Projekti zajednički organiziranih oblika života postaju sve veći hit među umirovljenicima. Kada ih pitate o staračkim domovima, oni odmahuju glavom i govore kako ne dolazi u obzir, ali bez problema će se upustiti u nešto vrlo slično. Riječ je o komunama gdje bi svatko imao svoju garsonijeru i time zadržao veći stupanj samostalnosti nad svojim životom. S jedne strane samostalan, a s druge strane okružen drugim umirovljenicima koji slično razmišljaju, uz svu potrebitu pomoć stručnjaka.

Jedna latinska poslovica glasi similis simili gaudet, a prevedeno na hrvatski jezik znači “sličan se sličnom veseli”. To bi mogao biti moto svih umirovljenika koji se posvuda po svijetu sve češće organiziraju u komunalni oblik života. Većina umirovljenika kada ih obitelji “tjeraju” u starački dom imaju veliku dilemu što će odlučiti, a komuna se pojavljuje kao sretnije rješenje. Kombinira najbolje elemente iz života u staračkom domu (blizina stručnjaka i njegovatelja, društvo, organizirano provođenje vremena) i iz samostalnog života (gospodar svog vremena i vlasnik svoje garsonijere).

Zemljište su već dobili, planiraju se useliti sljedeće godine

Najnoviji slučaj komunalnog udruživanja dolazi nam iz susjede Srbije, gdje se grupa umirovljenika odlučila osnovati vlastitu umirovljeničku komunu. U njoj bi zajedno živjeli, svatko u svojoj garsonijeri, udružili bi troškove, zajedno bi plaćali račune i njegovateljicu, a organizirali bi i različite radionice da popune vrijeme, piše tiskano izdanje Kurira. Iznad svega toga je ideja da su oni jedni drugima idealno društvo, oslonac i podrška u starijoj dobi.

Ako sve prođe po planu, sljedeće godine će Srbija otvoriti prvu umirovljeničku komunu, a ideju je pokrenula Zagorka Anđelković (72), predsjednica Fondacije međugeneracijskog volonterskog centra. Sredinom kolovoza sljedeće godine, prema njenim riječima, trebali bi se useliti u ‘svoj raj’:

“Ugroženi su i bogati i siromašni penzioneri, jer je njega oslabila u državi i porodici. Razmišljali smo šta je bolje od doma za stare i pronašli smo te kolektivne komune koje mogu da pruže zdravstvenu i socijalnu zaštitu, pomoć… Mi možemo mnogo toga kada smo zajedno, zato je bolje da smo u zajednici”, ispričala je Kuriru.

Što će umirovljenici raditi u komuni? Njihov izbor!

Već su dobili tri zemljišna posjeda kao donaciju, ali još uvijek nećkaju oko konačne lokacije.

“Možda ćemo kupiti i neki drugi posjed, tražimo ružu vjetrova, veliki vidik, veći prostor gdje ćemo postaviti stambenu zgradu koja će imati zasebne stambene jedinice, dakle svako će imati svoju garsonijeru, ali ćemo imati zajedničke prostorije. Hoćemo da to bude što jeftinije, naš mjesečni trošak ne smije biti veći od 200 eura”, istaknula je Zagorka.

Komuna bi trebala biti otvorena za sve umirovljenike, ali uvjet je poštivanje kućnoga reda i kodeksa ponašanja. Njihov kolektiv će biti otvoren i za osobe s invaliditetom, imat će kampove za djecu i međugeneracijske radionice, gdje će zajedno slikati s najmlađima. Što se tiče samog kapaciteta, predviđaju da u komuni stanuju od 30 do 50 umirovljenika.

Kako bi popunili vrijeme, organizirat će razne radionice:

“Planiramo da pravimo zimnicu, slatko, da se štrika i veže, da slikamo, da se bavimo informatikom, sportom, rekreacijom, obrazovnim radionicama, pa i da proizvode prodajemo. Aktivna starost podrazumijeva da radimo ono što volimo i da napravimo takav program održivosti da besplatno stanujemo tamo baš zbog malih penzija. Želimo da se osjećamo fantastično kad uđemo u tu zajednicu”, zaključuje Zagorka za Kurir.

Izvor: Mirovina.hr