„Kada cijela jedna populacija zauzima status promatrača, žrtve su bez saveznika; nekontrolirani kriminalci su ojačani; i samo tada mi moramo govoriti o herojima. Kada je čitavo polje ispunjeno ovcama, mužjak se ističe. Kad je čitav kontinent ispunjen popustljivošću, mi učimo što je heroizam. Cynthia Ozick

Ovih dana svjedočimo strašnim sudbinama, zgražamo se nad ljudskim hladnim srcima, neljudskim postupcima, nemoći većine i pitamo se gdje to sve vodi i gdje je nestao čovjek?

Gledajući tako u događaje i ljude mi nesvjesno igramo uloge promatrača i žrtve, upiremo prst u druge i dalje ne vidimo da ovako nikako svi skupa ne možemo naprijed.

Kako smo se doveli tu gdje jesmo?

Ustvari pitanje je kako smo dozvolili da nam o životu pričaju oni što žive lažne vrijednosti, o ljubavi nam govore oni koji na prvoj prepreci novu sreću traže, o djeci oni koji s bolesnim djetetom noć probdjeli nisu, o zdravlju pretili, o ljepoti duše nemoralni, o financijama neuspješni, o sreći nesretni, o depresiji oni koji nikada depresivnu i nemoćnu osobu saslušali nisu.

Dokle god dozvolimo da s nama upravljaju oni koji ni sebe ne znaju zbrinuti, da nam sude ogrezli u kriminalu, mole se za nas najveći grešnici i sve u svemu ako se i dalje pitamo što se to događa i gdje nas ovo ludilo vodi, vrijeme je da zapitamo svoje srce: Kako je moguće da smo dozvolili sebi biti u prisutnosti ovakvih ljudi? Kako je moguće da ih pratimo, podržavamo, odlazimo im na skupove, dajemo im svoj život u ruke, glasamo za njih, čitamo njihove poruke, dajemo im svoje dragocjeno vrijeme, uvažavamo njihove stavove, gledamo ih kao Bogove?

Što nas je uljuljalo, što nas je zaslijepilo?

Vlastita nemoć da kažemo jasno i glasno NE ljudima bez morala, empatije, srca i duše i da ih konačno prozovemo i stavimo pred zid plača i Istine ili pak vlastiti strahovi kako će nas mrak progutati ako na njih ukažemo?

Nikad više slobode i nemoći nismo imali podjednako.

Čemu onda strah od mraka u sumraku ovakvog života bez iskonskih vrijednosti?

Zar ne bi bilo lakše umiti oči i progledati, već i dalje pogled s vlastitog ogledala skrivati?

Probudimo se ljudi iz sna i uspavanosti i prije nego damo sebe cijele u nečije ruke i njihova uvjerenja, odvadimo pola iz košare plodova koje nam donose i utvrdimo što se duboko na dnu košare krije.

Trulež ili dobra namjera.

Zapitajmo se s kakvom namjerom nam darove nose?

I odgovor će doći samo ako Istini pogledamo duboko u oči.

Odgovorni smo svi i za naše i za tuđe živote!

Kada progledamo, tek tada ćemo razumjeti da nismo odgovorni samo za vlastite živote već i za naš doprinos tim istima ljudima s početka, koje smo nezadovoljni vlastitom nemoći pustili da nam mažu oči i da im vlastitom patnjom hranimo ego.

Svaka izgubljena ovca svoje stado traži. No, često nailazi upravo na izgubljenu janjad koju je sloboda pretvorila u krvoločne vukove.

Zato, probudimo se iz usnulog sna demokracije i odvadimo mudro s kim, koga i zašto ćemo poslušati i podržati, jer o našim odabirima ovisi smjer jedinog života kojega imamo  i budućnost naših najmilijih. O nama ovisi koga ćemo kao uzore našoj djeci preporučiti.

Odlučimo biti hrabri i glasno progovorimo o pravim vrijednostima, ukažimo na laž i obmanu javno.Ne moramo im suditi, ne moramo se vrijeđati, samo ih podsjetimo gdje im je mjesto.

Jednom kad otkriju i shvate vlastite strahove i zavire u svoje srce, razumjet će i oni.

Vratimo se Izvoru koji nam je život udahnuo i cijelo vrijeme nam šapuće u naša srce:

„Nije dobro to što radite, umorit će Vas gledanje u probleme, umorit će vas kukanje i žalovanje. Vratite se k srcu. Vratite se mogućnostima i pravim životnim vrijednostima. Promijenite svoj pogled, osnažite sebe, razvijte svoje talente, budite pravedni, širite i ukazujte oko sebe na dobro i tada ćete moći iskustva oko sebe promijeniti.  Promotrite pažljivo i djelujte, inače će vam se Izvor života isušiti.“

Vrijeme je da se odlučimo  za dobro po svaku cijenu!

 Budimo promjena koju želimo vidjeti, u svoje živote pustimo radišne i vrijedne ljude, ljude sa srcem i žarom  koji žele da svima bude bolje, a onima s početka pomozimo da pronađu dušu i vlastito srce ne bi li od Života i ljudi oprost zatražili.

U protivnom, ćemo i dalje hraniti i uzdizati vukove u ovčjim kožama koji će i nas na kraju u svoje stado prevući.

Zar takav život želimo? Zar je to smisao života i zar ćemo zaista na kraju svi odlutati, daleko od mjesta u kojem stanuje naša duša ili ćemo već danas nešto poduzeti?

Zapitajmo se duboko gledajući kroz vlastite oči u svoje srce i krenimo.

Kuda? Srce zna! Osvrnimo se oko sebe i razumjet ćemo što nam govori.

#samodobro #samopozitivno #samohrabro #samopošteno #ukaži #promijeni #djeluj #potakni #spasime

Mara Majstorović, urednica portala, NLP Coach