Dođi-beri-biraj-plati-nosi. Bez posrednika, bez marže, bez puno pitanja, uz odmor u prirodi – po cijeni za kilogram jabuka od jedne do tri kune.

To je koncept na koji se 26-godišnji voćar, magistar agrobiznisa i ruralnog razvoja Sven Dorotić dosjetio nakon puno razmišljanja kako bi u svom voćnjaku u Brežanima Lekeničkim u Turopolju riješio problem radne snage za branje jabuka. Na nedostatak nadničara koji se ne javljaju na oglase ni za oko tri eura po satu upozoravaju voćari i vinogradari, preklinju državu da pojednostavi papirologiju za sezonsko zapošljavanje, ali ništa se ne mijenja, piše Jutarnji list.

Iako se ne može reći da je izmislio toplu vodu, Svenov oglas koji je prošle srijede postavio na Facebook profilu i nekim besplatnim oglasnicima vrlo brzo izazvao je zanimanje zainteresiranih koji najavljuju kako bi došli u berbu, kupili jabuke i uživali u prirodi.

Ruralni razvoj

– Prva dva-tri dana javilo se nekoliko zainteresiranih iz naše okoline, ali sada imamo sve više poziva ljudi iz Zagreba, Rijeke, koji bi ovdje došli na izlet, ubrali svoje jabuke, prenoćili i vratili se kući. To se uklapa u moju viziju OPG-a koju bih uskoro trebao ponuditi gostima kroz program ruralnog razvoja: smještaj i odmor uz naše lokalne specijalitete – kaže Sven dok sjedimo na lijepoj terasi ispod voćnjaka.

Njegov otac Franjo (55) koji je voćnjak posadio 1991. godine i proširio ga 1996. i 2003., kaže da su im trgovci ove godine ponudili smiješne cijene za otkup jabuka iz nove berbe. Za prvu klasu, kaže, nudili su im 1,80 kuna po kilogramu, za drugu 1,40 kuna, a za industrijsku za preradu 30 lipa. Tada je proradio poznati turopoljski inat i odlučili su se za prodaju na kućnom pragu.

Očekuju da će do stotinjak tona elstera, glostera, jonagolda, zlatnog delišesa i ajdareda imati dovoljno prihoda kako bi obnovili dio voćnjaka i novih nasada sibirske borovnice.

Svoje jabuke ne tretiraju prekomjernim prskanjem jer u suradnji s tvrtkama Ecovit 1989. Agrovit koriste prirodna gnojiva i bioekološku zaštitu voća.

Fondovi EU

To im je i cilj u proizvodnji voća koje i sami konzumiraju, a Sven dodaje kako se nada da će imati više sreće u novim natječajima za ulaganje iz fondova EU. Planovi su im mala hladnjača za jabuke, preša za proizvodnju soka, dozrijevanje octa, u budućnosti možda i jabukovače, koju proizvode od najskupljeg dozrelog zlatnog delišesa.

Za obitelj u kojoj tata Franjo i njegova supruga Mirna sa sinovima Svenom, Franom i njegovom budućom suprugom Lidijom planira budućnost za sebe i potomke, sredstva iz europskih fondova ne bi trebala biti prevelika prepreka.

Izvor: Slobodnadalmacija.hr