Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Intervju: Anita Freimann- doktorica sreće: Suočite se sa strahom, napustite zonu komfora, sreća je izvan tog kruga.

SAMOPOZITIVNO: Anita, zovu vas doktoricom sreće. Čime ste zaslužili ovu titulu i možete li nam se ukratko predstaviti?

Zaslužila sam ju titulom doktorice znanosti koju imam od 2012. kad sam doktorirala na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Nepresušna potreba za učenjem i znanjem te proučavanje sreće moje je nadahnuće i ono što me dovodi u stanje očaravajuće obuzetosti (tzv. flow). Majka sam, partnerica, kćerka, unuka, profesorica, vlasnica psa, prijateljica. Pomalo sam i radoholičar u duši, ali to ne doživljavam teretom, već svojim pozivom da svijet ostavim boljim mjestom nego što sam ga našla. Sudjelovala sam na brojnim međunarodnim konferencijama i skupovima i aktivno radim na popularizaciji znanosti kroz okrugle stolove, TV i radio emisije, tribine, novinske članke, popularizacijske simpozije i slično. Znanstveno, povećanje blagostanja vidim kao ultimativni ekonomski cilj. Privatno, želim promijeniti svijet pa stoga najviše mijenjam sebe.

SAMOPOZITIVNO: Kako ste došli do spoznaje da BDP kao ukupna tržišna vrijednost svih finalnih proizvoda i usluga proizvedenih u nekoj državi je samo polazna točka za mjerenje ukupnog progresa koji podrazumijeva opće blagostanje društva?

Tijekom studiranja na EFOS-u učili smo dosta o BDP-u kao ekonomskoj mjeri, gotovo da nema predavanja na kojem ga nismo spomenuli. Dok sam bila asistentica na kolegiju Makroekonomija, predavala sam i o manjkavostima ove mjere i saznala za ekonomiju sreće. To mi je odmah „zavibriralo“ i znala sam da se time želim baviti. Danas se sve u ekonomiji mjeri kroz BDP i on je političarima postao ultimativni ekonomski cilj. Čak i sinonim za blagostanje što nikako nije točno i što ova čisto ekonomska mjera nikad ne može niti postati. Istraživanjem preko 5.000 znanstvenih članaka otkrila sam da rijetko koji znanstvenik analizira BDP kao ekonomsku mjeru; umjesto toga svi samo neupitno koriste BDP brojke i donose različite zaključke. A BDP je samo ukupna vrijednost finalne proizvodnje u godini dana; mjera nastala nakon 2. svjetskog rata s ciljem baš toga – mjerenja proizvodnje. On ne obuhvaća volonterski rad, sivu ekonomiju, on raste u sezoni gripe, tijekom poskupljenja goriva, nakon poplava, ratova i sl. Dakle, ima puno paradoksa i nikako se ne slažem s izjednačavanjem BDP-a i kvalitete života.

SAMOPOZITIVNO: U svojoj doktorskoj disertaciji „Progres društva vođen subjektivnim blagostanjem: indeks sreće građana“ ste ukazali da više novca ne znači nužno i više sreće. Čime se mjeri blagostanje?

Tako je. To je vezano uz prethodno pitanje. Premda ćemo danas naći mnogo različitih studija koje će na različite načine pojašnjavati odnos novca i sreće, vodim se onim glavnim istraživanjem R. Easterlina 1974. u kojem je pokazao kako porast BDP-a (ekonomskog bogatstva) kroz vrijeme ne uzrokuje povećanje sreće stanovnika. To je pokrenulo ekonomiju sreće. Na razini pojedinca, više novca znači više sreće do razine zadovoljenja osnovnih potreba, ali nakon toga više novca neće uzrokovati proporcionalni porast sreće. Blagostanje se danas mjeri s tzv. alternativnim indikatorima kojih u svijetu ima preko 200, što i je izazovno. Ta brojka s jedne strane ukazuje koliko nam je nužna kvalitetna mjera blagostanja, a s druge strane ukazuje na nužnost uvođenja reda i uspostavljanja neke nove mjere koja će biti općeprihvaćena i, ako već ne zamijeniti, onda barem službeno nadopuniti BDP.

SAMOPOZITIVNO: Postoji li neki događaj koji vas je potakao da uđete u cijelu priču proučavanja indeksa sreće?

Teško to mogu reći; mislim da je život posljedica svih odluka koje smo do sada napravili i da nam se u životu stalno slažu situacije koje nas dovode do točno onog mjesta na kojem u određenom trenutku trebamo biti. Tako da, usudila bih se reći da sam bila, i još jesam, vođena.

