Splićani na balkonima masovno sade biže, ciklu, rotkvice…
Sve ono što ni najveći ekolozi do sada nisu napravili koroni je uspjelo u sekundu, primjerice, na balkone splitskih stanova donijeti urbane vrtove. Dosad su oni pod Marjanom bili mit i čisti science fiction.
Ali dočim je korona zatvorila pazare, a pred trgovinama stvorila duge redove, Split se dao u balkon poljoprivredu. I pazite ovo, nema kvarta u kojem pod proljetnim suncem ne raste mikrozelenje tipa graška, cikle, rotkvica, i evo nam iznenađenja – suncokreta!
Ne, ne sade ga više samo Slavonci, od korone su i Splićani postali pravi teraca-ratari.
– Dogodila nam se balkon revolucija, ljudi su otkrili povrtlarstvo, odlučili su jesti domaće, provjereno. Zahtjevi za našim posudicama s biljkama koje se mogu ili odmah obrati, ili neko vrijeme gojiti, neke i više puta koristiti, stižu nam iz cijele županije.
Nevjerojatan je toliko brzi preokret u razmišljanju, toliko izraziti pomak prema ekološkom, domaćem proizvodu. Iz našeg obiteljskog vrta u Rupotinama svakodnevno izlaze posudice s ekološkim zelenjem, koje šaljemo na sve strane.
Došlo je dotle da sam u korona-krizi morala zaposliti još radne studentske snage, kako bi mi pomogli u distribuciji mojih zelenih obroka na kućna vrata – kaže nam Ankica Dedić, a evo i njezinih titula, podmarjanska pionirka zdrave hrane, živahna splitska pazarušna prodavačica, prva koja je u Split prije pet godina donijela mikrozelenje.
ČEPRKAT ĆE, ZABAVIT ĆE SE
Mikrozelenje su povrtnice koje na balkone ljudi stižu u biljnom pubertetu, taman pred bujanje. A mogu doći i u još ranijoj dobi, koja će se onda pod rukama novih domaćina usmjeravati, njegovati, razvijati u jestivu biljku. Na vama je da odaberete što želite.
Isto kao što je odabrati morala Ankica, koju je odluka Kriznog stožera o zatvaranju pazara dočekala na obiteljskom zemljištu i rasadniku u Rupotinama. Za nju, kao i za većinu poljoprivrednika, to je značilo polaganu i sigurnu propast.
– Najveći su mi kupci bili hoteli i restorani, koji mikrozelenje koriste kao jestivu i oku ugodnu dekoraciju na tanjurima. Njih sam sa zatvaranjem mogla prekrižiti. Onda su stigle najave da od ove turističke sezone nema ništa. Prekrižila sam onda i to tržište.
Onda su se zatvorili pazari. I šta sad, zemlju sam posijala, sadnice su taman počele nicati, sve sam raspoložive snage pripremila za sezonu. Mogla sam stat i plakat. Ali nisam takva, neće mene ništa zaustavit.
U tren sam promijenila logiku posla i rekla, ljudima ćemo ponuditi hranu koju će sami uzgajati i brati. Ionako stoje kući, zabavit će se, čeprkat će po balkonu, zalivat će svoj ručak, zaigrat će se i dica, imat će prirodu i društvo – veli Ankica.
KAD TI ŽIVOT DA LIMUNE…
Oglasila je ideju preko društvenih mreža kojima se obilato služi u svom radu i doživjela buuuum. Ogromni. Onima koji su i do sada od nje kupovali mikrozelenje, ljudima željnima zdrave hrane, bez pesticida, kemikalija, vegetarijancima i veganima, bolesnicima na posebnoj prehrani, pridružila se i ona najveća gomila.
Ljudi koji su s dostavom na kućna vrata počeli dobivati provjerenu zelenjavu. Ankica je i inače na Pazaru kao ispomoć zapošljavala studente koji joj rade i na ljetnoj dostavi. To je pojačanje imala u vrijeme turističke žiže. A sada je, kada se najmanje tome nadala, morala zbog pojačanih dostava angažirati i nove snage.
– Kada ti život da limune, a ti od njih napravi najlipšu limunadu. Volim radit, od devete godine prodajem na Pazaru, i rekla sam, nećeš korona, ne bojim te se. Ako rade doktori i sestre, policajci i vatrogasci, mogu i ja.
Dok ide, ide, neću se zamarati crnim mislima. I tako sam se ja uhvatila posla. Čula sam sto puta kako ljudi govore, a uvatit ću se ja jednom zemlje, zasadit ću kupus, blitvu, kumpire, vidit ćeš ti kako se od toga može živit. Ali sada se pokazalo da takvih u praksi nema.
NITKO NE BI MOTIKU U RUKE
kad triba radit nitko ne bi uzea motiku u ruke. Čak i dicu njom straše, koliko puta kažu, nećeš učit, je li, onda ćeš morat udrit po motici. Ja se motike nikad nisam ni plašila nit sramila – veli Ankica.
E sada, da vam pojasnimo princip. Biljčica u posudi s dva do tri iznikla listića se naziva mikrozelenje. Ona već poveća je lišće. A kako mi ipak nismo toliko voljni radit, najviše se naručuje lišće, koje je odmah spremno za berbu i ručak.
Odlično u cijeloj ovoj priči je i to što se neke biljčice mogu ogoliti i po nekoliko puta, a opet će izbacivati nove izbojke.
– To je hrana puna vitamina, minerala, klorofila, zdrava po svim parametrima i svakome preporučljiva. Rižom, morskim algama, voćem i povrćem hranila sam se u svojoj desetogodišnjoj borbi s neplodnošću.
Nisam htjela ići na umjetnu oplodnju, dvaput sam izgubila bebu, a jako sam željela zatrudnjeti prirodnim putem. Trud je urodio onim što sam najviše željela. Postala sam majka dvoje djece. Sve je u glavi, sve je u prehrani. Ja biram zdravo – veli Ankica Dedić.
Izvor: Slobodnadalmacija.hr
