“Svi su naši proizvodi posebni, jer su rađeni na starinski način, bez konzervansa i umjetnih dodataka, što im daje posebnu kvalitetu”.

Blatna slavonska zemlja u potpunosti je opkolila njihove gumene čizme, no posao na selu ne pita i ne bira vrijeme. Ivana Lemešić i njezina svekrva Marija jedva su dočekale prestanak oborina i bar malo prosušenu zemlju kako bi zašle u redove gdje se crvene paprike koje čekaju svoj red za berbu.

– Već bismo mi to pobrali da nije zadnjih dana bilo kiše koja nam je prolongirala završetak berbe paprike, ali evo sada smo dočekale naš trenutak. Jest još malo blatno, ali nije problem – priča gospođa Ivana hodajući i noseći u rukama kante s obranom paprikom od koje će uskoro praviti svoj, kako kaže, odlični i posebni ajvar.

– Ma, svi su naši proizvodi odlični i posebni, jer ih radimo bez konzervansa i umjetnih dodataka, na starinski način, što im daje dodatnu dimenziju kvalitete i okuse i teksture. Sve su to ekološki proizvodi – kaže gospođa Lemešić nositeljica OPG-a Ivana Lemešić iz Gornje Bebrine, nedaleko od Slavonskog Broda, koja je prije sedam godina sva znanja koja je stekla radeći zimnicu za svoje kućanske potrebe odlučila pretvoriti u posao koji će joj biti osnovni izvor prihoda.

Savršen pekmez

– Dobila sam otkaz, naljutila se i počela raditi nešto svoje. Bio je studeni i jedino što sam u tom trenutku mogla pripremiti bio je pekmez od šipka, koji je tako postao naš prvi proizvod. Mnogi su mi prognozirali da neću ništa prodati, ali, eto, prodala sam sve. Te prve godine imala sam 50 bočica zimnice, a danas ih je više od 4000 – ponosno će naša domaćica, koja u svom asortimanu ima teglica zimnice i pekmeza.

– Radimo domaći ajvar, blagi i ljuti, dvije vrste kisele paprike, kisele krastavce, rezanu ciklu, ribanu ciklu s hrenom, feferone, pasiranu rajčicu te domaće pekmeze od šipka, šljiva, marelice i dunje. To je naš asortiman na koji smo iznimno ponosni, jer iza svega stoji mukotrpan rad što u polju, što pri samoj pripremi, rezanju, čišćenju, kuhanju…, ali i smišljanje novih ideja i metoda kako proizvode učiniti još boljima i ukusnijima. Bez lažne skromnosti mislim da sam, pekmez od šipka, kao prvi proizvod, dotjerala do savršenstva i tko god voli takav pekmez i proba ga, redovno ga hvali – istaknula je Ivana, za koju od samoga početka nije bilo kompromisa oko toga hoće li se u proizvodnji koristiti umjetni dodatci.

Dok sam radila za naše kućanske potrebe, naravno ne u ovim količinama, sve je išlo na starinski način, bez konzervansa, želina, pojačivača okusa… i rekla sam sebi i svima u obitelji da će tako biti i kada smo krenuli u komercijalnu priču. Za mene tu nije bilo kompromisa, iako je bilo nekih pokušaja da se barem malo u nešto stavi konzervans, ali ja sam rekla da ne može i ostalo je po mome. Osim toga, praktički sva sirovina je s naših njiva gdje radimo ekološku proizvodnju bez ikakvog špricanja, pri čemu su paprika i rajčica naše stare sorte. Imamo primjerice narančastu papriku, za koju me često pitaju je li to marelica, odnosno kompot od marelice. To je još svekrva imala i sačuvala, a rajčica je stara sorta koju je iz Like,  odakle su moji porijeklom, donijela moja baka.