SAMOPOZITIVNO: Istraživanje ste radili u lokalnoj zajednici i došli do indeksa sreće grada Osijeka. Godine 2012. najveće zadovoljstvo su građani iskazali pod indeksom zdravlje i obitelj, a najmanji javno-političkim okruženjem. Koja su po vama rješenja i kako promijeniti mentalni sklop te potaknuti građane koji se masovno iseljavaju upravo iz Osijeka zbog novca i egzistencije kraj prirodnih bogatstava koje nudi Slavonija da ostanu ako nije u novcima sve?

Treba okrenuti na pozitivu. Istok Hrvatske osim nižih vrijednosti indeksa sreće prati i loša vibracija. Ljudi su izgubili ono ključno, a to je povjerenje (u sebe, u ljude u okruženju i ono ključno u lokalnu vlast), prestali vjerovati da su promjene moguće i to sve u kombinaciji velike nezaposlenosti rezultira masovnim preseljenjima i kidanjima socijalnih veza i odnosa (obitelji, prijateljstva). Dugoročno to nikako nije dobro i trebaju nam promptna rješenja. Vidim potencijal u tome da se građane pita što žele, što im u gradu nedostaje, kako ih se može potaknuti na ostajanje i da se politika usmjeri zadovoljenju njihovih potreba. Također, i građani sami se moraju aktivirati, ne čekati da im netko drugi sredi život nego preuzeti odgovornost u svoje ruke. Mit je da će vani uvijek biti bolje nego kod kuće. Onaj tko je nesretan iznutra, bit će to i u Osijeku i u Beču i Dublinu. Uvijek ima pregršt i pozitivnih primjera, mladih koji mogu i znaju pokrenuti stvari i na to treba staviti fokus.

SAMOPOZITIVNO: Što je na kraju ekonomija sreće i može li se primijeniti kod nas u Hrvatskoj i na koji način?

Ekonomija sreće je ona koja ne teži zadovoljiti interes kapitala nego pojednostaviti život u zajednici i usrećiti svakog njezinog člana. Ekonomija sreće je dvojaka: s jedne strane u okviru nje razvijaju se različiti indikatori napretka i sreće na kojima bi trebalo biti utemeljeno upravljanje državom i odluke politike koja u fokusu ima povećanje kvalitete građana. S druge strane, naglasak je na lokalizaciji ekonomskih aktivnosti koja aktivira i pojednostavljuje život članova zajednice. Primjenjiva je kod nas, naravno. Već su se neke lokalne zajednice aktivirale i provode istraživanja kvalitete života. U ime Instituta za sreću organiziramo po Hrvatskoj seminare Ekonomije sreće na kojima se pokazuje u višestruko nagrađivani istoimeni film koji govori o nužnosti lokalizacije. Globalizacija nam u trgovine donosi proizvode s drugog kraja svijeta, a koje imamo u svojim vrtovima što je paradoksalno. Već su pokrenute tisuće inicijativa u svijetu koje vraćaju ljude kući, koje ih uključuju u zajednicu, koje ih obrazuju za život i povezuju – stvaraju osjećaj zajedništva u kojem vlada povjerenje koje je ljepilo svih odnosa. Sve više se razvijaju moderni koncepti kao što su ekonomija dijeljenja i ekonomija zajedništva u kojim vidim dio rješenja ovih izazova.

SAMOPOZTITVNO: Ovih dana izdajete vašu knjigu ‘Hrabrost na putu sreće: 12 izazova napuštanja zone komfora i kreiranja sretnoga života’ kojom potičete na proaktivnost i na izlazak iz zone komfora. Smatrate li da je odgovornost na pronalasku sreće isključivo na pojedincu i što savjetujete čitateljima u knjizi?

