Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Ekskluzivan intervju s prof.dr.sc Ivanom Đikićem – Možemo li od bakterija učiti o kreativnosti?

„Bakterije postoje na svijetu 3,5 milijardi godina. Mi postojimo nekoliko stotina tisuća godina kao ljudi, prema tome bakterije su kroz evoluciju 3,5 milijardi godina dokazale da su inovativne, prebrodile su sve evolucijske pritiske, kreativne su, prilagodile su se i opstale. Na tim činjenicama mi samo moramo istražiti kako su to uspjele.“

Dok se sliježu dojmovi i čekaju video snimci govornika najinspirativnijeg događaja godine koji se održao 15.5. u velebnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, emocije sudionika i govornika još uvijek pršte nabojem optimizma, nade, pozitivnih i inspirativnih misli i ideja vrijednih širenja.

TEDx Zagreb pod nazivom „BUILD FUTURE NOW“ je opravdao očekivanja i pružio puno više. Bio je to praznik poticajnih riječi, iskustava, savjeta od inspirativnih ljudi i njihovih ideja koje žive, te sjajnih glazbenika, plesača i mladih nada koje tek dolaze.

Inspirativni govornici, fascinirani genijalnim umovima poput Tesle, svjetlošću, arhitekturom, smijehom, liderima, inovativnim prenašanjem znanja, kreativnim bakterijama i mnogim drugim temama, usudili su se predvidjeti budućnost i pozvati nas na djelovanje jer ona se gradi upravo sada i ovdje putem svih nas. Pozvani da prenašamo dalje ove inspirativne ideje i riječi u ime portala SAMOPOZITIVNO kao medijskog pokrovitelja događaja, bili smo u mogućnosti svjedočiti ovoj silnoj pozitivnoj energiji na jednom mjestu i upoznati jednog od svjetskih umova današnjice, porazgovarati s njim i potaknuti  ga da nam povjeri i podjeli s našim čitateljima svoja promišljanja važnosti bakterija kao najstarijih organizama na ovom planetu i što možemo naučiti od njih, o budućnosti Hrvatske i mladima u njoj.

Sigurni smo da ćete čitajući ovaj nadasve iskreni i otvoreni intervju poželjeti i sami biti dio budućih  inspirativnih TEDx događaja i pridružiti se  inspirativnim govornicima, ljudima koji svojim idejama i djelima mijenjaju ovaj svijet.

SAMOPOZITIVNO: Gospodine Đikiću,  kakav je osjećaj biti jedan od najuspješnijih i najcjenjenijih hrvatskih znanstvenika u svijetu?

Dobar je osjećaj biti dobar znanstvenik i to je ono što ja jesam. Ja nisam najcitiraniji, najbolji, najuspješniji, znanost vam je relativna disciplina i u znanosti oni ljudi koji rade znaju koliko je znanost teška ali u isto vrijeme uzbudljiva kreativna i dobra. U tom smislu mi radimo da bismo napravili određene vrijednosti za društvo, za društvenu zajednicu, za medicinu, za znanje, na taj način ja se osjećam kao dobar i pozitivan znanstvenik, a ovo sa „naj“ superlativima je relativna deskripcija.

SAMOPOZITIVNO: Bavite se istraživanjem tumora. Ovih dana po drugi put ste postali dobitnik 2,5 milijuna eura vrijednog projekta Europskoga istraživačkog vijeća (ERC) za napredne istraživače u sklopu kojeg ćete istraživati kako bakterijski toksini uzrokuju oštećenja stanica i tkiva. Kakvu ulogu igra novac u znanstvenom svijetu i može li znanost bez novca napredovati?

Suvremena znanost je vrlo skupa zbog novih tehnologija koje moramo koristiti. Ideje su jeftine, ali ideje se moraju testirati i današnje testiranje modernih i kompleksnih koncepata ili ideja je vrlo skupo i zato mi kao znanstvenici moramo biti konkurentni na tržištu grantova, a grantovi su ustvari gdje postoje veliki iznosi novaca. I u Hrvatskoj ima dovoljno novaca za dobra istraživanja, najvažnije je izabrati najbolje projekte koji će biti financirani iz tih novaca da bismo preko tih projekata uspjeli stvoriti najnovija otkrića koja su vrijedna tih novaca koja smo dobili. Znači zaključno je, znanost je skupa no postoje kriteriji kvalitete kroz koje taj novac se može dati najboljim grupama i za to neke grupe mogu ima 5 miliona eura a druge grupe imaju 50 kuna.

SAMOPOZITIVNO: Znanost 20. i 21. stoljeća, razlike i sličnosti? Hoćemo li i kada po vama doživjeti pametne lijekove  koji su u mogućnosti uništiti samo loše stanice?

