Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Manje brige, više pameti

I dalje se u puno svakodnevnih situacija učim razmišljati pozitivno i produktivno. Čini mi se da je to nešto što se većina nas mora učiti. Jer najlakše bi mi sada bilo razmišljati o koronavirusu.

Piše: Zvjezdana Tintor/Samopozitivno.com

Isto kao što je najlakše razmišljati o onome što nam nedostaje. Pa o onome što ne valja. Pa o onome što mi se ne da i onome što me izluđuje kod drugih i mene same. Znam da o svemu tome nema smisla razmišljati ako to razmišljanje nije konstruktivno i ako ne nudi nikakvo rješenje. Jer tada se vrlo vjerojatno radi o žaljenju. Isto kao što razmišljanje o koronavirusu vrlo lako prelazi u brigu, strah i paniku. A čemu nam služe žaljenje, briga, strah i panika? Povećanju stresa. Što vodi padu imuniteta. Što stvara pogodno tlo za koronavirus i sve ostale viruse ovoga svijeta.
Već i ptice na grani pjevaju koliko negativno stres djeluje na nas ljude i koliko doprinosi raznim bolestima, kako tjelesnih, tako i psiholoških. A briga nije ništa drugo nego doza stresa. Kada se brinemo znači da strahujemo od nekih loših budućih predviđanja. Zašto ne bismo predviđali nešto dobro? Ne treba nam briga da bismo se pazili. Ne treba nam strah da bismo podizali svoj imunitet i brinuli za svoje zdravlje. Mala doza brige možda nas može potaknuti da se počnemo paziti, ali ako ona prijeđe granicu korisnog, tada može samo odmoći.

Jučer biram kremu u dućanu i slušam prodavačice kako se isfrustrirano “natječu” koja više radi na kasi i koja je više izložena. Stojim u pošti i čujem žene do sebe: “Znate li da i životinje prenose?”, “Treba što manje izlaziti i putovati, a ne se bakćati po dućanima i autobusima!”. Nekoliko minuta kasnije prvi sam put od kada je riječi o koronavirusu primijetila jednu svoju zabrinutu misao koja mi se pokušala utaboriti u glavi. Vrlo brzo sam je se riješila, ali to mi je pokazalo kako je lako stvoriti paniku među ljudima. Tako nas je lako manipulirati. Tako nam se lako usade nove misli u glavu. Tako nas se lako usmjeri gdje mediji žele, gdje oni vide dobru priču, gdje oni znaju da ćemo nasjesti i “kliknuti”. Tako nam se lako fokus makne s važnih stvari i usadi strah. No nitko nije kriv za to osim nas samih. Mi smo ti koji biramo što čitamo, gledamo i slušamo, te kako na to reagiramo.

Ako ne razmišljamo o tome što razmišljamo, kontrola pada u ruke nekoga tamo kome je posao napisati dobar clickbait. Pa onda svi klikamo, strahujemo i zgražamo se, komentiramo i napadamo jedni druge. Konstantno se žalimo što nam se svakodnevno servira takav sadržaj, a mi smo ti koji mu i dalje dajemo podršku.

Udaljiti se od svega toga ogroman je korak naprijed. Paziti što čitamo i koga pratimo, o čijim vijestima razmišljamo. Sve to oblikuje naše razmišljanje, pa tako i nas kao osobe. Možemo se okružiti pozitivnim i pametnim, a možemo se okružiti crnom kronikom i panikom. Možemo mi vidjeti i sve to, ali onda dozirati sadržaj, razmišljati svojom glavom. Osvijestiti što se događa, gdje nas vode misli i “tko tu koga”. Do najboljih rješenja dolazi se hladne glave. Do najboljeg imuniteta dolazi se mirom i zdravim stilom života. Briga to može samo narušiti, na isti način kao što nas panika u trenutku nesreće može paralizirati i spriječiti da pomognemo sebi i drugima.

Jedna od najboljih stvari koju sam napravila za sebe prije nekoliko godina bila je kada sam počistila svoje društvene mreže od “otrovnog” sadržaja. To znači da sam prestala pratiti sve one koji mi dostavljaju beskoristan sadržaj. Koji mi pune glavu nesrećama, bolestima i svim drugim ružnim informacijama zbog kojih se samo loše osjećam, a koje mi ne pružaju apsolutno ništa korisno. I preporodila sam se. Jer jedno je informirati se i biti u toku, a nešto potpuno drugo čitati crnu kroniku i deset puta dnevno otvarati članak vezan uz koronavirus. To ne služi, to odmaže. Umjesto da zajedno sijemo sjeme nezadovoljstva i panike, možemo zajedno sijati neko korisno sjeme.

Svatko je odgovoran za sebe i sadržaj koji konzumira, bez obzira na to koliko smo “izbombardirani” informacijama sa svih strana. Svatko je odgovoran za svoje misli i svoj fokus. Upornim gledanjem u ono što ne valja, što je ružno i opasno ne postižemo ništa. Dapače. Ružne vanjske stvari koje su se već dogodile nisu u našoj kontroli. Time što pričamo o njima i stalno ih potvrđujemo nećemo se bolje zaštititi. Zato možemo radije gledati u pozitivnom smjeru; fokusirati se na ono što se može promijeniti i što je u našoj kontroli.

Možda ne možemo pobjeći od svih virusa, strahota i ružnih stvari ovoga svijeta, ali možemo birati u čemu ćemo sudjelovati. Što ćemo čitati, o čemu ćemo pričati, što ćemo širiti i graditi.

“Build what you want to see in the world.” – Jack Dorsey