Dok većina proizvođača mandarina u dolini Neretve ovih dana ima problem s plasmanom, to se ne može reći i za Klaudiju Krstičević, koja je svoje nasade mandarina još prije pet godina krenula obrađivati na ekološki način. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Krstičević osnovano je 2003. godine. Na imanju rastu nasadi mandarina, limuna, naranči i smokava, a put do današnjeg ekostatusa nije bio nimalo lak ni jednostavan.

Iskorak je napravljen kad je Klaudia Krstičević 2013. godine ovo poljoprivredno gospodarstvo, kao prvo u dolini Neretve, uvela u sustav ekološke proizvodnje. Nadzor vrši tvrtka Biotehnikom, a puni ekostatus nasad je dobio prije godinu dana. Danas se mandarine koje plasira na tržište označavaju poznatim zelenim listićem, odnosno oznakom ekoproizvod, što kupcima na području cijele Europske unije jamči da se radi o ekološki uzgojenom voću. Nakon Krstičevića na ekološku proizvodnju prešlo je još nekoliko proizvođača.

Krstičević se nakon otkaza potpuno posvetila poslu na obiteljskom gospodarstvu, odnosno uzgoju mandarina i ostalog voća, ali i preradi u voćne namaze, sokove, arancine…

– Kad sam ostala bez posla, uzela sam lonac i u vlastitoj kuhinji napravila džem od mandarina, a zatim i ostale proizvode različitih sastava i okusa. Na prvom ocjenjivanju u Dubrovniku 2014. godine dobila sam nagradu kao šampion kvalitete za džem od mandarine sa suhom smokvom, nakon toga u sljedećim godinama natjecanja osvojila sam ukupno šest medalja, što mi je pokazalo da sam na pravom putu –  kaže Klaudia Krstičević, koja se 2015. prijavila na natječaj za mjeru 6.1.1. za mlade poljoprivrednike te ostvarila poticaj u iznosu od 50 tisuća eura.

Tim sredstvima kupljeno je zemljište, izvršena rekonstrukcija postojećeg nasada te sadnju novih nasada. Tim sredstvima je između ostalog nabavljena mehanizacija te upotpunjen dizajn proizvoda. Uglavnom, na imanju Krstičevića zasađena je u najvećem dijelu mandarina, zatim limun, smokve i ostali citrusi. Plasman je počela s prodajnim mjestom, odnosno štandom, u dolini Neretve.

– Rastemo polako, što je jako dobro, a probijamo se i idemo naprijed zahvaljujući kvaliteti naših proizvoda. Učlanjeni smo u više solidarno ekoloških grupa u Istri i Slavoniji – kaže Klaudia Krstičević.

Usporedno s razvojem prvih ekoloških nasada mandarina u dolini Neretve razvijale su se prve ekološke tržnice i Solidarne ekogrupe u Puli i Rovinju. Radi se o grupama koje okupljaju potrošače i proizvođače ekoproizvoda.

– Kao tada jedinih proizvođača mandarina iz ekouzgoja naše su mandarine prepoznale SEG grupe iz Pule i Rovinja i pozvale nas da surađujemo i dolazimo na njihove ekotržnice. Grupe koje okupljaju više od 200 obitelji od nas unaprijed naručuju mandarine za tekući tjedan, a višak prodajemo na ekotržnici. Danas surađujemo s više takvih grupa u Hrvatskoj, osim u Puli i Rovinju, naše mandarine mogu se pronaći na ekotržnicama u Novigradu i Osijeku. Upravo suradnja sa Solidarnim ekogrupama bila nam je poticaj da nastavimo širiti i usavršavati svoju proizvodnju. To su i dalje najvjerniji i najznačajniji kupci naših proizvoda. Imamo upite i od većih kupaca iz Austrije i Slovenije, od Biovege, ali još nemamo dostatne količine za toliki iskorak – objašnjava Klaudia Krstičević.

Ova poduzetna žena i dalje proširuje asortiman prerađevina, a cilj joj je proširiti prodajnu mrežu na što više trgovina zdrave hrane.

– Kvalitetan proizvod mora pratiti i kvalitetna ambalaža i privlačan dizajn. Kako bismo se odmakli od problema koji godinama muče proizvođače mandarina, odlučili smo naše proizvode prodavati pod brandom Happy citrus. Nadam se da će kroz novi dizajn naših proizvoda ljudi prepoznati dolinu Neretve kao ono što bi ona i trebala biti, suncem obasjana dolina kojom teče mirna rijeka što dolinu ispunjava bojama citrusa, dinja, lubenica…

Novi dizajn i ambalaža proizvoda omogućio je OPG-u Krstičević da dođe i na police trgovina zdrave hrane.

– Naši proizvodi nalaze se u desetak takvih trgovina. Riječ je o dućanima zdrave hrane koji isključivo nude ekološke proizvode. Recimo Greencajg, Grga Čvarak, Foodstock, Fino.hr te Priroda i društvo u Zagrebu na svojim policama imaju naše proizvode – otkriva Klaudia Krstičević.

Kaže da se u tri mjeseca koliko traje berba mandarina u dolini Neretve nastane kaos.

– Tada se intenziviraju aktivnost, a nama to nije toliki interes. Nas zanima da budemo aktivni čitavu godinu. Neretvanska mandarina ima zaštićenu oznaku izvornosti i oznaku zemljopisnog podrijetla, a problem je da se nitko od proizvođača u dolini ne koristi tom oznakom. Mi inače nismo učlanjeni ni u jednu udrugu u dolini Neretve. Učlanjeni smo u udrugu Dalmacija eko, koja ima sjedište u Splitu. Ta udruga organizira druženja, seminare, edukacije i ekosajmove, a preko nje nešto povoljnije dolazimo do sredstava potrebnih u ekološkoj proizvodnji – objašnjava Klaudia Krstičević.