Mislim da je budućnost 21 st. u biomedicini. Danas sve znanstvene discipline su fokusirane na velika pitanja biomedicine i u tome se koristi matematika, fizika, kemija, biologija i kompjuterske znanosti da bismo mogli odgovoriti na nove izazove 21. st. Pri tome jedan od izazova je da stvaramo lijekove koji neće biti širokog djelovanja nego ciljanog djelovanja. Ciljano znači da razumijemo uzrok bolesti i da stvorimo lijek koji će djelovati samo na taj uzrok i oni će puno manje štetiti nego što smo prije imali kao kod kemoterapeutika. Kemoterapeutici se daju da blokiraju proliferaciju ili dijeljenje svih stanica, to je nešto što uzrokuje jako puno nuspojava i zato je današnja stara terapija dosta štetna za organizme. I to je budućnost. Ja vjerujem da to neće to biti samo u medicini već i u obrazovanju i u drugim granama gdje ćemo razumijevanjem naših životnih procesa moći stvarati puno bolje, puno značajnije tehnološke i medicinske iskorake.

SAMOPOZITIVNO: Pronalaskom uzroka bolesti, može li se po vama kao znanstveniku organizam možda samoiscijeliti?

Teško je govoriti o samoiscjeljivanju jer javnost to percipira kao neku nadnaravnu moć. Ono što je istina i to će vam svaki znanstvenik reći: Znanost nije izolirana od našeg psihološkog statusa koji postoji u organizmu i najbolji dokaz toga vam je utjecaj psihosomatike na lučenje hormona u glavi koji reguliraju imunološki sustav. Kad ste pod stresom, vaš imunološki sustav je puno slabiji i u tim uvjetima sve bolesti koje vas napadaju počinju plesati ples jer su one sada gospodari.

SAMOPOZITIVNO: Svjetski ste čovjek. U kojem okruženju ste bili najviše motivirani i odakle crpite istraživačku energiju?

Najviše sam motiviran kad sam okružen kritičnim ljudima. Ljudima koji imaju svoje mišljenje, imaju svoje ideje i koji svoje ideje iskazuju i suprotstavljaju mojim idejama. U tom trenutku moje ideje se multipliciraju na taj način da ja kroz razgovor napravim odličnu ideju koju mogu eksperimentalno testirati. Iako sam živio po cijelom svijetu, školovan u Hrvatskoj, Americi,  Švedskoj, Njemačkoj i sad ponovo Amerika, moram reći da je atmosfera koja postoji u mom laboratoriju momentalno u Frankfurtu upravo takva da mi omogućava nevjerojatnu kreativnost. Imamo eksplozivni rast novih otkrića, ali moram reći da je taj dio komplementaran vrlo dobro novom klimom zbog koje sam otišao u San Francisko, a to je tehnološki napredak. Tehnološki napredak u kojem vam je gotovo ništa nemoguće. Tamo je sve moguće. Ali ono što je lijepo a to se mora naglasiti da ljudi ne tvrde, već će oni to sigurno i napraviti. To je njihov  pristup. pristup. Naš problem je što govorimo kako ćemo mi to pokušati napraviti, a oni će postaviti pozitivan pristup prema tome.

SAMOPOZITIVNO: Kako započinjete dan i koliko vremena imate za odmor. Na koji način se opuštate?

Dani su vam dosta različiti. Ja dosta putujem, tako da mi je dan noć i noć dan, sa svim tim vremenskim zonama. Malo spavam a to je dobra stvar jer mogu koristiti energiju u bilo koje doba dana i noći. To me čini na neki način vrlo produktivnim, ja vjerujem da je to jedan od mojih talenata. Kako se opuštam? Meni je najveće opuštanje susret s ljudima, prijateljima, jedan normalan razgovor, umjereni, koji nije o bilo kojoj temi nego koja je samo razgovor, ljudski razgovor o nečemu što me u tom trenutku zaokuplja u glavi. Na taj način se čovjek opušta. Ono ako želite ekskluzivu, moj najbolji način opuštanja je peglanje. Ja sam kao dijete naučio od mame peglati i to je bila moja zadaća doma. Ja i dan danas, evo i jučer prije emisije „Nedjeljom u dva“ uzeo sam sve svoje košulje koje sam imao u torbi, jer su bile malo zgužvane i otišao prije spavanja i peglao i u tih pola sata –  40 minuta koliko je to trajalo,  ja sam si opustio kompletno tijelo i glavu. Razmišljao sam o nečemu, a ruke su radile i peglale automatski. Tako da velim i moja djeca i ja imamo peglanje u mojoj kući kao resor koji moramo obaviti i ja sam motivirao i kćeri i sina da zajedno sa mnom peglaju, mislim da je to jedna obaveza da i muškarci u kući trebaju raditi svoj poslove, mi smo se dogovorili da ja ne kuham ali peglam.

