autentične osjećaje. Anastazija i boginja prvi put će se u Zagrebu predstaviti zajedno u subotu u dvorani Chilloloutka, gdje će Daniela Uzelac, autorica Puta boginje, i Andreja Varoščić Austin, prevoditeljica i nakladnica serijala „Zvonki cedar ruski“, govoriti o konceptu univerzalne ženstvenosti koji je zajednički i jednom i drugom pristupu.

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

„Zvonki cedar ruski“ napisao je Vladimir Megre krajem devedesetih godina i njegove su knjige o Anastaziji prevedene na mnoge jezike i osvojile su svijet idejom o životu u prirodi u komunikaciji sa svim živim svijetom. Osim što se bavi prevođenjem, Andreja Varoščić Austin napisala je i roman „Posljednja ratnica Liburna“ u kojem suvremenicu povezuje sa znanjem drevnih Liburna, koji su živjeli na otoku Ugljanu i posjedovali tajna znanja o prirodi i spoznaji viših frekvencija. Roman je kombinacija avanturističkog, ljubavnog i mističnog romana, s vrlo upečatljivim scenama iz viših razina postojanja.

Andreja Varoščić Austin prati prodaju svojih knjiga u Hrvatskoj iz Santa Fea, gdje živi sa suprugom. Na predstavljanju u Zagrebu prisjetit će se svojih razloga za prevođenje serijala „Zvonki cedar ruski“ i promjena u odnosu prema prirodi koje su se dogodile u proteklih dvadeset godina, otkako je svijet upoznao Anastaziju.

* Prvu knjigu serijala Zvonki cedar ruski Vladimir Megre objavio je 1996. godine, a na hrvatskom ste je objavili već 2003. U međuvremenu, serijal o Anastaziji postao je poznat u cijelom svijetu. Kako ste se odlučili prevesti i objaviti serijal? Jeste li već tada pretpostavljali da će postati svjetski poznat i da će nastati nezaboravne knjige koje će se tražiti i prodavati desetljećima? 

Knjige iz ciklusa „Zvonki cedar ruski“ svjetske su uspješnice. Riječ je o deset knjiga ruskoga autora Vladimira Megrea, dobitnika prestižne nagrade „Gusi“ za promicanje svjetskoga mira za književnost 2011. godine. Napisane su prema istinitim događajima i prenose Anastazijinu poruku čovječanstvu o potrebi mijenjanja samih sebe i svijeta oko sebe. Anastazija iz sibirske tajge samoostvareno je biće božanskih odlika. Osnovna ideja knjiga sadržana je u njezinoj misli o usavršavanju svoje životne sredine, što je istoznačno usavršavanju samoga sebe.

Knjige su već bile popularne u Rusiji kad je u Hrvatskoj izišla prva knjiga o Anastaziji. Sadrže univerzalno znanje i istinu i možemo ih uvijek iznova čitati i otkrivati nešto novo. Nadahnjuju nas iscjeljujućom snagom Anastazijine riječi. Čitaju se srcem. Knjige su mi došle spontano i neplanirano. Odlučila sam ih prevesti i objaviti.

Vladimir Megre je knjigama o Anastaziji predvidio promjene koje su se poslije počele ostvarivati – sve je više vegetarijanaca, održivi razvoj je postao imperativ, samostalni uzgoj hrane postaje sve češći izbor i u gradu. U kojim je zemljama serijal o Anastaziji najbolje prihvaćen? Kako je prihvaćen u Rusiji, a kako u SAD-u, Francuskoj i Njemačkoj, koje tradicionalno nameću trendove u zapadnoj civilizaciji?

