Zbogom Louise Hay, hvala ti na svemu!
Prije nekoliko dana napustila nas je divna Louise Hay, žena koja je svojom ljubavlju i učenjima pomogla tisućama ljudi po cijelom svijetu da preuzmu odgovornost za živote i počnu živjeti svoje pune potencijale. Svatko tko se imalo odlučio pozabaviti svojim životnim iskustvom i mislima sigurno se u nekom dijelu istraživanja susreo s njezinim učenjima ili bar inspirativnim citatima koje smo mogli pronaći čak i na bočicama Jane. Meni su se najupečatljivijima i najkorisnijima pokazala njezina uvjerenja o bolestima i iscjeljenju koje sam sa zadovoljstvom prihvatila, ali nisam ih nikada iskustveno testirala do prije nekoliko mjeseci.
Piše: Jelena Kuzmić/Samopozitivno.com
Inače sam osoba koja nikada nije imala većih zdravstvenih problema, čak do te granice da sam s godinama zaboravila kako je to osjećati i običnu prehladu. Louise me naučila da su svi fizički bolovi odraz mojih misli i emocionalnog stanja, jednostavna upozorenje tijela da nešto nije u redu i da je krajnje vrijeme da se time pozabavimo inače bi moglo postati još gore. No, prije nekoliko mjeseci počela me pratiti konstantna bol u ramenom zglobu što sam povezala sa svojim učestalim vježbanjem ruku pa nisam obraćala previše pozornosti. Imala sam u svom vanjskom okruženju sasvim legitimno objašnjenje i nisu mi padali na pamet dublji razlozi.
Uskoro su počeli bolovi u zglobu srednjeg prsta desne ruke te je došlo do naticanja, upale i svakodnevnih bolova koji su trajali više od mjesec dana, nekad toliko intenzivno da nisam ruku ni mogla koristiti. Pa, ovaj alarm tijela nisam mogla objasniti vanjskim uzrokom i shvatila sam da nešto nije u redu jer se nigdje nisam ozlijedila, bolovi su počeli “sami od sebe”. Kao i većina ljudi, prvo sam si dijagnozu tražila na internetu. Sve je upućivalo na reumatoidni artritis. Sjećam se točno tog osjećaja potpune nevjerice koja mi je protresla tijelo.
Reumatoidni artritis, ja?! Tu sam bolest oduvijek povezivala sa starijom populacijom i nisam mogla pojmiti da bi se mogla dogoditi meni, sada. Svoju internetsku dijagnozu sam uzela s oprezom, ali me itekako potresla. Tijelo mi je uspjelo privući pažnju i odlučila sam se pozabaviti tom boljkom. Kasniji razvoj događaja samo je potvrdio moje sumnje. Od bliske osobe koja cijeli život boluje od iste bolesti dobila sam informaciju da je nasljedna, neizlječiva i da mogu tijekom godina očekivati samo pogoršanja. Također, to nije bila bolest starije populacije nego je itekako znala započinjati u dvadesetima.
Najblaže rečeno, nimalo mi se nisu sviđale informacije koje sam čula. Bile su potpuna suprotnost svemu u što sam vjerovala i odbijala sam ih prihvatiti kao činjenice. Jednostavno u svojoj stvarnosti nisam htjela prihvatiti riječi nasljedno i neizlječivo kao istinu. Ponovno sam se uputila na internet, ali ovaj put s drugom misijom. Dobro sam znala da ne želim čitati općepoznate informacije o reumatoidnom artritisu, nisu me zanimali vanjski uzroci ni postupci kojima si mogu malo olakšati. Zanimali su me psihološki uzroci, zanimalo me koje su moje misli, osjećaji i na kraju postupci uzrokovali tako bolnu reakciju tijela i zanimalo me konačno izlječenje.
Odlučila sam otpustiti prvotni osjećaj nemoći i negativne prognoze, prihvatiti odgovornost za svoje stanje i pronaći dugoročno rješenje. I ovdje u moj život ponovno ulazi Louise Hay, sa svojim konkretnim savjetima, objašnjenjima i uputama koje odlučujem poslušati s punom vjerom. Nisam je se čak odmah sjetila u prvom trenutku, ali sam se sjetila upute kako doći do pravih informacija koje su me u konačnici neizbježno dovele do njezine mudrosti.
A kako doći do istinski korisnih informacija o ozdravljenju u moru negativnosti na internetu?
Prije nego uopće krenete u potragu, bitno je definirati svoju namjeru. Što u konačnici želite postići? Mnogo ljudi krene u istraživanje misleći da si žele pomoći, no zapravo podsvjesno traže informacije koje će potvrditi njihovu nemoć i učvrstiti ih u ulogama žrtve. Zato je bitno osvijetliti svoju istinsku namjeru i konačni cilj. Najbolji savjet koji vam mogu dati jest da se fokusirate na izlječenje, čitate samo informacije koje govore o načinima izlječenja i iskustva ljudi koji su se izliječili. Ja sam odmah gasila i potpuno ignorirala tekstove koji su mi davali negativnu prognozu sve dok nisam našla tekstove koji su se fokusirali na psihološkim i misaonim uzrocima moje boli.
I pronašla sam izvor, suočila se s njime, prihvatila da nisam možda toliko psihički dobro koliko sam se zavaravala da jesam. Prihvatila sam svoje trenutno stanje i okrenula se prema boljitku s čvrstom namjerom i vjerom u njega. Moram li spomenuti da od onda nisam osjetila ni trunčicu boli u zglobovima iako su me početne prognoze uvjeravale da je jedino što mogu učiniti naviknuti se na život u konstantnoj boli?
Uistinu vrijedna lekcija koja me naučila da je svaka boljka, bez obzira na mjesto, intenzitet i prognozu zapravo upozorenje tijela da nešto nije u redu s našim unutarnjim svijetom i da je vrijeme da se posvetimo sebi. Završit ću ovu kolumnu s jednom rečenicom beskrajno mudre žene koja je u konačnici ovaj svijet napustila kako je i živjela, puna mira, u snu, okružena ljubavlju: “Ako prihvatite ograničavajuća uvjerenja, ona će postati istina za vas.”
Zato pazite u koje “činjenice” birate povjerovati!
