Jelena Hrvoj: Inspirira me mašta i kreativnost mladih autora 

Ubojice iz susjedstva, postapokaliptični scenariji, uvjerljive kataklizme… u romanima Jelene Hrvoj jeza je nevjerojatno živa tako da šokira osjetljivije čitatelje. Svoj je prvi roman „Ljuske“ Jelena Hrvoj napisala kao 20-godišnjakinja, a objavila ga je tek nedavno. U međuvremenu, objavila devet romana u žanru horora, trilera, fantasya i znanstvene fantastike.

Jelena Hrvoj rođena je 1987. godine u Zaboku. Po struci je grafička dizajnerica. 2014. godine objavljuje svoj roman prvijenac „Štorka“ u vlastitoj nakladi. Do danas, Hrvoj ima jedanaest objavljenih romana, koji se žanrovski svrstavaju u domenu psihološkog trilera, znanstvene fantastike i horora. Urednica je u časopisu za književnost „Kvaka“ u kojem također piše kolumnu pod nazivom „Patnje mladog autora“. Članica je Hrvatskozagorskog književnog društva, ilustratorica, voditeljica radionica kreativnog pisanja, te vlasnica izdavačke kuće Naklada Cranium.

Kao ljubiteljica Hrvatskih mitova i legenda, pokreće projekt „Croatian Myths and Legends“, te putom svojeg YouTube kanala promovira poznate i manje poznate baštinske predaje. Jedna od priča biva objavljena na stranicama online časopisa „Ancient Origins“. Neki od radova objavljivani su joj na portalima Književnost.hr, Časopis Kvaka, Aportal, tjedniku Best Book (Express 24 sata). Valja napomenuti kako Hrvoj iza sebe ima tri samostalne izložbe slika.

U povodu festivala Dvotočka, s Jelenom Hrvoj razgovaramo o njezinom nedavno objavljenom romanu „Ljuske“ koji je napisala kao 21-godišnjakinja, o vlastitoj nakladničkoj kući Cranium i mladim autorima koje okuplja te o uzorima i tajni njezine produktivnosti.

Najnoviji roman „Ljuske“ zapravo je prvi koji ste napisali kao 21-godišnjakinja. Zašto ste odlučili objaviti ga tek sada? Jeste li ga prerađivali za objavljivanje?

„Ljuske“ su strpljivo čekale, kako to volim naglašavati. Ustvari nemam neki bajkovit odgovor na ovo pitanje. Uvijek su bile na čekanju jer sam pisala i objavljivala nove knjige. Štoviše, negdje u zatiljku mi je čak i bio plan da ih nikada ne objavim jer je prvi napisan roman, a time se i vidi odmak u pisanju. Naposljetku se sve svelo na to da me nekoliko obožavateljica nagovaralo godinama da ih objavim i odlučila sam se na to da ugledaju svjetlo dana, kako bi se reklo. Nisam ih dorađivala. Štoviše, moram napomenuti da ih namjerno nisam dorađivala. Napisala sam roman kao netko tko je tek ispitivao svoje spisateljske sposobnosti. Mnogi bi možda rekli da je nelogičan korak objaviti ih takve „manjkave“, no za mene su „Ljuske“ jedna jako posebna knjiga zbog koje ne bi postojala nijedna druga iz mog pera i smatram da zaslužuju biti objavljene upravo takvima kakve jesu.

Vaš prvijenac Štorka bio je pravo horor-iznenađenje i objavljen je u više izdanja i dobio je nastavak „Štorka Manifest“. Što je „Štorka Manifest“ donio novo u odnosu na „Štorku“?

Djelomično zbog činjenice da se nisam htjela i mogla odvojiti od svojih likova, a djelomično jer priča nije bila završena, niti je kompleksnost ideje i poruke, koje stoje iza ovih romana, moguće zagurati u jednu knjigu.
Štorka Manifest objašnjava mnoge nedoumice koje su ostale u provom romanu, ali i glibi dublje u filozofsko, metafizičko; pomalo neobično poimanje zagrobnog.

Osnovali ste vlastitu izdavačku kuću i objavljujete svoje knjige, a okupljate i druge autore. Kako ste se odlučili na takav korak? Kako se razvija posao? Koje su najveće poslovne prijetnje malom izdavaču u Hrvatskoj?