Krstičevići proizvode sokove od mandarina, arancine, marmelade i suhe smokve. Sok je čist, prirodan bez dodatka vode, šećera i konzervansa. Proizvode više vrsta marmelade, koje su nagrađivane i po njima je ovaj OPG prepoznat u širem krugu potrošača. Radi se o džemu mandarina s narančom i mandarina sa suhom smokvom i džemu od smokve. A planiraju širenje palete proizvoda.

– Imam svoju viziju i put, a trenutačno još nemamo uvjete da bismo sve to ostvarili. Međutim, izgradnjom proizvodnog pogona u dolini Neretve zaokružili bismo svoje planove. Preradu našeg voća odrađujemo uslužno. To nam povećava troškove koje bismo izgradnjom vlastitog pogona smanjili. Svakako da računamo na potporu europskih fondova i, prema našim planovima, mogli bismo imati proizvodni pogon koji bi zadovoljavao sve standarde i uvjete ekološke proizvodnje. Ne želimo se naglo širiti i nekontrolirano rasti, ali sada već imamo viziju i planove što nam treba i što želimo. Kada smo počinjali, to nije bilo toliko jasno. Najvažnije je da smo stekli krug stalnih kupaca – objašnjava naša sugovornica.

Klaudia Krstičević odbacuje tvrdnje da plod mandarine nije zahvalan za preradu.

– Mandarina se može prerađivati i od nje se dobiju izuzetno kvalitetni proizvodi. Mi radimo prerađevine bez ikakvih konzervansa i pojačivača. Dakle, to su neutemeljene tvrdnje. Kada možete dobiti izvrsne sokove ili džemove bez konzervansa i dodataka, onda je to odgovor na to pitanje. Jedini dodatak jest ekološki šećer, i to u vrlo malim količinama. Netko čak tvrdi da je nemoguć ekološki uzgoj mandarina, a mi i još neke kolege smo uspjeli i u takvoj proizvodnji. Osim toga, mogu se proizvoditi likeri i rakije od ploda mandarine. Postoje stručnjaci koji mogu dati zlatne savjete i sve se može preraditi. Na Siciliji beru cvjetove citrusa i oni imaju primjenu u parfemskoj industriji. A mandarina ima potencijal i u proizvodnji eteričnih ulja. U nekim je mediteranskim zemljama to ozbiljna proizvodnja – kaže Klaudia Krstičević.

– Kad bi se proizvođači u dolini Neretve okrenuli ekološkoj proizvodnji, mogli bismo zajednički nastupiti na europskom tržištu, što bi bilo značajno za ovu dolinu. A što se prerade tiče, ne da ovdje ima prostora za jedan veliki pogon, nego ga ima za više njih. Potrebno je promijeniti stare navike i uvjete kako se moglo prije nekog vremena poslovati. U ovoj situaciji mandarine se teško plasiraju na tržište, cijene su neodržive i uvjeti su nikakvi. Na ovaj način i ovakvim pristupom nema perspektive. Puno voća, ali i povrća dalo bi se preraditi i plasirati na tržište – kaže Klaudia Krstičević te dodaje da ne zna gdje je zapelo s realizacijom investicije u proizvodni pogon koju je trebala realizirati jedna tvrtka u suradnji s Gradom Metkovićem.

Smatra da bi idealno bilo kada bi u budućnosti na svom imanju primali turiste.

– U tom slučaju ne bismo morali stalno putovati po sajmovima i prodavati proizvode, nego bismo više bili kod kuće. Nas je jedan ugostitelj, koji organizira izlete i ima restoran, prepoznao i uvrstio naše proizvode u svoju ponudu. Radi se o restoranu Lopoč iz Momića i njegovu vlasniku Vedranu Dragoviću koji godinama uspješno dovodi turiste na našu prekrasnu Neretvu. Ne samo nas nego je Dragović prepoznao još nekoliko ekoloških proizvođača iz doline i svojim gostima nudi najbolje proizvode – ističe naša sugovornica.

Ovo je, kaže Klaudia Krstičević, posao kojim se bave još uvijek samo članovi njezine obitelji. Kaže da je jako zadovoljna postignutim i nada se da će vrlo brzo imati i neke stalne zaposlenike izvan obitelji.

U dolini Neretve je, smatra, ključ udruživanje.

– Treba složno i zajednički krenuti naprijed. Ne smije se tvrditi da se nešto ne može i prije nego što se pokušalo. Može se, i to puno bolje nego što je trenutačno. Teško je prihvatiti da se kupuje organsko, a ne umjetno gnojivo, da se ne koriste agresivna kemijska sredstva, teško je promijeniti navike. Možda je teško, a možda baš i nije. Moramo se osvijestiti te napraviti korak naprijed i zaustaviti devastaciju doline Neretve. Ovo je zlatna dolina. Kada me pitaju kako će se riješiti problem mandarina, odgovaram da će se ili napraviti iskorak ili će se pustiti da se zaslani voda i da se mandarine posuše i tako riješi problem. Naravno da u dolini Neretve ne mogu uspijevati samo mandarine. Može puno toga. Može gotovo sve. Ne znam samo zašto naša djeca piju sokove dobivene iz praha, a ne piju prirodne sokove. I smiješno je da se za te sokove dobivene iz praha tvrdi da su hrvatski proizvod. Naši građani vole ekološke proizvode. Tko jedanput kupi naš proizvod, traži ga opet. To nam je poticaj i motivacija za dalje. Nadam se da će se u budućnosti sve više proizvođača okrenuti ekološkom uzgoju i da će naša dolina postati ono što i promoviramo kroz naš brand: zdrava i vesela – kaže Klaudia Krstičević.

Izvor: Globus