Back
Image Alt

SAMOPOZITIVNO.COM

Intervju Josip Grizbaher – ” Budite uporni i vjerujte u sebe “

SAMOPOZITIVNO: Josipe, mlad si i poduzetan čovjek , živiš i radiš u Osijeku i ne razmišljaš o odlasku. Možeš li nam se ukratko predstaviti i nabrojati našim čitateljima razloge tvog ostanka u Hrvatskoj i u Slavoniji?

Nikada nisam razmišljao o odlasku iz rodnog grada. Sebe smatram pravim lokalpatriotom i takav scenarij za mene nikada nije dolazio u obzir. Imam 38 godina, sretno sam oženjen, otac dva dečka, i od prije 4 godine vlasnik malene produkcije koja se bavi snimanjem glazbenih spotova, dokumentarnih filmova, promotivnih spotova…

SAMOPOZITIVNO: Za sebe kažeš da si obiteljski čovjek, zaljubljenik u umjetnost, glazbu i film, no prvo si čovjek. Što podrazumijevaš pod „biti čovjek“ u današnjem vremenu?

Teško je definirati „biti čovjek u današnjem vremenu“. Mislim da ta fraza ne bi trebala biti određena vremenom i mjestom u kojem živimo. Za mene „biti čovjek“ znači odnositi se prema drugome bolje nego bi ja volio da se netko drugi odnosi prema meni. I to u svih granama života.. i privatnom i poslovnom.

SAMOPOZITIVNO: Za one koji te ne znaju, uz dobre video uratke, glazbene produkcije, filmove, ti si i skladatelj, čak imaš i snimljen album koji još nisi izdao. Čeka li on pravi trenutak i kako gledaš na taj period svog života?

Glazba je moja prva i najveća ljubav. Iako danas nemam previše vremena sjesti za klavir ili uzeti gitaru i mikrofon, upravo je to iskustvo poznavanja glazbe dovelo tu gdje jesam.  Većina video uradaka, bilo da se radi o dokumentarnom filmu, igranom filmu ili promotivnom spotu sadrži neki oblik glazbe, i to razumijevanje glazbe daje mi malu prednost.

SAMOPOZITIVNO: Čak 14 godina si radio u HNK Osijek i kao tenor u opernom zboru živio od tog posla. Kako je to mijenjati vrijednosti kroz život i da možeš bi li se vratio tom poslu?

Kazalište zauzima posebno mjesto u mom srcu. Iako sam oduvijek bio vezan za glazbu i odrasta uz nju, tek sam početkom 2000-ih, na nagovor sadašnje supruge, otišao na audiciju za zbor u HNK-u i prvi puta došao u dodir sa operom. Sjećam se da sam na prvoj probi Puccinijeve TOSCE ostao malo duže pogledati i poslušati solističku probu i to je bilo to – ljubav na prvo slušanje! Morao bi jako dobro razmisliti.. Jako teško pitanje. 🙂

SAMOPOZITIVNO: Kako si se usudio otisnuti u privatne vode i s kakvim izazovima se danas susrećeš i koje su prednosti i mane poduzetničkog života?

Kada sam prije 4 godine pokrenuo svoj posao stanje na tržištu je bilo vrlo loše. Ali sam sam sebi rekao, da ako uspijem preživjeti prve dvije godine, nakon što se tržište oporavi, moći ću ići samo prema gore. I tako je i bilo. Ne kažem da je lako, pa čak i danas, ali nema posustajanja niti osvrtanja. Samo glavu gore i naprijed s pozitivnim mislima – sve dobro se kad tad vrati.

SAMOPOZITIVNO:  Koje događaje smatraš ključnima za razvoj svoje karijere? Opiši nam što je u tim događajima bilo posebno?

Nisam siguran postoji li neki događaj kao takav,  dolazak u kazalište mi je svakako proširio vidike i na neki način pokazao da mogu biti čovjek iza kamere. Osoba sam koja voli učiti i zapažati pa sam tako na probama promatrao soliste, glumce i redatelje… i onako iz prikrajka upijao.. Nisam se „zadovoljio“ samo s tim da otpjevam svoj dio i odem kući. Sada ta znanja koristim u svom poslu.

SAMOPOZITIVNO: Od koga si naslijedio umjetnički talent i kako ti tvoja obitelj pomaže u tvom poslu?