Odluka se kuhala dugo, a smatram da je ustvari bila jedina logična stepenica na koji sam planirala zakoračiti. Ustvari je najveći poticaj činjenica da su mladi neafirmirani autori još uvijek daleko od toga da imaju dovoljan prostor za slanje rukopisa, iako se situacija pomalo mijenja. Posao sam po sebi se razvija dobro i brzo, ali takvo što je neminovno kad iza sebe imate ekipu koja je uhodana i koja već godinama uspješno surađuje. Najveća poslovna prijetnja izdavaču? Na žalost, moram napomenuti da podjednako ekonomska situacija i generalna kultura nečitanja. Statistike koje su objavljene povodom Noći knjige 2022. poražavajuće su i pokazuju kako Hrvati i dalje ne posežu za knjigama. Potrebna je drastična promjena obrazovanja, načina na koji mediji pristupaju kulturi, ali i ono na što je teže utjecati, a to je sama financijska situacija potrošača.

U svojoj nakladničkoj kući objavljujete novi roman Marine Mađarević „Onaj koji otvara vrata“ koji je u žanru fantasyja. Jeste li svoje nakladništvo usmjerili isključivo prema fantasyju? Hoćete li tražiti samo žanrovske autore?

Čast nam je objavljivati kvalitetne autore poput Marine Mađarević, ali i Erike Žilić Vincetić, Renate B. Obrljan, te mnogih kvalitetnih domaćih autora koji su već u pripremi. Za sada se naša naklada orijentira isključivo na žanrovsku književnost, a posebice na fantasy, znanstvenu fantastiku, horor, triler, kriminalistički roman i povijesnu fikciju. Smatram da je još jednom jako važno napomenuti kako smo sav fokus usmjerili na domaće autore, bez obzira na njihovu pozadinu. Za sada planiramo ostati u toj domeni, no nikad se ne zna što će budućnost donijeti.

Čime Vas impresioniraju mladi autori? Kojim se temama bave? Možete li spomenuti neke njihove naslove? Što je u njima novo i specifično?

Mladi autori definitivno me inspiriraju količinom mašte koju su u stanju utkati u tekst. S obzirom na to da se naša naklada za sada bavi žanrovskom literaturom, zaprimamo velike količine fantasy romana, povijesne fikcije, pa čak i znanstvene fantastike. Do sad smo, osim mojih naslova „Lisina kora“, „Dedivinacija Monokromija“ i „Ljuske“, objavili romane „Priča o kugi i nevidljivom Edgaru“ Erike Žilić Vincetić, „Besmrtnici“ Renate B. Obrljan, te „Onaj koji otvara vrata“ Marine Mađarević. Sva tri romana izniman su odraz kreativnosti mladih autorica i sasvim sam sigurna da će zadovoljiti apetite ljubitelja žanrovske literature.
U pripremi je još nekoliko naslova fantasy tematike koje ćemo s ponosom predstaviti u nadolazećim mjesecima.

Čitate li žanrove koje pišete? Koji su vaši najdraži autori? Ima li domaćih pisaca koje volite čitati?
Smatram da nijedan dobar kuhar ne može postati dobar ako ne kuša hranu. Jednako je i s piscima. Valja čitati kako bi brusili znanje i raspirivali maštu. Imam mnogo stranih autora koje volim, ali posljednjih se godina moj fokus usmjerio isključio na domaće autore. Osim autorica koje su postale dio Craniuma, voljela bih istaknuti Ana-Mariju Posavec, Martinu Frku Milotić, Ivanku Ferenčić Martinčić, Magdalenu Blažević, Lanu Bastašić. Na žalost, izostavit ću mnoga imena jer je lista predugačka za ugurati u jedan intervju. No, za sam kraj podsjećam koliko je važno podržavati domaću scenu i pokušati razbiti predrasude prema domaćem štivu. Svakako potičem čitatelje da pokušaju s nekim od domaćih naslova jer će se iznenaditi koliko kvalitetnih pisaca posjedujemo. 

Koja je tajna vaše produktivnosti? Bilježite li ideje koje vam padaju na pamet ili pišete u groznici kad se ideje pojave? Kada dobivate ideje i gdje nalazite inspiraciju?
Na računalu imam folder koji zovem Svaštara. Iskreno, tog kaosa se ne bi posramio ni najveći horder. U njemu se nalazi pregršt ideja zapisanih u zasebnim dokumentima i kada bi svaki taj dokument/ideja postao knjiga, moj bi opus brojio stotine naslova. Nemam neku senzacionalnu tajnu vezanu uz dobivanje ideja. Inspiracija se pojavljuje i nestaje u intervalima, a potaknuti je može sve – od svakodnevnih događaja, pa do razgovora ili čak ljepote prirode. Produktivnost se na kraju manifestira jednako kao i inspiracija. Postoje periodi potpune blokade i periodi mahnitog stvaranja.

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar