16. Tjedan psihologije u Hrvatskoj – Čuvajmo mentalno zdravlje
U organizaciji Hrvatskog psihološkog društva u Hrvatskoj se od 20. do 26. veljače obilježava 16. Tjedan psihologije, koji je prvi put obilježen povodom 55 godina postojanja najstarije strukovne udruge psihologa u Hrvatskoj. Ovogodišnji 16. Tjedan psihologije događa se u okviru obilježavanja 70. obljetnice Hrvatskog psihološkog društva.
Tim povodom portal Ferata.hr objavljuje razgovor s Anom Jandrek, mag.psych., TA savjetnicom u psihoterapiji.
Recite nam nešto o Tjednu psihologije?
– Tjedan psihologije obilježava se svake godine u veljači. Prvi puta obilježen je 2008. godine i prigoda je da psiholozi kroz organizaciju različitih događanja predstave svoju struku zajednici i pokažu svu širinu uključenosti psihologijske teorije i prakse u život pojedinca i zajednice. Po treći put obilježava se pod geslom „Čuvajmo mentalno zdravlje“. Pandemijsko razdoblje obilježeno ponajviše strahom od zaraze sebe i/ili svojih bližnjih, fizičkim distanciranjem od drugih ljudi i ekonomskim posljedicama još je za vrijeme svog trajanja, a i nakon prestanka, ostavilo negativne tragove na mentalno zdravlje, osobito mladih ljudi, kako su pokazala novija istraživanja. Osim toga, prognoza je će do 2030. godine depresivni poremećaj biti vodeći uzrok invalidnosti te nam i to govori o velikoj važnosti prevencije mentalnih poremećaja i promocije mentalnog zdravlja.
Kako određujemo mentalno zdravlje?
– O mentalnom su zdravlju već govorili poznati Sigmund Freud i Carl Gustav Jung i povezivali su ga sa sposobnošću da se čovjek ostvari kroz rad i kroz povezanost s drugim ljudima. Danas ga i Svjetska zdravstvena organizacija određuje u tom smjeru. Dakle, kada je osoba dobrog mentalnog zdravlja ona dobro funkcionira u svojoj obiteljskoj i radnoj okolini i međuljudskim odnosima, uspješno se suočava sa izazovima svakodnevice i dobro se osjeća. Međutim, to ne znači da su mentalno zdravi ljudi cijelo vrijeme sretni, ali kada su nesretni, mogu naučiti kako pomoći samom sebi. Ne možemo cijelo vrijeme biti sretni; neugodne su emocije sastavni dio života, a njih možemo osjećati u za nas promijenjenim okolnostima, koje od nas traže prilagodbu, pojačane psihofizičke napore.
– Što podrazumijevate kad kažete promijenjene okolnosti?
Promijenjene okolnosti mogu imati i negativan i pozitivan predznak. Negativan imaju, na primjer, smrt ili teža bolest bliske osobe, ekonomska kriza, zdravstvena kriza poput pandemije koronavirusa, teži tjelesni ili psihički poremećaj, proživljeno traumatsko iskustvo.. Pozitivan predznak imaju primjerice željena prinova u obitelji, odlazak na drugo, željeno radno mjesto, završetak fakulteta.. U takvim okolnostima može biti ugroženo mentalno zdravlje bilo koga od nas, ukoliko im se ne uspijemo u određenom vremenu prilagoditi na adekvatan način. Prilagođavamo se na način da ili pokušavamo napraviti promjenu u životnoj situaciji sukladno svojim razmišljanjima ili mijenjamo svoje misli kako bi ih prilagodili onome što se događa u nekoj situaciji.
Naime, normalno stanje organizma je stanje adaptiranosti/prilagođenosti (doživljaj ugodnih emocija ili indiferentnost); ljudski organizam nije sazdan da neprekidno, tijekom dugog vremenskog razdoblja doživljava emocije, osobito ne neugodne. Dugotrajno djelovanje (neugodne) emocije na tijelo preopterećuje organizam, remeti imunološke mehanizme i vodi u psihosomatska oštećenja (najčešće visoki tlak, čir na želucu, hipertireoza). Naš um i naše tijelo su povezani i nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Mentalno je zdravlje dio našeg općeg zdravlja i važan je izvor sigurnosti i snage za pojedinca, ali i za odnose u obitelji i društvu.
– Kako si pomoći, kako brinuti o mentalnom zdravlju?
Svi znamo o higijeni tijela i dentalnoj higijeni. Kad su ljudi kao vrsta počeli prakticirati te dvije vrste higijene životni se vijek čovjeka značajno produžio. A koliko bi nam tek život bio kvalitetniji kada bi prakticirali mentalnu higijenu! Mentalnom higijenom brinemo o mentalnom zdravlju. Ona znači brigu o našim mislima, emocijama i ponašanju.
Svi smo mi skloni pogreškama u razmišljanju (iskrivljenim ili iracionalnim mislima), poput:
– crno – bijelog razmišljanja („Nisam postigao jedan cilj i zato sam neuspješan“),
– globalnog etiketiranja („Zakasnila je na sastanak, znači da je neodgovorna osoba“),
– pretjerane generelizacije („Kadgod se ja približim semaforu, uvijek se upali crveno svjetlo“).
Tu su i iracionalna nesvjesna uvjerenja poput :
– „Moram biti jak“ (nikad ne potražiti pomoć, nikad ne priznati slabost),
– „Ne smijem se ljutiti“,
– „Odgovoran sam za tuđe emocije“,
– „Stalno moram nešto raditi“,
– „Prošlost određuje moj život i ne mogu ništa učiniti da to promijenim“,
– „Svi me moraju voljeti“…
Takve misli i uvjerenja izazivaju veliku količinu neugodnih emocija. Neugodne emocije su signal da postoji problem, a njihov izvor može biti u nama (našim razmišljanjima i uvjerenjima poput navedenih) ili u vanjskom svijetu (poput promijenjenih okolnosti). Neugodne emocije nisu negativne već upravo suprotno, pokreću nas na ponašanje kojim ćemo se prilagoditi i ukloniti ih. Ta ponašanja kojima pokazujemo svoje emocije mogu biti negativna, što se osobito odnosi na komunikaciju emocije ljutnje, ukoliko ljudi pribjegnu verbalnoj ili tjelesnoj agresiji. Dakle, ljutnja (emocija) nije agresija (ponašanje) već je normalna ljudska emocija, reakcija na nepravdu ili prijetnju. Često je i maska ispod koje se nalazi tuga ili neka druga emocija. Možemo odabrati kako ćemo emocije komunicirati, a preporuka je vježbanje asertivne komunikacije, koja znači komuniciranje uz poštovanje sebe i osobe kojoj je naša poruka upućena. Postojanje neke emocije nije opravdanje za neko neprihvatljivo ponašanje.
Od kuda nam takva razmišljanja?
– Važno je znati da pogreške u mišljenju, kao i iracionalna uvjerenja, nisu nešto što je ljudima dano rođenjem i što se ne može mijenjati. One su nastale socijalnim učenjem – ljudi su ih usvoljili od svojih roditelja, vršnjaka, bližeg i daljeg društvenog okruženja. Kako su nastale učenjem, one se učenjem mogu i mijenjati. Promjenom svog razmišljanja ljudi utječu i na svoje emocije i na svoje ponašanje.
Nadalje, o važnosti emocija u našem životu najbolje govori i kratka tvrdnja da je konačni cilj svega što ljudi u životu rade – neka emocija. A od neugodnih emocija imaju tendenciju bježati/potiskivati/negirati ih. Srame se priznati da ih osjećaju i teško o njima s nekim razgovaraju. Upravo to potiskivanje emocija ima negativan učinak na naš imunitet i potom na tjelesno zdravlje.
Jedan je spol po tom pitanju ugroženiji? Koji i zašto?
– Radi se o muškarcima. Od rane ih dobi rodne norme uče potiskivati i skrivati emocije. Oni često dobivaju poruke poput „Dečki ne plaču“, „Pravi muškarci ničeg se ne boje““, što dovodi do toga da ne traže pomoć i podršku kad im je potrebna te s time i do drugih činjenica o mentalnom zdravlju muškaraca. Naime, muškarci imaju nižu stopu zadovoljstva životom od žena, skloniji su ovisnosti o alkoholu i učestaloj konzumaciji droge, kao i suicidu te čine većinu zatvorske populacije (a u zatvorima su visoke stope mentalnih problema i samoozljeđivanja). Oni većinom smatraju da su nesposobni, slabići i neinteligentni, ukoliko ne mogu sami riješiti problem. Za razliku od njih, djevojke i žene obraćaju više pažnje na emocije kod sebe, kod drugih, kod djece te i u ljubavnim odnosima. One češće kad se osjećaju loše porazgovaraju s nekim od svojih bližnjih o svojim osjećajima i situaciji za koju su vezane neugodne emocije. Upravo taj razgovor s drugim ljudima pomaže da se problem sagleda šire i dublje te da se pronađu rješenja o kojima osoba nije razmišljala. Oni koji imaju prijatelje i članove obitelji kojima se mogu povjeriti i s njima otvoreno komunicirati, značajno su sretniji od onih koji to nemaju. Brojna su istraživanja pokazala da nije bitan broj prijatelja, već kvaliteta manjeg broja odnosa.
Kada ipak potražiti pomoć stručnjaka?
– Kada osjetite da Vas preplavljuju neugodne emocije, imate osjećaj da se vrtite u krug, da ste zaglavili u nekoj situaciji ili odnosu. Potražiti pomoć je znak hrabrosti, zrelosti i snage. Osobe koje potraže pomoć su u prosjeku psihički zrelije, svjesnije svojih poteškoća, većeg povjerenja prema drugim osobama te više ulažu u osobni rast i razvoj.
Ana Jandrek mag.psych., TA savjetnica u psihoterapiji rođena je u Vukovaru 1989.godine, a psihologiju je magistrirala u Osijeku 2013. godine. Trenutno je zaposlena u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske i na petoj je godini edukacije iz psihoterapijskog pravca (transakcijska analiza). Majka je jednogodišnjeg dječaka, udana i živi u Gali.
Pisala je za psihologijske portale, od kojih je jedan Psihološki prostor: https://psiholoski-prostor.org/ana-antolovic/, a njen najčitaniji članak i ujedno i najčitaniji na Portalu nalazi se na linku: https://psiholoski-prostor.org/debljina-kao-stit-psiholoska-pozadina-prekomjerne-tjelesne-tezine/.
