Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Intervju Sandro Kraljević: „Kako preživjeti u suvrememoj džungli“  podsjeća da imamo izbor u svakoj situaciji 

Hashtag umjesto naslova poglavlja, ikonice kao ilustracije i istaknute vježbe u knjizi Sandra Kraljevića “Kako preživjeti u suvremenoj džungli” na prvi pogled osvajaju mlađu publiku, naviklu na brzu i preglednu komunikaciju na društvenim mrežama. Psihološki priručnik koji u osam poglavlja donosi alate za jačanje otpornosti u vremenu brzih promjena obuhvaća ipak mnogo šire čitateljstvo jer probleme koje opisuje podjednako osjećaju sve generacije informatičkog doba.

Bespomoćnost, stres, zabrinutost, depresija, prekovremeni rad, agresija, teški ljudi i ovisnost o društvenim mrežama osam je kritičnih točaka suvremenog doba za koje Sandro Kraljević nudi rješenja u obliku vježbi i savjeta. Priručnik mladog psihologa preporučuje Hrvatsko psihološko društvo, a autor ga je predstavio u Zagrebu prvog dana Tjedna psihologije, koji se održava od 17. do 23.  veljače u cijeloj Hrvatskoj.

Knjiga „Kako preživjeti u suvremenoj džungli“ opisuje osam negativnih pojava suvremenog načina života i predlaže vježbe kojima možemo ojačati svoju otpornost. Kako ste izabrali osam tema kao što su bespomoćnost, depresija, agresija i ovisnost o društvenim mrežama? Po kojim kriterijima ste birali teme?

Nije bilo teško odabrati teme. Kada je pisanje knjige službeno dogovoreno, jednog jutra sam sjeo za svoj laptop i postavio si pitanje: s kakvim se problemima suočava današnji čovjek? Što ga muči? Koja su mu znanja i alati iz područja psihologije potrebni da doslovno opstane u ovoj surovoj svakodnevici? I odgovori su kroz desetak minuta došli sami od sebe. Taj “opstanak” je jedna od prvih riječi koja mi je prostrujala glavom kada sam krenuo razmišljati o knjizi – i evo danas njenog sinonima i u nazivu knjige.

Inicijalno, mislio sam da ću u knjizi obraditi samo jednu temu. Urednici sam predložio popis od osam tema koje su mi pale na pamet, misleći da će ona odabrati samo jednu. Na moje veliko iznenađenje, svih osam joj se svidjelo – i tako je rođena ideja za knjigu od osam poglavlja. “Osam pošasti modernog svijeta”, kako sam to naveo u samoj knjizi. U nekim trenucima osjećao sam se kao da paralelno pišem osam različitih diplomskih radova! Ali baš to je dalo dodatni čar samom pisanju.

Promocija knjige u knjižari Hoću knjigu Megastore ujedno otvara ovogodišnji Tjedan psihologije, a profesori na Odsjeku za psihologiju u recenzijama primjećuju da u svojoj knjizi profesionalno i dosljedno branite struku. Što za vas kao mladog psihologa znači podrška kolega koju vam je pružilo Hrvatsko psihološko društvo? Jeste li očekivali tako pohvalne recenzije kad ste slali kolegama svoj rukopis?

S obzirom da je puno truda i razmišljanja utrošeno u stvaranje knjige, da, moram priznati da sam očekivao dobre recenzije – međutim, one su nadmašile čak i moja stroga očekivanja! Kada od profesorica koje su vam predavale na fakultetu dobijete stranicu i pol pohvalnog teksta koji de facto kaže da je njihov student napravio nešto što nisu ni kolege koji su puno stariji od njega – osjećaj ponosa je zaista velik. Naravno da je bilo nešto sitnih korekcija i preporuka s njihove strane – i na tome im neizmjerno hvala!

Podrška od strane Hrvatskog psihološkog društva šlag je na vrhu torte. Naime, jedno je dobiti pohvalu od svojih (bivših) profesorica, a drugo kada uz vas stane tijelo kao što je HPD. To zaista govori o tome da su se sve one noći pisanja i iščitavanja literature zaista isplatile. Posebno me veseli što društvo psihologa moju knjigu smatra djelom na koje se mogu ugledati drugi, stariji kolege psiholozi – a opet je pisano dovoljno jednostavnim i razumljivim jezikom za široku publiku. Zaista mi je drago što sam u knjizi imao prilike braniti boje svoje struke!

Među brojnim recenzentima knjige su ugledni psiholozi, ali i stručnjaci iz drugih područja – menadžeri, poslovni savjetnici i medijski stručnjaci. Kako se upute iz vašeg priručnika mogu primijeniti na području menadžmenta te u unapređenju svakodnevne komunikacije? 

Knjiga obrađuje teme i izazove s kojima se svi mi prije ili kasnije susretnemo u životu. Ruku na srce, ona svojim sadržajem nije precizno usmjerena na organizacije i poslovni svijet, što se čak malo i kosi s mojim zanimanjem, s obzirom da sam po opredjeljenju organizacijski psiholog. Bez obzira na to, poslovanje sačinjavaju – ljudi, sa svojim emocijama, brigama, očekivanjima i strahovima. Knjiga je tu da im pomogne nositi se upravo s tim – a i s puno više toga!