Knjige o Anastaziji bile su jedne od prvih knjiga o novoj svjesnosti koje su se pojavile u Rusiji nakon raspada bivšega Sovjetskog Saveza. U Rusiji su bile prihvaćene u duhu preporoda ruske nacionalne ideje. Kako su se knjige širile, počela su se osnivati i naselja s takozvanim imanjima na rodnoj zemlji. U posljednjih deset godina osnovano je oko 370 takvih naselja u seoskim područjima Rusije. Takva su naselja srodna dačama, tradicionalnim kućama za odmor ruske aristokracije, koja je od cara dobivala zemlju s kmetovima. Tradicija odlaska „na dače“ ili seoske ljetnikovce nastavila se i u Sovjetskome Savezu, a s pojavom Anastazije devedesetih godina prošloga stoljeća dobila je novi impuls. Ideja se proširila cijelim svijetom i danas skupine istomišljenika diljem svijeta osnivaju slična imanja, svoje prostranstvo ljubavi, kako to kaže Anastazija, i slijedeći Anastazijinu misao, možemo reći da će upravo oni biti ti koji će izvršiti kvantni prijelaz u novu stvarnost, novu dimenziju življenja, neovisno o tome gdje i u kojoj se zemlji nalazili.

Anastazijina ideja bila je ponajviše prihvaćena u Njemačkoj, u određenoj mjeri i u Sjedinjenim Američkim Državama, a iz Češke, u kojoj su Anastazijine knjige bile najpopularnije među istočnoeuropskim zemljama, proširile su se u ostale istočnoeuropske zemlje.

Zvonki cedar ruski bavi se odnosom prema prirodi, ali i odnosima u obitelji i društvu. Kako se odgoj djece mijenja prema autentičnom roditeljstvu? Koliko je svijet svjestan da je djeci potrebna priroda za zdravo odrastanje?

Aktualnost teme o prirodi i mogućnostima koje pruža za razvoj danas je vrlo aktualna, a i kolektivna svijest društva danas je na znatno višoj razini negoli prije deset-dvadeset godina. Anastazijinim riječima, možemo pojednostavljeno reći da će sama priroda sudjelovati u odgoju budućih naraštaja, a to je rodna zemlja, na kojoj smo posadili sjeme ljubavi, kojim ćemo čuvati tradiciju i naslijeđe predaka. Anastazija će reći da se dojenjem, mlijekom, prenosi istina praizvora, dakle i duh predaka koji će nas čuvati na svim razinama postojanja. U četvrtoj knjizi “Stvaranje” bit će više riječi o odgoju djece. Promatrat će ga u kontekstu stvaranja univerzalnoga prostranstva ljubavi, nadovezujući se time na treću knjigu istoimenoga naziva, prostranstva ljubavi, koje roditelji trebaju pripremiti za svoje dijete. Anastazija će ipak napomenuti da ne postoji jedinstveni sustav odgoja djece, iz jednostavnog razloga, što svatko sam za sebe treba ponajprije odgovoriti na pitanje o tome kakvim želi vidjeti svoje dijete, odnosno što svojim odgojem želi postići.

U Zagrebu predstavljate knjige o Anastaziji s Danielom Uzelac, autoricom Puta boginje, kojoj je Anastazija veliki uzor. Koje su dodirne točke Anastazije i Boginje? Po čemu su slična ta dva koncepta autentične ženstvenosti?

Ciklusi knjiga o Anastaziji i Boginji imaju puno dodirnih točaka. Možemo reći da su to ciklusi puta ljubavi. Ono što ih ponajviše objedinjuje jest univerzalna tema ljubavi, božanskost nesebične ljubavi, putem koje možemo doživjeti našu individualnu jedinstvenost i vlastitu božanskost. Anastazija će reći da je u svakoj ženi što danas živi na Zemlji sadržana božanska bit. Progovorivši o autentičnoj ženstvenosti, Daniela će nas pozvati da spoznajom kozmičke uloge ženskoga načela i štovanjem njezine božanskosti, oživimo njezine kvalitete u sebi.

Kako se prodaju knjige serijala Zvonki cedar ruski u hrvatskim knjižarama i preko weba? Koliko je knjiga dosad prodano? Koliko je reizdanja dosad objavljeno? Namjeravate li ponoviti neka od izdanja koja su već objavljena?

Knjige o Anastaziji prisutne su šesnaest godina na hrvatskome tržištu knjiga. I u Hrvatskoj su uspješnice. Više se ne prodaju tako kao u početku, iako su još uvijek tražene. Osim posljednje tri knjige, sve ostale knjige izišle su u drugome izdanju. Prošle je godine izišlo četvrto izdanje prve knjige, a ove treće izdanje druge knjige. Knjige ćemo izdavati dokle god bude potražnje.