Razlika u okusu i kvaliteti tih plodova u odnosu na nove sortimente je očita. Ističe kako je vrlo brzo shvatila da njezini proizvodi imaju prođu na tržištu. Prvi pekmezi od šipka planuli su vrlo brzo, pa je već sljedećeg proljeća to poprimilo obrise ozbiljnoga posla. Tada su odlučili posaditi veće količine i površine povrća kako bi imali dovoljno svoje sirovine, da je ne moraju kupovati od drugih. Danas tek manji dio povrća i voća moraju kupiti od lokalnih proizvođača, ali samo onih za koje su sigurni da ne koriste nikakvu kemiju pri uzgoju u baščama.

Svake godine smo samo rasli i povećavali što zasađenu površinu, što broj teglica i to je dobro, jer znači da imamo svoje mjesto i prođu na tržištu. Mi smo mali OPG i zasad smo zadovoljni s ovime što imamo, premda se ja nekad zamislim i razmišljam kako napredujemo sporije nego što bismo možda mogli, ali opet za ovaj način prodaje ipak je to zadovoljavajuće – istaknula je Ivana

Prvi prodajni kanal im je tržnica u Slavonskom Brodu, gdje imaju svoj štand, a sada s početkom jeseni krenut će i sajmovi na koje redovito odlaze, i to uglavnom u kontinentalnoj Hrvatskoj. Dosta toga uspiju prodati i preko interneta, a kako su se uključili i u projekt Žuti klik, vjeruju da će im i to dodatno poboljšati, bolje rečeno – ubrzati prodaju, osobito sada kada počinje prodajna sezona. Jer, u konačnici oni uspiju prodati gotovo sve što prerade. Naravno, s vremenom su u nekim proizvodima i evoluirali.

Za dijabetičare…

– Slušamo što ljudi žele, pa se tome prilagođavamo, pri čemu naravno pazimo da ne izgubimo neke naše osnovne postulate. Nekad smo recimo radili ajvar s kožicom, a sada je bez kožice… Uglavnom, kao što sam rekla, najvažnije da je sve bez konzervansa i drugih umjetnih dodataka i što je jako važno, a nisam istaknula, sve je pasterizirano. Osim toga, gledamo da u svakom proizvodu bude što manje šećera, a primjerice pekmez od šljiva od prošle godine radim potpuno bez šećera i pokazalo se jako dobrim, a pogodno je i za dijabetičare. Šećera nema ni u pasiranoj rajčici, a u ostalim proizvodima tek minimalno. Imamo, naravno i neke svoje male trikove koje smo s vremenom razvili i koji našu zimnicu i pekmeze čine posebnijim. Također, dosta pazimo i prilikom slaganja, najviše paprike, da to ne bude nabacano u teglicu nego lijepo posloženo i estetski oku ugodno, iako je naravno najvažnije da bude ukusno, a to smo postigli – naglasila je Lemešić, koja je nakon smrti suprugova oca Jakoba preuzela na sebe kompletan OPG.

Prije su imali dva odvojena, ali nakon što su počeli s ekološkom proizvodnjom, za što je potrebna i veća površina zemlje, dogovorili su se da sve spoje u jedan OPG i od tada tako rade. Imaju pet hektara zemlje. Kad je riječ o količinama, Lemešić ističe da krastavaca bude do 400 teglica, paprike do 800, rajčice do 800 litara, pekmeza 300-400 teglica po svakoj vrsti, pri čemu su oni pretežno u teglicama od 370 grama.

Razlog za to je što se rade bez konzervansa, pa ih se treba ranije potrošiti, a to bi u teglicama veće zapremine jednoj obitelji možda bio problem, zbog čega su odlučili raditi ih samo u manjim teglicama.

– Što se tiče roka upotrebe, nakon otvaranja ajvar i rajčica mogu stajati do 10 dana, paprika može dulje, i do mjesec dana, feferoni isto tako, kao i cikla. Šipak i marelica također do mjesec dana, čak i bez hladnjaka. Ajvar i rajčica moraju biti u hladnjaku nakon što se otvore, a ja osobno stavljam i krastavce. Pekmez od šljiva trebao bi se potrošiti u roku od 15 dana – dala je par praktičnih savjeta Ivana, koja iz svekrvu Mariju najviše vremena provodi u ovom poslu.