Ideja knjige jest bila da bude pisana za široku publiku. Zbog toga su teme obrađene na način da pokriju poslovnu, ali i privatnu sferu života. Na kraju svakog poglavlja nalazi se popis praktičkih vježbi koje svatko od nas može isprobati u svojoj svakodnevici – u svojoj organizaciji, obitelji, kod upravljanja svojim slobodnim vremenom ili sl.

Svako od poglavlja opisuje problem i sadrži vježbe za usvajanje zdravijih navika koje omogućuju lakše postavljanje cilja. Kome je prvenstveno namijenjen priručnik? Očekujete li da će ga prije prihvatiti Vaši vršnjaci ili starija publika? Može Vaša knjiga biti korisna srednjoškolcima i studentima? 

Kad bih mogao predviđati budućnost, drage bolje bih vam dao odgovor na ovo pitanje. 😊 Ciljanu skupinu kojoj je knjiga namijenjena ne bih definirao dobno, već po nekim drugim kriterijima. Ona je tu za sve one koji su spremni nešto napraviti za svoje bolje sutra, koliko god to zvučalo kao klišej. Knjiga je prva stanica na putovanju ka odredištu koje se zove sretan, ispunjen i svrsishodan život. Pomaže čitateljima ne samo uspostaviti dobre navike, već im i dati znanja kako upravljati vlastitim emocijama, biti bolji komunikator, čak i preispitati neke vlastite vrijednosti ako je potrebno.

Ona može biti korisna i srednjoškolcima i starijima – ako imaju otvoren um i spremni su raditi na sebi.

U priručniku navodite kako osvijestiti da u svakoj životnoj situaciji imamo izbor te biti svjestan svih mogućnosti koje su nam na raspolaganju, a zatim donosite vježbe kojima se može formirati novo, prilagođeno ponašanje i učvrstiti nova navika. Primjenjujete li slične vježbe u svojoj savjetodavnoj praksi i radu s menadžerima i poduzećima? Kakve uspjehe postižete psihološkim metodama? Možete li navesti primjer?

Tako je, popis vježbi naveden u knjizi samo je dio široke palete tehnika koje koristim i u svom svakodnevnom radu, prvenstveno na edukacijama i u individualnom savjetovanju i coachingu. Međutim, te tehnike nisu čarobne tablete koje ćemo “popiti” i očekivati da će nam odmah biti bolje ili da ćemo od sutra biti nove osobe. Za korjenitu promjenu potrebno je puno vremena i strpljenja, te konstantno motrenje našeg napretka. Neke od ovih tehnika će biti “pun pogodak”, neke neće imati efekta. Kod nekih ćemo benefit osjetiti tek za nekoliko tjedana ili mjeseci. Puno je tu varijabli u jednadžbi – i zbog toga treba pristupiti strpljivo, promišljeno i s pozitivnim stavom.

Primijetit ćete da se izjava da u svakoj životnoj situaciji imamo neki izbor ponavlja nekoliko puta kroz knjigu. I to je s razlogom – jer u dosta situacija zaboravimo na to. I onda zbog toga što mislimo da nemamo izbor te da smo, kako sam to nazvao u knjizi, “žrtve sudbine” lako padamo pod utjecaj neugodnih emocija i loših navika.

Odnedavno na radiju Poslovni FM vodite emisiju u koju pozivate sugovornike iz područja psihologije i upravljanja ljudskim potencijalima. Koliko mediji, u koje spada i knjiga, mogu pridonijeti popularizaciji psihologije? Možemo li kao društvo bolje koristiti znanstvena i tehnološka dostignuća koja su nam na raspolaganju? 

Možemo! I rekao bih da mediji tu igraju jednu od ključnih uloga. Živimo u državi u kojoj je svijest javnosti uvelike pod utjecajem sadržaja koje objavljuju različite medijske kuće. Previše se piše o lošem, a premalo o dobrom – barem po mom skromnom mišljenju. Kada bi mediji umjesto crne kronike i političkih vijesti dijelili uspješne poduzetničke priče i savjete za bolji život, već bi to bio veliki korak naprijed. Takve priče su nam prijeko potrebne! Nadalje, i sam svijet izdavaštva ne dobiva onoliku pažnju koliku bi trebao. U knjigama je sadržano znanje od neprocjenjive važnosti – i potrebno je stalno raditi na osvješćivanju stanovništva o toj činjenici.

Na sreću, rekao bih da se situacija malo pomalo mijenja – nabolje. Nešto se zaista pokreće! Sa svakom objavljenom knjigom, člankom, pa i najobičnijom objavom na društvenim mrežama možda smo pomogli barem nekome – a često i puno više nego što mislimo. Zbog toga treba biti uporan i iskoristiti moć medija da bismo danas posijali sjeme za bolje sutra.

(S.P.M.)