Ljubav i talent prema glazbi sam naslijedio od oca koji je imao jedan od prvih glazbenih studija u Osijeku. Tu sam naučio kako nastaje pjesma, što je to produkcija.. već sam sa 12, 13 godina sam snimao svoje pjesme.. ne kažem da su bile dobre, ali sam ih sam snimao.. 🙂 Podrška obitelji uvijek je postojala, kako prije, tako i sada.

SAMOPOZITIVNO: Smatraš li se uspješnom osobom i što ti predstavlja pojam uspjeha?

Smatram se uspješnom osobom, a potvrda za to je moja obitelj, supruga, djeca, brat, roditelji… Iako se nekada tako ne čini,  zbog vremena koje provodim na poslu, ipak je obitelj ta koja je na prvom mjestu. I na poslovnom planu smatram se uspješnim, ali sa dozom opreza koji me iz projekta u projekt tjera da budem bolji.

SAMOPOZITIVNO: Postoje li osobe koje su obilježile tvoj profesionalni put i na koji način?

Svakako bi izdvojio tim ljudi s kojim radim jer bez njih ne bi bilo nikakvog uspjeha. Kod nas nema „mog uspjeha“, „već našeg“. Tomislav Šilovinac, direktor fotografije, koji svojim idejama, vizijama, i kreativom obogaćuje svako snimanje.. Ništa manje zaslužan i Marko Džavić, ponosni Vukovarac, koji u funkciji art direktora brine o umjetničkom dojmu svakog projekta. Te na kraju, ali ne i manje bitan, moj brat, Ivan Grizbaher, vrhunski animator, koji svojim tehničkim rješenjima daje onaj završni „touch“.

SAMOPOZITIVNO: Što te motivira u poslu i životu i gdje se vidiš narednih 5 godina, odnosno kad bi ti se ponovo pružila prilika vratiti se u kazalište, bi li to prihvatio?

Jedini pravi motiv u mom poslu i životu je moja obitelj, i sve što radim radim zbog njih. Kroz tu motivaciju, ipak na kraju uspijem i zadovoljiti svoju želju za stvaranjem, kreativnošću.. a za 5 godina, neka budem upravo tamo gdje trebam biti.. Ni bliže ni dalje.. 🙂 Šalu na stranu, jednog dana volio bih imati svoj mali filmski studio i raditi bez opterećenja.. stvarati.. snimati.. skladati.. pa i pjevati.. Zašto ne?

SAMOPOZITIVNO: Jesi li ikada u životu u nečemu pogriješio i kako si gledao na to, te koliko te je to usmjerilo u današnjim aktivnostima?

Pogrešaka uvijek ima… to je sasvim normalno… ono što je bitno je da se pogreške prihvate, proanaliziraju, i da se drugi puta poduzme sve da do njih više ne dođe..  To je jedini pravi put prema uspjehu.

SAMOPOZITIVNO:Koliko vremena radeći od kuće ustvari provedeš na poslu, odnosno imaš li vremena za sebe i kako provodiš slobodno vrijeme?

Iako se nekada čini da cijeli dan provedem za računalom, ipak sam veliki dio dana uz svoju obitelj. Možda nekada zbog toga nisam produktivan, ali moje prisustvo kod kuće djeci ništa ne može zamijeniti. A slobodno vrijeme? Dopustim si ponekad večer uz dobar film, ili utakmicu…

SAMOPOZITIVNO: Kao otac dva dječaka i sretno oženjen, vidiš li perspektivu svojoj djeci u Hrvatskoj i koliko smatraš da je edukacija bitna u životnim odlukama?

Ja sam vječiti optimist, i često zatvaram oči pred problemima. To ne znači da ih nisam svjestan, samo je to moj način da se nosim s njima. Mislim da perspektiva postoji, i tako ću ih odgajati.. a s vremenom će doći i promijene.. Ne može vječno biti ovako! Što se tiče edukacije smatram da je bitna ali ne i presudna. Osobno nisam završio nikakvu školu vezanu za snimanje, produkciju, ali da bi mi pomogla i da bi volio da jesam – volio bih!

SAMOPOZITIVNO: Što bi poručio mladim umjetnicima i može li se od kreativne industrije kvalitetno živjeti?

Živjeti se može, pa čak bi rekao i kvalitetno.. Dovoljno je biti uporan, vjerovati u sebe i naravno „biti čovjek“.

SAMOPOZITIVNO: HVALA 🙂

Razgovarala Mara Majstorović urednica portala Samopozitivno.com

Foto: Marko Džavić