SAMOPOZITIVNO: Kakvi su odnosi među vašim kolegama znanstvenicima i istraživačima? Postoji li među vama konkurencija ili se međusobno nadopunjujete za opću dobrobit čovječanstva?

Uvijek postoji konkurencija. Objaviti prvi znači sve u znanosti. Problem znanosti je dosta velika konkurencija u smislu da ako niste uspješni u sljedeće dvije godine vi na znanstvenom teritoriju na market-u i niste više vrijedni. Sve što ste objavili u zadnje dvije godine to je vaša današnja vrijednost. Ne postoje krediti prošlosti, normalno da mi cijenimo i svi smo mi cijenjeni zbog naših otkrića u prošlosti, dobivamo i nagrade za nešto što smo napravili prije 10 godina, ali danas na tržištu među kolegama koji su kompetitivni, samo zadnje dvije godine se računaju. To je vrlo dobro jer motivira ljude na nova otkrića na kontinuirani kreativni rad, a s druge strane je nekad jako teško raditi jer neki ljudi ne mogu držati tempo i onda se povuku i lijepo je da kolege znanstvenici mogu shvatiti kada su u kompetitivnoj fazi i kada nisu i onda su oni zadovoljni. Mi smo svi zadovoljni s onim što smo otkrili prije i ne moramo svake godine imati novo ekskluzivno otkriće.

SAMOPOZITIVNO: Kako biste nam opisali trenutak otkrića nečeg važnog u vašem istraživačkom radu i koliko ih je bilo do sada?

To vam se najbolje opisuje riječju Eureka i taj opis značenja koji čitate u Wikipediji, a svi to mogu pročitati, vam je stvarno takav opis. To je jedna erupcija zadovoljstva kad čovjek ima otkriće i vidi da u svojim eksperimentalnim rezultatima ili na blotu, kad vidi nešto što može vidjeti da će u slijedećih 5 godina biti jedno ogromno novo područje, tada vi možete plesati iako nemate muziku i cijelo to vrijeme imate osjećaj da se sve oko vas vrti i da je svijet ružičast i da vam se na neki način sve slaže u životu i da ste presretni. Taj osjećaj zadovoljstva i sreće se teško opisuje, ali zato čovjek mora reći da je znanost zarazna, taj osjećaj je toliko zarazan da bi čovjek napravio sve da ponovo dobije taj osjećaj velike erupcije zadovoljstva.

SAMOPOZITIVNO: Smatrate li da jedna osoba može utjecati na tijek daljnje evolucije i smjer naše civilizacije?

Ne, mislim da danas jedna osoba nije to u stanju, ono što je problem je da je jedna osoba u stanju inicirati krivu vrstu ponašanja i motivirati velike mase ljudi da slijede tu ideju koja je destruktivna i tada stvarno zemlja i svijet kakvog znamo dolazi u stvarnu opasnost, jer velika masa ljudi može uništiti ovaj planet.

SAMOPOZITVNO: Gostovali ste na TEDx Zagreb na temu „BUILD FUTURE NOW“ kao govornik i govorili ste o suživotu bakterija i ljudi i o tome što možemo naučiti od njih te o važnosti kreativnosti u obrazovanju i za našu budućnost. Jesu li bakterije kreativne i možemo li živjeti u skladu s njima a da nisu opasne po naš život?

Bakterije postoje na svijetu 3,5 milijardi godina. Mi postojimo nekoliko stotina tisuća godina kao ljudi, prema tome bakterije su kroz evoluciju 3,5 milijardi godina dokazale da su inovativne, prebrodile su sve evolucijske pritiske, kreativne su, prilagodile su se i opstale. Na tim činjenicama mi samo moramo istražiti kako su to uspjele. Zašto su bakterije uspjele biti toliko otporne? Danas na zemlji postoje 5×1030 bakterija, najveći broj svih drugih vrsta na svijetu je bakterija. Prema tome od njih se treba učiti i ono što moramo također znati da najveći broj bakterija su zdrave bakterije, dobre bakterije koje nama pomažu i koje mi trebamo. Pojasnio sam kako u našem tijelu imamo 60% bakterijskih stanica i 40% ljudskih stanica, 40 trilijuna bakterijskih, 30 trilijuna ljudskih stanica, a to nam govori o tome da su bakterije sastavni dio nas i da mi u komunikaciji s bakterijama ostvarujemo sebe kao ljude i u isto vrijeme mijenjamo te bakterije tako da se danas govori o individualnom bakterijskom zapisu gdje svaki čovjek ima svoje bakterije koje izmjenjuje s prirodom. Te bakterije koje imamo mi još ne znamo što one nama čine, kako nam pomažu kod probave, kako nam pomažu kod predispozicije bolesti, zdravlja ili bilo kojih drugih postupaka. Na taj način mislim da smo u situaciji da moramo shvaćati bakterije i da jednostavno moramo od njih učiti. Od bakterija moramo učiti o kreativnosti i ne samo u medicini, obrazovanju, već i u svim sferama života. Da bi odgovorili izazovima suvremenog svijeta, naše škole moraju naučiti djecu biti prilagodljivima i biti kreativnima da budu odgovorni na izazove koji dolaze pred njih. To će se steći samo ako u školama imamo znanje kao vrijednost, kreativnost, inovativnost, ostvarivanje talenata svake osobe, svakog djeteta, i onda stvarati ono što je sigurnost i pouzdanje, ali i kritičnost i odgovornost. Tek tad ćemo imati djecu koja će stvarno biti odgovorna i zato je možda šaljivo, ali iskreno za reći da djeca i mladi u školi mogu puno više naučiti od kreativnosti bakterija nego od naših loših političara, ministara i onih koji nisu za taj posao.