Ivana sa suprugom Stipom te kćerima Veronikom i Petrom i sinom Filipom, inače studentima, živi u Slavonskom Brodu, ali glavnina posla obavlja se u roditeljskoj kući njezina supruga u Gornjoj Bebrini. Kaže da svi pomažu koliko im to njihove druge obveze dopuštaju. Suprug je zaposlen, pa se on uključuje izvan svog radnog vremena, dok djecu i ne “maltretiraju” previše.

– Nisu se baš zaljubili u ovaj posao – smije se Ivana. – Dobro, razumijem ih ja. Nije to lako. Zna biti jako teško po cijele dana provesti na njivi. Prije nekoliko godina, primjerice, imali smo dosta krumpira, a kako smo i to radili ekološki, morali smo zlatice skupljati ručno. To je bio strašan posao, radili smo po cijele dane i stvarno je svima bilo previše, a s obzirom na to da nismo mogli postići cijenu kakvu smo smatrali da zaslužujemo, na kraju smo od krumpira odustali i sada ga posijemo samo za naše potrebe. U biti smo se isprofilirali tako da radimo ono što se može prodati. Sadimo i tikve, to čak planiramo povećati.

Inače, kada je riječ o samome poslu, kada imamo neki veliki posao, onda smo svi ovdje, pa tako i moji roditelji Franjo i Manda. To bude kada se kiseli, kada se čisti rajčica, reže cikla… onda treba puno ruku, pa se skupi cijela obitelj, napravimo ručak i ispadne kao roštilj. Posao i zabava. Trenutak da se još malo družimo i budemo zajedno, a onda i posao lakše podnesemo – ispričala je Ivana.

U vrijeme našeg posjeta rajčica je već bila završena, kao i paprika, koje ove godine imaju manje nego inače, no kako kaže Ivana, takva je godina. Vanjska sezona im počinje u ožujku, kada krene sadnja, krajem ljeta završetkom berbe vanjski dio poslova završava, pri čemu je dobar dio toga već i spremljen u tegle i bočice te spreman za prodaju.

– Ljeti nam prodaja malo stane, a onda u jesen krene i do travnja je odlično. Naravno, moglo bi i bolje, ali nismo nezadovoljni s obzirom na to da smo i skuplji od većine drugih koji ne rade u ekološkom sustavu, pa je neke proizvode zato teže prodati, ali sve se može kušati prije kupovine. Ne prodajem maglu. Nekome se nešto ne svidi, ali 90 posto ljudi bude zadovoljno, imamo svoje stalne kupce, koji nam se vraćaju, a imamo i obitelji koje kompletnu zimnicu kupuju od nas već godinama. Skuplji smo za 30-ak posto, ali oni koji su probali i koji znaju kako ja radim ne prave problem zbog cijene i vraćaju se k meni – istaknula je Ivana i dodala kako su proljetos sa svojim proizvodima ušli i u jedan hotel te duty free shop na zagrebačkom aerodromu.

– Svi proizvodi OPG-a Ivane Lemešić, kao i drugi proizvodi najboljih hrvatskih OPG-ova, dostupni su putem internetske trgovine Hrvatske pošte Žuti klik, u kojem se nalazi kategorija izvornih hrvatskih proizvoda Klikni na domaće – proizvodi naših sela. Posebnost Žutog klika je u tome što se svi proizvodi iz ponude, osim na internetskoj stranici, mogu kupiti i narudžbom u bilo kojem poštanskom uredu HP-a ili pozivom u kontaktni centar na broj 072-07-07-07.

Najveća pogodnost za sve kupce je besplatna dostava proizvoda, bilo na kućnu adresu, bilo u najbližu poštu. Osim mjesta dostave, korisnici sami odlučuju o načinu plaćanja, a mogu i odabrati plaćanje karticama, PayPalom ili plaćanje poštaru prilikom dostave. Ovim projektom suradnje s OPGovima Hrvatska pošta približava male poljoprivredne proizvođače kupcima diljem Hrvatske, potiče ruralni razvoj i pomaže u plasmanu domaćih proizvoda.

Izvor: Jutarnji List