Dio sreće je u genima, dio u okolnostima, a dio na koji možemo sami utjecati je kako mi ne sve što se događa reagiramo. Dio je do zajednice i dio okruženja u kojem živimo koje treba biti poticajno i pozitivno, ali to nije garancija sreće. I u Beču možete živjeti nesretno. Tako da, dala bih prednost onome što je u nama. Savjetujem da se treba sa izazovima u životu suočiti, a ne ih gurati pod tepih za neka druga vremena. Svi želimo biti sretni, ali u brzini života često zaboravljamo kako sreća nije odredište, nego stanje koje se nalazi izvan zone komfora. Živimo život ne propitujući svoje misli, riječi i djela praveći se da ne možemo utjecati na kvalitetu i tijek svoga života. A negdje duboko u sebi znamo da je istina suprotna: svi smo tvorci svoje sreće. Knjiga donosi 12 izazova koji se bave umom, duhom i tijelom s kojima sam se i sama u životu susrela, a navest će čitatelje da razmislite o svome životu, o tome kamo idu i kako žele živjeti. Knjiga donosi i 38 mini-izazova kojima je cilj pomoći suočiti se sa strahom, proširiti vidike, tj. pripremiti čitatelja za napuštanje zone komfora. Za ovu knjigu treba biti otvorenog uma jer ona svakom stranicom navodi na razmišljanje, propitivanje svega do sada naučenog, proširivanje kruga spoznaje i postavljanje pravih pitanja. Na www.doktoricasrece.com besplatno je dostupno prvo poglavlje, pa svatko može vidjeti sadrži li knjiga ono što ga zanima.

SAMOPOZITIVNO: Postoji li osoba u vašem životu koja vas je usmjerila na vašem putu traženja odgovora i sreće?

Sve dolazi iz obitelji, ali je mnogo onih koji su dotaknuli i usmjerili moj život i moja je knjiga nastala upravo kao zahvala svima njima. Željela sam knjigom zahvaliti svima koji su na neki način dotaknuli moj život. Baš zato ova je knjiga jedinstvena na tržištu jer sadrži 216 QR kodova koji joj daju interaktivnu osobitost. Skeniranjem koda čitateljima se otvaraju različiti sadržaji (videi, govori, tekstovi i sl.) koji će motivirati i na čitanje i na poduzimanje koraka nego vas motivirati da ju učinite aktivnim suputnikom na svome putu sreće. Primjerice, QR kod broj 54 u mojoj knjizi vodi upravo na portal Samopozitivno. 

SAMOPOZITIVNO: Smatrate li se sretnom osobom i kako postižete taj osjećaj zadovoljstva?

Smatram se izrazito sretnom i blagoslovljenom osobom i sretna. Rođena sam da širi ljubav, radost i slobodu u ovom svijetu, a najsretnija sam kad motiviram i potaknem druge na promjenu, rast i život u sreći. Zahvalna sam što radim ono što volim i što mogu biti promjena koju želim vidjeti.

Kako postižem zadovoljstvo? Pazim s kime se družim, pazim kako se osjećam (ako nisam dobro odmah se pitam zašto, tražim uzorke i čistim se od negativnih emocija), svakodnevno opuštam um, pazim na prehranu (ono smo što jedemo), vježbam, nastojim što više biti u sadašnjem trenutku. Zadovoljstvo treba pronaći u svim područjima života, zato knjiga i sadrži 12 izazova.

SAMOPOZITIVNO: 23.3. ste gošća na instant radionici na temu ‘Pozitivnim stavom do pozitivnog rezultata’ u organizaciji tvrtke Lotusmedia u Osijeku. Koliko je po vama važan pozitivan stav u kreiranju vlastite sreće i postizanja rezultata u poslu i životu bez obzira na vanjsko okruženje i okolinu u kojoj živimo, radimo i djelujemo?

Pozitivan stav je ključ i ishodište sretnog života. Možda zvuči kao floskula, ali svatko tko živi sretan život, to će vam i posvjedočiti. Sve što tražimo u nama je, sve polazi od nas. Vanjski svijet kojeg doživljavamo i percipiramo uvijek je odraz onoga što je u nama. Što zračimo, to ćemo i privući. Od ključne je važnosti ovo spoznati i krenuti raditi na sebi. Ne čekati ovo ili ono, SADA je trenutak za naći sreću i mir unutar sebe. U tome nam može pomoći pregršt različitih i jednostavnih tehnika, koje treba doista i raditi, tj. prakticirati, a ne samo o njima čitati.

SAMOPOZITVNO: Za kraj što biste poručili našim čitateljima i koji biste im savjet dali na putu pronalaska osobnog zadovoljstva i vlastite sreće?

Zahvaljujete za ono imate u životu; to će vam otvoriti brojna vrata i neslućene mogućnosti. Tragajte za svojom istinom, postavljajte pitanja. Suočite se sa strahom, napustite zonu komfora, sreća je izvan tog kruga. I svatko tko je izvan će vam isto posvjedočiti. Dišite svjesno, nađite svoj mir u sadašnjem trenutku. I sve to činite s osmjehom na licu. Osmijeh je ljekovita injekcija sreće.

SAMOPOZITIVNO: Hvala 🙂

Razgovarala Mara Majstorović urednica portala Samopozitivno.com