SAMOPOZITIVNO: Za pozitivan portal u pozitivnom tonu. U čemu je po vama rješenje i ključ problema u Hrvatskoj?

Rješenje je u tome da se ljudi stvarno oslobode i počnu iskreno govoriti o problemima. Velika većina ljudi u Hrvatskoj imaju probleme sa sustavom. Sustav čini manjina ljudi na vlasti koji imaju većinu i veliki dio moći, koju su se toliko proširili sa time da su oni u stanju blokirati  svako kritično javno mišljenje od bilo koga. Većina je u situaciji podložnosti i tu većinu se treba probuditi i meni se čine da mladi ovo što vidim i osjećam u Hrvatskoj kroz recimo portal „srednja.hr „ počinju pisati iskreno o nečemu što muči mlade i oni su isto izloženi pritiscima starijih. Onda imate taj jedan sukob, generacijski sukob mladih i njihovih potreba i tzv. starih koji nisu stari već su mentalno stari jer su se uključili u stari sustav gdje politika kontrolira i preko politike i moći se treba kontrolirati cjelokupni životni tijek u Hrvatskoj, što je neprihvatljivo i neće ostati dugo.

SAMOPOZITIVNO: Može li se sinergijom koga i čega doći do rješenje i možemo li biti zemlja blagostanja i prosperiteta?

Možemo samo treba dosta vremena, ali uvijek trebamo vjerovati da ćemo to vrijeme skratiti i ako se Hrvatska probudi na vrijeme. Građanska inicijativa je važna. Barcelona, Madrid su pokazali da se gradovi mogu voditi od ljudi koji nisu stručni političari ali su zaljubljenici u svoj grad. Zašto u Hrvatskoj ne bi mogli zaljubljenici u Hrvatsku stvoriti Hrvatsku kakvu oni žele?

SAMOPOZITIVNO: Što biste savjetovali mladima koji tek započinju svoje karijere u znanosti u domovini?

Savjetovao bi im da se povežu s ljudima koji u Hrvatskoj znaju, ima ih manji broj grupa koje su kvalitetne, kreativne koje imaju svoje ideje i sa tim ljudima  treba raditi i od njih učiti. U Hrvatskoj se na taj način mogu stvarati oaze, male oaze, ali ako se povežu biti će ih više. Zato mladi moraju kroz studij vidjeti koje su to grupe koji su to profesori koji su njima uzbudljivi i njih pokušati naći, a ako to ne mogu naći u Hrvatskoj onda bih im savjetovao da bar na kratko vrijeme odu u inozemstvo, steknu određene uvjete i vrate se natrag u Hrvatsku i to svoje znanje prenesu drugim studentima i u te laboratorije koji će biti dobri, možda ne izvrsni, ali dobri, povećaju njihov nivo jer sa većim brojem mladih povećati će se broj dobrih ili izvrsnih grupa u Hrvatskoj.

SAMOPOZITIVNO : Koja životna načela vas vode kroz život i što želite svojoj djeci i mladima u budućnosti ostaviti u nasljedstvo?

Glavno načelo je da čovjek mora činiti dobro i da se mora ponašati u skladu sa onim što bi želio da drugi čine njemu. Prema tome, ako vi radite drugima ono što bi vi željeli da drugi rade vama, onda ćete stvarno biti voljen, pošten dobar i ostvarit ćete puno stvari u životu. Nasljedstvo je ono što ste napravili i to sve ovisi o svakom od nas,  ja bih volio da me se sjećaju ljudi po dobru.

SAMOPOZITIVNO: Hvala 🙂

Razgovarala Mara Majstorović urednica portala Samopozitivno.com

Foto: Ratko Mavar / TEDxZagreb